tag:blogger.com,1999:blog-45399772859966323762024-03-14T07:18:32.964+01:00I L I J A D AILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.comBlogger1360125tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-61643765106288642132024-03-13T20:16:00.001+01:002024-03-13T20:16:30.871+01:00IN MEMORIAM: DRAGI BUGARČIĆ (1948 - 2024)<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIIYyctnA1LRhfWpuuSU_zAL3YObHRXG0twHECAa8WBSCbrG6cga2btavC6D39rS3WhbhQ66eptaJpMV-B-uYVVccaBbXbisVTShByUMWaH6gs9aRg9LL5WgskHnmpQezHjpIHNQr6d7cCDsgCPmFguNIscISKaKh7phGgNkWNJOip3HScL7ESpnpx4lI/s620/Dragi-Bugarcic.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="330" data-original-width="620" height="352" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIIYyctnA1LRhfWpuuSU_zAL3YObHRXG0twHECAa8WBSCbrG6cga2btavC6D39rS3WhbhQ66eptaJpMV-B-uYVVccaBbXbisVTShByUMWaH6gs9aRg9LL5WgskHnmpQezHjpIHNQr6d7cCDsgCPmFguNIscISKaKh7phGgNkWNJOip3HScL7ESpnpx4lI/w662-h352/Dragi-Bugarcic.jpg" width="662" /></a></div><br />Dragi
Bugarčić</span></i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"> u svojim je
pričama i romanima stvorio ogledalo za svet u kome je živeo on i oni koji su u
tu bili ranije i ostavio ga za ugled i opomenu onima koji će u njemu postojati u
vremenima koja dolaze. U literaturu ušao vrlo mlad ali već izgrađen i
samosvojan, 1966. godine pričom <i>“Vašarište”</i> da bi 1970. godine objavio
čak dve knjige, zbirku priča <i>“Semenkare”</i> i roman <i>“Sparina”.</i> Odziv
na njegovu prozu bio je silan – 1972. godine zastupljen je u znamenitoj i
značajnoj antologiji <i>Ljubiše Jeremića “Nova srpska pripovetka”.</i> Književno
napredovanje u tematskoj raznolikosti i stilu nastavljeno je do 1979. nakon
koje je usledila tišina duga petnaest godina! Ali, pošto je 1994. godine objavio
roman <i>“Strah”, Bugarčić</i> više nije stajao sa pisanjem i objavljivanjem
sve do svog poslednjeg dana. U bezmalo šest decenija književnog rada iscrtao je
veliki književno-geografsko-istorijsko-filzofski krug koji itekako zaslužuje
posvećenu čitalačku i kritičarsku pažnju. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Početna, krajnja i težišna tačka
literarnih svetova <i>Dragog Bugarčića</i> je banatska palanka <i>Roševo
(Mesićgrad)</i> odnosno <i>“lepa varoš Vršac”,</i> pritisnuta ravnicom i
vetrovima, ponajpre košavom, koji donose sparinu ili sibirsku hladnoću. U njoj najpre
stasava posleratna generacija dečaka na razmeđi sećanja na bezbrižno dečaštvo,
igre, školu, knjige i stripove i momačkih šetnji korzoom, fudbalskih utakmica,
dokonih ili vatrenih rasprava, devojaka i bioskopskih predstava. Njihove želje
i snovi sudaraju se sa siromaštvom i teskobom male zajednice. Nekolicina momaka
odlazi na “privremeni rad u inostranstvo”, u <i>Austriju</i>, pa dalje u <i>Nemačku</i>.
