SLUČAJ MAJICA

Pametni ljudi tvrde da su promaja i pismenost ovejani neprijatelj naroda našeg. Prva je unesrećila, ušinula pa i pobila više naših nego sve strane vojske a pismenost je bila i ostala ljuta guja (sa svim onim padežima, vremenima i nepostojanim glasovima) sa kojom se narod pati i muči. I taman čovek pomisli da je neman pismenosti savladana a ona podlo udari ispod pojasa. Jedan od najjasnijih i najčešćih slučajeva je slučaj majice. Svi znaju kako majica izgleda; ima ih bez rukava (koje se zovu i 'atlet' majice), pa onih sa kratkim rukavima (zvanih i 'letnje')i, konačno, onih sa rukavima do iznad lakata (ni kratkim ni dugačkim). Na grudima i leđima majice mogu imati vesele sličice i porukice, mogu imati reklamne poruke ili prišivenu šljašteću bižuteriju. Majice mogu biti one 'za svaki dan' ali i sasvim svečane, elegantne. Mogu biti firmirane ('la kosta' je večiti hit) ili manje-više solidne kopije. Rečju, svi znaju šta je majica, kako izgleda, kako se i kada nosi i čemu služi. Ali, da li svi znaju kako se piše tačno, po gramatici, piše ime tog odevnog predmeta?
    Naravno da ne znaju! Zar bi naš čovek sve morao da zna? Posebno kad reč nije domaća pa je, čini se, namerno sklopljena tako da se običan svet dvoumi i troumi kako treba da je napiše. Lako je izgovoriti to ime; neko slovo može da se proguta ili zbrlja ali kad ta famozna reč treba da se napiše - e to je već muka, posebno ako je onaj ko piše poslovni čovek trgovac. No, što se mora nije teško a ako se nešto ne zna valja se osloniti na sopstvenu dovitljivost i sposobnost improvizacije. Naravno, ne daj bože da nekome padne na pamet da pogleda u kakav rečnik - ko normalan tako nešto radi?
    Sve u svemu, namernik što šeta Vršcem gradom odlučan da sebi kupi neku 'krpicu' pa zaviruje u izloge, neće moći da ne primeti kako je majica, to čudo od korisnog predmeta, dobila bar tri imena. Na rukom ispisanoj reklami jasno piše 'dve ženske majce za 220 din.' Ko bi tome odoleo? Jeftinoća! Kome nije jasno šta 'majca' znači dovoljno je da uđe i upita. Reklamopisac je u ovoj prodavnici smatrao da se njegova roba tako zove. Sa njim se slaže i pisac oglasa okačenog širom grada, koji nudi, u butiku preko puta pošte, 'majce od :250,00-300,00-350,00 din.' Roba je malo skuplja nego na prvom mestu ali je, možda, kvalitetnija. U svakom slučaju, valja proveriti. No, u jednom od sledećih prodajnih mesta dešava se preokret: nude se 'muške maice' i to na veliki popust, one koje su ranije koštale 950 dinara sada se mogu kupiti za samo 450 dinara, a one muške maice koje su prvobitno stajale 1200 dinara sada su samo 750. Ponudi je teško odoleti. Jedino nije najjasnije o čemu je reč, šta to beše 'maica'? Da li je to isto što i 'majca'? Ili je to neka sasvim druga vrsta robe? Da li postoje ženske majce i muške maice?
    U rešavanju ove misterije nimalo neće pomoći čitanje novinske reklame kojom Centar Millennium najavljuje veliku tehno žurku za 14. februar (dan zaljubljenih); u bogatoj ponudi, osim di-džej muzike, plesačica i video performansa, posebnih iznenađenja i poklona, vršiće se i 'prodaja majci, postera, diskova...' Šta bi sad to bilo? Da piše 'prodaja majca' čitalac bi koliko-toliko znao na čemu je ali ovako samo može reći 'zbogom gramatiko'.
    Da ne bude zabune: ima po gradu pod kulom (a sasvim sigurno i šire) još oglasa za prodaju 'majca' i 'maica' a nađe se, istina retko, i poneki u kome je roba imenovana kako treba, kao majica. Ko želi da proveri kako je pravilno pisati ovu reč neka, za primer, pogleda Školski rečnik standardnog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika, u izdanju Zavoda za izdavanje udžbenika u Novom Sadu i Instituta za Južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, objavljen 1989.g. (što bi se reklo, izdanje predratno). Tamo, u drugom tomu, na strani 14, lepo piše šta je majica («deo donjeg rublja, pamučna potkošulja, kao i vunena ili pamučna pletena bluza koja se oblači preko glave»), čak su nabrojane i vrste majica: atletska, donja, fiskulturna, 'miki', muška, majica sa rol kragnom i rolka. Nije, dakle, reč o jezičkoj nedoumici ili problematičnoj reči već o problematičnom (ne)znanju. Za izlečenje tog potrebno dovoljno je samo prelistati rečnike, što istina zahteva malo volje no - nije lako biti pismen ali je lepo.

0 komentara:

Постави коментар

top