Na ulicama velegrada ili besprekornih varošica, bivši se vragolani prašnjavih
sokaka i velikih očiju, sudaraju sa svetom koji skupo prodaje sjaj i
zadovoljstava i nema milosti prema kolebljivcima ili sitnim manguplucima. Tamo
ništa nije besplatno ili na veresiju. Primamljeni bleštavilom ali nesposobni da
preskoče i zaborave svoje korene, mladi tragači za boljim življenjem, “<i>gastarbajteri</i>”,
tavore u iznajmljenim sobama, kuju planove za unosan biznis ili za povratak
kući, odustaju od njih i potucaju se od jednog do drugog dana koji se nižu u
godine i decenije. <i>Bugarčić</i> je, kao ni jedan drugi srpski pisac, uronio
u svetove savremenih pečalbara koji su “trbuhom za kruhom” i “očima za sjajem”
otišli iz rodnih krajeva u svet obećanog Raja. Prizori kulturoloških sukoba
došljaka-varvara i visokourbanizovane kapitalističke civilizacije (koja tone u
stagnaciju i dekadenciju), rasprostrti na stranicama <i>Bugarčić</i>evih romana
i priča, oslikani jarkim pripovedačkim bojama, plene čitalačku pažnju, bilo da
se posmatraju pojedinačno ili, što je primerenije, kao celina dela ovog
tematskog usmerenja; kroz romane šetaju, kao protagonisti ili sporedne
ličnosti, stalni antijunaci, kakav je lažni zastavnik <i>Zaharije Kuzmanović</i>,
odrastajući i stareći na njihovim stranicama. Konačno, “<i>gastarbajteri</i>”
postaju tek razočarane ljušture nevoljnika koji nisu našli ni sreću ni mir,
koji su proćerdali mladalačke snove i ideale a da, istovremeno, nisu uspeli da
se uklope u bogate svetove u kojima su ostavili svoje najbolje godine.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Šireći spisateljsku vizuru <i>Bugarčić
</i>je doticao i dešavanja,</span> <span style="font-family: "Arial",sans-serif;">kakva
su na primer protesti protiv režima Slobodana Miloševića, aktuelna u vremenu
nastanka svojih romana i iznosio svoje stavove protiv tiranije da bi, u
nekoliko poslednjih knjiga, razotkrio i, kroz sudbine učesnika, opisao
stradanja nedužnih vršačkih švaba-starosedelaca i mehanizme kojima je vlast par
decenija uspevala da zataška pa čak i pravda ove zločine. Tako su se <i>Bugarčić</i>evi
svetovi rasprostrli iz sadašnjosti, sagledane iz vizure stvarnosne-crnotalasne
proze, u minule dane da tamo pronađu korene zla čija se kob prenela i na one
koji su tada bili deca a naplata neskrivljenih dugova, jer se ništa doveka ne
može kriti, čeka i generacije koje tek pristižu. Sred talasa prošlosti i bura
sadašnjosti kreće se i sam autor, otkriva korene svojih ideja, tehnike njihove
realizacije, komunicira sa savremenicima i sabraćom po peru, vodi razgovore sa
svojim velikim učiteljima-uzorima <i>Vaskom Popom, Milom Dorom, Ervinom Marešom</i>
i <i>Borilavom Radovičem</i>. Njegove slike i jezičke bravure i dalje su pune
jakih senzacija, potmule zapitanosti i slutnji na koje se nastavljaju učene
reči i zaključci znalaca i poštovalaca pisane reči kojoj je i Bugarčić podredio
i posvetio svoj život, svoje intelektualne snage i delovanja.<o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Za <i>Dragim Bugarčićem</i> ostaje
biblioteka knjiga koje će sačekati neke nove generacije kritičara da ih procene
i iskažu uvažavanje prema njihovoj valjanosti; te će knjige dočekati i radoznale
čitaoce spremne da urone u svetove realnije od instantne stvarnosti koju sada
svi živimo, voljne da pročitaju knjige iz kojih će spoznati istinski sjaj i neumitnu
bedu svekolikog ljudskog postojanja u svim vremenima i na svim meridijanima a
ne samo u lepoj varoši pod kulom.</span></div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-58874252987683049542024-02-17T23:10:00.002+01:002024-02-17T23:14:01.706+01:00FUNDAMENTALNI POSMATRAČ, PERFEKTNI PERFEKT - IVANA MILAKOVIĆ, sajt HRONIKA MAČJEG ŠKRABALA <div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><br /></div><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><b><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"></span></b></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><b><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN6jsNs5y0t8TkUR4dv2QmBJHVBBMpQ8Ief7daX8ksb_pG4i-58d1r-2glaPOE-bkd9h-cCDyla2ssujg1FH5WPRs7TM4GjKmQUxHZ_LsjMlyw4mf3JLSbRyz1ib8Yf_AKpKSJR6QH9V-gZaNekZoMYl0M6iy2RcEyUdFMnMPncasaeeR_Pf4VIeIx6Ws/s314/fp.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="314" data-original-width="230" height="314" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN6jsNs5y0t8TkUR4dv2QmBJHVBBMpQ8Ief7daX8ksb_pG4i-58d1r-2glaPOE-bkd9h-cCDyla2ssujg1FH5WPRs7TM4GjKmQUxHZ_LsjMlyw4mf3JLSbRyz1ib8Yf_AKpKSJR6QH9V-gZaNekZoMYl0M6iy2RcEyUdFMnMPncasaeeR_Pf4VIeIx6Ws/s1600/fp.jpg" width="230" /></a></b></div><b><br /></b><div style="text-align: justify;"><b><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Fundamentalni
posmatrač</span></b><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, Ilija Bakić, bibliofilsko izdanje. Napisano
pre tridesetak godina, objavljeno tek sad. Čini deo vrlo neformalne trilogije
eksperimentalnih romana (svaki može da se čita kao zasebno delo); preostala dva
su <b>Novi Vavilon</b> (istovremeno vrlo mračan i neverovatno
duhovit; meni omiljen Bakićev roman) i <b>Perfektni perfekt</b> (nažalost,
nisam ga još čitala).<o:p></o:p></span></div><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">U romanu pratimo
Vektora, mutnog lika koji dospeva na svemirsku stanicu kod nenaseljene planete
u nekakvoj svemirskoj bestragiji, i njegove bizarne susrete, pomalo
kafkijanske, pomalo nalik na <b>Golaća na</b> <b>urvini</b> Strugackih,
sa stanovnicima te stanice. I birokratijom. Mnogo zbunjujuće birokratije. I
kroz te susrete naslućujemo da osvajanje svemira nije uopšte onako glamurozno
kako to ljudi zamišljaju, da dosta nekadašnjih osvajača svemira završi tako po
bestragijama bez ikakve perspektive; a istovremeno, naslućujemo i neobičnu
subkulturu koja se razvija na toj stanici.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">I tu je, naravno,
sudar dva potpuno različita sveta.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">I sve to kroz eksperimentalnu
prozu, fragmente, slutnje, pripovedača ne uvek pri čistoj svesti, na mestu gde
je čak i nešto obično podrazumevano poput kontinuiteta dovedeno pod znak
pitanja.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Preporuke.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/02/03/procitano-u-januaru-2024-godine-deo-prvi/">https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/02/03/procitano-u-januaru-2024-godine-deo-prvi/</a><o:p></o:p></p><p class="MsoNormal"><br /></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghgVhEcNPuEEwtBf4vAhgQC5HAeEtLTVy7QMCktpEPEx-Qgb5WQ7e7SwDFkLCY4_mCcdts5SOjsf3foiTpjwfrz333iB2MGF3OSgMyLktyu2F-AJVU2kI17Aoa0h9PwF_Ci9524l6pPBbpHrk0uE2ZNNPbexO5lG4EUg0y2voihoOtnbBT-Pew7HGI1qk/s1811/pp.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1811" data-original-width="1400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghgVhEcNPuEEwtBf4vAhgQC5HAeEtLTVy7QMCktpEPEx-Qgb5WQ7e7SwDFkLCY4_mCcdts5SOjsf3foiTpjwfrz333iB2MGF3OSgMyLktyu2F-AJVU2kI17Aoa0h9PwF_Ci9524l6pPBbpHrk0uE2ZNNPbexO5lG4EUg0y2voihoOtnbBT-Pew7HGI1qk/s320/pp.jpg" width="247" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Bibliofilsko izdanje,
30 godina nakon nastanka. Prethodno objavljeno 2013. godine u časopisu <b>Unus</b> <b>Mundus</b> br.
45. 2021. godine prvi put izašlo kao samostalno izdanje. Deo vrlo neformalne
trilogije eksperimentalnih romana (svaki može da se čita kao zasebno delo);
preostala dva su <b>Novi Vavilon</b> (meni omiljeno Bakićevo delo)
i <b><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/02/03/procitano-u-januaru-2024-godine-deo-prvi/" target="_blank"><span style="color: windowtext; text-decoration-line: none;">Fundamentalni posmatrač</span></a></b>.</span></div><p></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Od ta tri
romana, <b>Perfektni perfekt</b> mi je bio najizazovniji za praćenje,
zbog izrazito fragmentarne strukture, istovremenim dešavanjima na više nivoa
(što fizičkih, što mentalnih), plus ubačenim likovnim elementima. Što je i bio
cilj eksperimenta u ova tri romana: videti koliko daleko može da se ode sa
eksperimentalnim tehnikama a da roman i dalje može da se prati.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span style="border: none windowtext 1.0pt; color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-border-alt: none windowtext 0in; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; padding: 0in;">(Eksperiment je definitivno
uspeo, sva tri romana mogu da se prate bez problema, samo se treba navići)</span></i><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Što se radnje tiče,
isprva vam se čini da pratite zgode i nezgode nekoga na odsluženju obaveznog
vojnog roka u staroj Jugoslaviji, sa sve nedostatkom higijene, požarstvima,
birokratijom, vežbanjem na terenu, snalaženjem sa ovim i onim, pokušajima da se
u sve to uklopi i pisanje… Međutim, kako roman odmiče, shvatate prvo da je to
sa vojskom maaalko intenzivnije nego što biste očekivali, a zatim postaje jasno
i da se radi o futurističkom društvu gde vojsku služe svi, i muškarci i žene,
ne što ima rata, nego za svaki slučaj. I to služenje vojske traje od dvadesete
do četrdesete godine života (ništa od navedenog nisu spojleri, ionako je stvar
u eksperimentu). I naš nesrećni protagonista pokušava da se snađe u tome, a kao
da se sve raspada, uključujući i njega samog…<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Roman vredan pažnje.
Preporuke.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/02/13/perfektni-perfekt-ilija-bakic/">https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/02/13/perfektni-perfekt-ilija-bakic/</a></span><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="color: #444444; font-family: "Arial",sans-serif; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> </span></p><p class="MsoNormal">
</p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"> </span></p><div style="text-align: justify;"><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt;"><br /></p></div><p class="MsoNormal" style="line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt;"><br /></p>
<p class="MsoNormal"><o:p> </o:p></p><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-63140877268481677922024-02-12T19:06:00.000+01:002024-02-12T19:06:04.402+01:00ONEOBIČAVANJE SVAKODNEVICE – „Život posle smrti“ Wostok; izdavač SKC Novi Sad 2022.<div style="text-align: left;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><span style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><div class="separator" style="clear: both; font-family: Arial, sans-serif; font-style: italic; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNAuTTIVexGiJ4L-vICZnfY5UM85h_jeBDP2VBxo1appWSqWC6qwKV9WxUhOjXbJ80VOOZqUxfzqQUGRTwFkmTwtAoJvo0-iyufmlms5ym2KiYlHly4Y8tydc_LRw8Q3rjQLuX1xz5lYE8ibsF6rFrMxv7aYbZGEcV_O4Bo2uadSQAWueCzLVbEsKDS-E/s3543/STRIP%20small_01.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3543" data-original-width="2480" height="404" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNAuTTIVexGiJ4L-vICZnfY5UM85h_jeBDP2VBxo1appWSqWC6qwKV9WxUhOjXbJ80VOOZqUxfzqQUGRTwFkmTwtAoJvo0-iyufmlms5ym2KiYlHly4Y8tydc_LRw8Q3rjQLuX1xz5lYE8ibsF6rFrMxv7aYbZGEcV_O4Bo2uadSQAWueCzLVbEsKDS-E/w283-h404/STRIP%20small_01.jpg" width="283" /></a></div><div style="text-align: justify;"><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt;"><span style="font-family: arial;"><i>Danilo Milošev</i><span lang="SR-LATN-RS"> (1963),
mnogo poznatiji po pseudonimu <i>Wostok</i>, spada među najznačajnije stvaraoce
domaćeg <i>andergraund stripa</i> (ili <i>alternativnog</i> odnosno <i>autorskog
stripa</i>). Prisutan je na ovdašnjoj <i>andergraund strip </i>sceni od njenih
početaka – pa bi još tačnije bilo reči da je jedan od njenih stvaralaca – ranih
1990-tih (u nekoj državi drugog imena). Od tada do danas, dakle pune tri
decenije <i>Wostok</i> intenzivno stvara: crta i piše <i>strip</i>ove, sarađuje
sa brojnim umetnicima (od svoje ćerke <i>Lole</i>, najmlađe svetske <i>strip</i>
crtačice – a počela je sa 4 godine, svoga oca <i>Boće</i>, brata <i>DJ Zlog</i>,
preko bezbroj crtača od kojih su neki postali značajna imena dok su drugi
potonuli u anonimnost), snima niskobudžetne filmove, organizuje <i>strip</i>
susrete i radionice; istovremeno izdaje svoj fanzin „Krpelj“, objavljuje knjige
širom sveta, svira u bendu <i>„Tehno muda“... Wostok</i>ova inspiracija i radna
energija su nepresušni, večito u traganju za novim senzacijama i provokacijama
svakodnevnog malograđanskog trajanja sa pripadajućim (ne)moralom i sistemom (bez)vrednosti
(možda najbolje oličenim u naslovu filma <i>Mikloša Jančoa „Privatni poroci –
javne vrline“</i>). Stalna provokacija i sumnja u „večite istine“ i „modele za
ugled“ karakterišu njegove <i>strip</i>ove. Uprkos subverzivnoj provokativnosti
koja nije omiljena kod većine glavnotokovskih izdavača <i>Wostok</i> je uspeo
da publikuje (ovde i u svetu) zavidan broj <i>strip</i> albuma a njegov
najčešći domaći izdavač je <i>Studentski kulturni centar Novog Sada</i> koga
vodi <i>Jovan Gvero</i>, takođe naklonjen novotarijama i alternativi. Najnovija
<i>strip knjiga</i> proistekla iz ove saradnje je delo pod provokativnim
naslovom <i>„Život posle smrti“;</i> naslov sugeriše religijske konotacije ali <i>Wostok</i>
se, kao i obično, ne oseća obaveznim da ispuni tuđa očekivanja. Knjiga, na 104
stranice, sadrži 40-tak segmenata, od kraćih <i>strip</i>ova do onih na jednoj
tabli, koji su nastajali u dužem periodu i „pokrivaju“ različita autorova
tematska interesovanja. Dobar deo <i>strip</i>ova, koji slede posle reprinta
intervjua koji je <i>Wostok</i> 1994.g. dao <i>Aleksandru Zografu</i> za dnevni
list <i>„Borba“!</i> (i u kome govori o svojim počecima, inspiracijama,
crtačkim tehnikama...), rađen je po literarnim predlošcima i inspirisan ponajviše
pričama <i>Kafke</i> odnosno pričama <i>Borhes</i>a i <i>Nabora Devolca</i> na koje
se nastavljaju: afrička narodna bajka, poezija <i>Vaska Pope</i> te, kao
reference iz popularne buntovne <i>rok’n’rol</i> subkulture, pesme <i>Jana Kertisa</i>,
grupa <i>„Mizar“, „Sturdžis“, „Husker Du“, „Džoj Divižn“</i> ali i odabrani
biseri novokomponovanih folk pesama... U svakom od predložaka <i>Wostok</i>
otkriva posebni ugao oneobičavanja realnosti, njenog izvitoperenja u krajnje
bizarne vizuelne senzacije koje su korak u stranu od standardnog, rutinskog
gledanja (bez razumevanja) a u kojima se okruženje i akteri svode na
karikature, neretko namerno karikirane ili se čitava (nad)realnost pomera u
veštački svet maskiranih spodoba u pročišćenim, artificijelno zloslutnim
pejzažima. Začudnost i vizuelna provokacija nisu sami sebi cilj već su u
funkciji razotkrivanja izopačenosti obrazaca na kojima se temelje svet a koje
ljudi prihvataju „zdravo za gotovo“. Apsurdnost priča i njihovih poenti bolno
se potcrtava grotesknim licima i telima sa čudnim deformitetima smeštenim u
(ne)očekivane međusobne odnose. <i>Wostok</i> nimalo nije nežan prema tom
okruženju <i>„ružnih, prljavih i zlih“</i> (bili oni sasvim mali ljudi ili
moćni političari) ali ne prelazi granicu koja vodi u pamflete i
moralizatorstvo. On, kao nekakav <i>strip</i>ovski <i>Brojgel,</i> samo beleži
ono što vidi. Ni u svojim samostalnim pričama <i>Wostok</i> ne „beži“ od
frustriranosti i besprizornosti aktera koje, pak, efektno (i urnebesno) spaja
sa opštim mestima nacionalnih mentaliteta i podrazumevanih epskih elemenata
(sve sa obaveznim ponosnim brkatim đetićima).<o:p></o:p></span></span></p></div></span></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: arial;"> Kao
što je raznovrstan, svež i intrigantan u pričama <i>Wostok</i> je jednako
atraktivan i u crtežu. Knjiga <i>„Život posle smrti“</i> primer je bogate raznovrsnosti
jedne od njegovih grafičkih linija, pored one koja neguje rudimentarni,
„dečiji“ crtež odnosno <i>„novoprimitivistički crtež“;</i> ovde znatiželjni
čitalac/gledalac biva zatečen oštrim <i>kjaroskuro</i> sudarima crnih površina
sa čistom belinom između kojih su često guste mreže linija, statičnim
postavkama koje sugerišu dozu pompeznosti i teatralnosti u sasvim neočekivanim
prilikama. Isto su tako zloslutne prilike sa maskama, ogrnute dugim plaštevima
smeštene uz likove vragolastih, mačaka sa naočarima, vampira ili lutaka nalik <i>Pinokiju</i>;
sukobi se sasvim neočekivano rešavaju ispucavanjem iz bazuka dok odasvud vire
izbuljene oči i isukani noževi... Taj neverovatni koloplet crtačkih bravura
pojačava već pominjanu začudnost i oneobičavanje događaja, prostora i vremena
tvoreći samosvojnu igrariju, visoko stilizovanu, maniristički preciznu i
dosledno sprovođenu tako da zavodi pogled i budi pregršt asocijacija.</span></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: arial;"> Rečju,
<i>strip</i> zbirka <i>„Život posle smrti“ Danila Miloševa Wostoka</i>
potvrđuje njegovu jedinstvenu umetničku ličnost koja, kao retko koja u
predelima <i>9. umetnosti</i>, ume da spoji trivijalno i uzvišeno, prizemno i
produhovljeno, nudeći čitaocima neponovljive uzlete i umetničke senzacije.</span></span></div>
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 11pt; line-height: 107%;"><span style="font-family: arial;"> („Dnevnik“, 2024.)</span></span>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-23543382582350989782024-02-10T20:23:00.000+01:002024-02-10T20:23:11.785+01:00FUNDAMENTALNI POSMATRAČ - ILIJA BAKIĆ, 2023.<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQ6ghn0fpeVZ3tWNCJYeKbKe_b1eWfAgmNg4vg6O8gw116kE9uiaV8TY9PV8ohKZIIPkr49Sy9y1ZxqukTDlF_quhkXqReUUZX1qSo_ZNICmAJf-Zi9h21SMfBhrXBjZQxbiigcNonKPrc_H2lMOxyGG9BoQ7KjGYR5NxFcrBk1MModm-a3zenkborAgU/s3300/FP%20front01a-page-001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3300" data-original-width="2550" height="481" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQ6ghn0fpeVZ3tWNCJYeKbKe_b1eWfAgmNg4vg6O8gw116kE9uiaV8TY9PV8ohKZIIPkr49Sy9y1ZxqukTDlF_quhkXqReUUZX1qSo_ZNICmAJf-Zi9h21SMfBhrXBjZQxbiigcNonKPrc_H2lMOxyGG9BoQ7KjGYR5NxFcrBk1MModm-a3zenkborAgU/w371-h481/FP%20front01a-page-001.jpg" width="371" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOf5VOXukh7zDSC1UVo6hTb_HVkV5si9GsYRmf_2qWX6PZMMmtNnx8-iQggfwErJLaSCUGwsaLnjf2yNgYzOaKkruSlkw-LA8TAcuy8YraDoqJqr-rQDQCt_Rrdtx6ypJI7D4KuW7_BNZLRC8hxpbtzFzVwvrEKPy0rmBE5eALUxImJT77VQiF2rdNApA/s3300/FP%20back01a-page-001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3300" data-original-width="2550" height="453" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOf5VOXukh7zDSC1UVo6hTb_HVkV5si9GsYRmf_2qWX6PZMMmtNnx8-iQggfwErJLaSCUGwsaLnjf2yNgYzOaKkruSlkw-LA8TAcuy8YraDoqJqr-rQDQCt_Rrdtx6ypJI7D4KuW7_BNZLRC8hxpbtzFzVwvrEKPy0rmBE5eALUxImJT77VQiF2rdNApA/w350-h453/FP%20back01a-page-001.jpg" width="350" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-80385693711395205582024-02-02T19:58:00.000+01:002024-02-02T19:58:08.396+01:00Vilijam Gibson ili Fragmentarni pogled na kiber-pank, Ilija Bakić - Ivana Milaković, blog Hronika mačjeg škrabala<p> </p><p align="center" class="MsoNormal" style="background: rgb(23, 34, 37); line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: center;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 27pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/"><span style="color: white;">Hronika mačjeg škrabala</span></a><o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="background: rgb(23, 34, 37); line-height: 16.35pt; margin-bottom: 0in; margin-left: 0in; margin-right: 0in; margin-top: 15.0pt; margin: 15pt 0in 0in; text-align: center;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #999999; font-size: 13pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Ivana Milaković – priče, inspiracija, knjige, pisanje…<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0in;"><span style="font-family: "inherit",serif; font-size: 13.5pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="border: 1pt none windowtext; color: white; font-size: 24pt; mso-border-alt: none windowtext 0in; padding: 0in; text-decoration: none; text-underline: none;">Facebook</span><o:p></o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi25mG_PsrG-TOXE3NY-4iB9NZKPMiAY7RnkKLkodMzlUIIYHbceFjyHrEpU3vCWDdhEoE7VVIS_5mhBd7SBoJmHiK70vYbZ1G_fvseHbCm-DZhdTNavWYYrK6f_q1SFi91Lghev9LU6958JKoBc2uhjJNBRxdWfPs3KZJL6HJTv8EcTAMOb375O7vphz4/s1024/GIBSON.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="512" data-original-width="1024" height="326" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi25mG_PsrG-TOXE3NY-4iB9NZKPMiAY7RnkKLkodMzlUIIYHbceFjyHrEpU3vCWDdhEoE7VVIS_5mhBd7SBoJmHiK70vYbZ1G_fvseHbCm-DZhdTNavWYYrK6f_q1SFi91Lghev9LU6958JKoBc2uhjJNBRxdWfPs3KZJL6HJTv8EcTAMOb375O7vphz4/w651-h326/GIBSON.jpg" width="651" /></a></div><br /><p></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "inherit",serif; font-size: 13.5pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> </span><b style="text-align: justify;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Vilijam Gibson ili Fragmentarni pogled na kiber-pank</span></b><span face="Arial, sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; text-align: justify;">, Ilija Bakić, </span><i style="text-align: justify;"><span style="border: 1pt none windowtext; color: #444444; font-family: "inherit",serif; font-size: 13.5pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-border-alt: none windowtext 0in; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; padding: 0in;">Kulturni centar Vojvodine
„Miloš Crnjanski“</span></i><span face="Arial, sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; text-align: justify;">. Brošura, da ne
očekujete neko obimno delo. Eseji koje je Bakić tokom godina pisao o Gibsonu i
kiberpanku, kako je sve to krenulo (silovito), ko se sve bavio kiberpankom i
kako, koje su bile rekacije, kako se sve dalje razvijalo… Plus dosta toga vrlo
konkretnog, kroz priču o Gibsonovim trilogijama, uključujući i onu najnoviju
koja još uvek nije dovršena.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt; text-align: justify;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt; text-align: justify;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Vrlo informativno i
interesantno, kako za ljubitelje kiberpanka, tako i za one koji se sa ovim
podžanrom naučne fantastike još nisu upoznali, a zainteresovani su (ili će tek
da se zainteresuju).<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/01/14/procitano-u-decembru-2023-godine/">https://ivanamilakovic.wordpress.com/2024/01/14/procitano-u-decembru-2023-godine/</a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 24.3pt; margin-bottom: 13.2pt;"><span face=""Arial",sans-serif" style="color: #444444; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><o:p> </o:p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-44712472354180261002024-01-20T21:49:00.000+01:002024-01-20T21:49:01.314+01:00BETMEN U RASKOŠNOJ VIZUELNOJ BOMBI – „Betmen: Noć mračnog viteza“ scenario/crtež Džok; izdavač Čarobna knjiga, 2023.<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkXgfvG3_mIygNrm2ZAwGVAXcNdx01U_lOAYQLvMJcCuSdjBzC7-KkG2WtJzt-y37pQAj4IKmOQTWXYJJYII5dy7HsakehmETY1TMfMj9T_JYQR1MFHaQQwYnJ9-N1f43E3IObMEaM73vtNvNGgh4LZXyYO1V_K_8tQJ0j49ROEFl4nHaWSMa4eC4yO-k/s770/noc.mrac.viteza.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="770" data-original-width="600" height="401" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkXgfvG3_mIygNrm2ZAwGVAXcNdx01U_lOAYQLvMJcCuSdjBzC7-KkG2WtJzt-y37pQAj4IKmOQTWXYJJYII5dy7HsakehmETY1TMfMj9T_JYQR1MFHaQQwYnJ9-N1f43E3IObMEaM73vtNvNGgh4LZXyYO1V_K_8tQJ0j49ROEFl4nHaWSMa4eC4yO-k/w312-h401/noc.mrac.viteza.jpg" width="312" /></a></div><br /><p></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U
galeriji najpopularnijih <i>strip</i>ovskih super junaka redovno se, već
decenijama, pojavljuje i jedan uljez! To je <i>Betmen</i>. Svi poštovaoci
čoveka-šišmiša znaju da on nije nadčovek ali ga većina ipak doživljavao kao
takvog. Da li je to zbog impozantnog kostima, svakovrsnih „gedžeta“ na čelu sa
„opakim“ <i>Betmobilom</i>, koje koristi protiv svojih manje i više bizarnih
neprijatelja, tek, <i>Betmen</i> je bio i ostao svojevrsni samoproizvedeni ljudski
supermen; uostalom, u jednoj od svojih inkarnacija on se družio i tukao sa
originalnim <i>Supermen</i>om koji, ako ćemo pravo, i nije čovek već
vanzemaljac koji, ko će ga znati zašto, liči na obične zemljane. Kako god bilo
da bilo, <i>Betmen</i> se pojavio 1939. godine na stranica <i>„Detektivskih
stripova“ („Detectiv comics“ - DC)</i> kao zajedničko delo crtača <i>Boba Kejna</i>
i scenariste <i>Bila Fingera</i>, momaka koji su u ovaj lik smestili svoje
ideje o tajanstvenom osvetniku u megalopolisu (a kao primere za ugled su imali
vestern osvetnika <i>„Zorooa“</i> i urbanog osvetnika <i>„Senku“;</i> oba
uzora, u međuvremenu, poprilično je prekrila prašina). <i>Betmen</i> je, dakle,
pre i posle svega upravo to – osvetnik. Kao dečak on je prisustvovao ubistvo
svojih roditelja sa kojima se vraćao iz bioskopa; sitan kriminalac hteo je da
ih opljačka ali su stvari pošle po zlu i mali <i>Brus Vejn</i> je postao
siroče. Sve što je nadalje, pošto je odrastao pod budnim okom batlera <i>Alfreda,
Brus Vejn</i> radio, kao uspešni biznismen i bogataš, bilo je da, kao
dobrotvor, pomaže zajednici svojim donacijama i projektima; kao maskirani <i>Betmen</i>,
čija je baza u dubokoj pećini sa pravim slepim miševima, on je neumorno čistio
ulice <i>Gotama</i> od pljačkaša, siledžija, nasilnih ludaka... U tome mu
pomaže dečak <i>Robin</i> kao i, povremeno, kad joj je to po volji, <i>Betdevojka</i>.
Glavni <i>Betmen</i>ovi neprijatelji su egzotično-fatalni <i>Džoker, Pingvin,
Zagonetač, Otrovni bršljan, Gospodin Ledeni, Dva lica,</i> koji sami i sa
svojim bandama prete da izazovu haos i unište uzavreli <i>Gotam</i>.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Betmen</i>ov
izdavač <i>„DC“</i> je, prateći svog najvećeg <i>strip</i> konkurenta <i>„Marvela“,</i>
održavao serijal zamenjujući stare autore novima koji su, opet, donosili svež senzibilitet
na krilima koga i u ime koga je <i>Betmen</i> preživeo mnoštvo reinkarnacija u
različitim, manje ili više kompatibilnim, rukavcima osnovne priče. Ove su
transformacije izuzetno dobro prihvaćene od novih generacija čitalaca koje su
tražile atraktivne junake neopterećene dosadnom prošlošću; na<i> strip</i>
formu nadovezale su se, još od 1940-tih <i>radio i TV serije</i> odnosno
celovečernju, visokobudžetni <i>filmovi.</i> <i>Betmen</i> je u <i>Novi
milenijum</i> ušao kao širom sveta prepoznata ikona popularne kulture koja još
nije za bacanje, odnosno koja ima šta da ponudi znatiželjnim konzumentima
različitih medija. </span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Iz
bogate ponude <i>strip</i>ova o <i>Betmen</i>u agilna <i>„Čarobna knjiga“</i>
je u svojoj biblioteci <i>„DC gold hot - Kolekcija najnovijih izabranih priča
iz DC multiverzuma“</i> ljubiteljima ponudila album <a name="_Hlk155618677"><i>„Betmen:
Noć mračnog viteza“</i> </a>autora <i>Džok</i>a; reč je o mini seriji u tri
nastavka, originalno objavljenoj 2022. godine koju je u potpunosti osmislio i
nacrtao <i>Džok</i>, što je umetničko ime <i>Marka Simpsona </i>(1972),
prekaljenog crtača i ilustratora naslovnih strana, koji je karijeru započeo u
legendarnom magazinu <i>„2000 AD“</i> i nastavio da radi za <i>„DC“, „Marvel“.
Džok</i> je prepoznatljiv po raskošnom crtežu, neobičnom kadriranju i
netipičnom, ambicioznom korišćenju boja.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Osnovna
priča <i>„Betmena: Noći mračnog viteza“</i> je obećavajuće intrigantna: metaljudskog
superzlikovca poznatog kao <i>EMP</i> potrebno je, tokom noći, premestiti iz <i>„Arkam“</i>
ludnice, u kojoj je zatvoren u specijalnu privremenu zatvorsku ćeliju (koja ga
„smiruje“ izolujući ga od svih oblika energija kojima se <i>EMP</i> hrani) u
stalnu ćeliju u zatvoru <i>„Blekgejt“.</i> Sve je to smislila <i>Vaskezova</i>,
ambiciozna političarka iz Zatvorskog biroa koja je ljuti protivnik <i>Gordon</i>a,
komesara policije i <i>Betmen</i>a koga smatra zločincem. Povorka policijskih
vozila, u kojoj je i faradejski kombi sa <i>EMP</i>-om, mora da prođe kroz ceo <i>Gotam</i>
da bi stigla do zatvora. <i>Betmen</i> će takođe pratiti kolonu. Očekuje se da
put, uz jako obezbeđenje, prođe glatko mada se pretpostavlja da <i>EMP</i>-ova
banda hteti da oslobodi svog šefa dok bi neke druge bande mogle da požele da se
osvete <i>EMP</i>-u. Naravno, ono što može da krene naopako krenuće u najgorem
mogućem smeru...</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>EMP</i>,
oslobođen i konfuzan, i ranjeni <i>Betmen</i>, beže kroz grad u kome nema
struje niti efikasnih snaga reda a proganjaju ih sve moguće bande i čudovišta
podzemlja. Put je iskušenje za sve, od zlikovca i osvetnika do nadobudne političarke;
svako od njih ima svoje dileme i ranjiva mesta iz prošlosti, ambicije i
strahove. Pitanje je samo šta je svako od njih spreman da žrtvuje u ime svojih
ciljeva...</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sve
zamešateljstvo, od pretećeg grada u mraku, svakovrsnih kreatura i fizičkog
nasilja do oštrih svađa, daju mogućnost da se <i>Džok</i> crtački i
koloristički razmaše. Table su dinamične, neogranične belim okvirima na ivicama
strana, grube slike su neobuzdane u predstavljaju udaraca, razbijanja,
lomljenja struktura i kidanja tkiva, prštanja krvi u dubokom mraku ili
zloslutnim senkama... Vratolomna likovna razuzdanost ostavlja čitaoce bez daha
darujući im utisak da se nalaze na licu mesta, u središtu brutalnih dešavanja.
Reči i slike srasle su i nemoguće ih je odvojiti jer daju sasvim novi kvalitet
koji prevazilazi njihove pojedinačne vrednosti. Otuda je album <i>„Betmen: Noć
mračnog viteza“</i> kompaktna celina visokog energetskog naboja koja traži
predanog čitaoca koji će je pratiti širom otvorenih očiju.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><a href="https://medjutim.dnk.org.rs/betmen-u-raskosnoj-vizuelnoj-bombi-prikaz-strip-albuma-noc-mracnog-viteza/">https://medjutim.dnk.org.rs/betmen-u-raskosnoj-vizuelnoj-bombi-prikaz-strip-albuma-noc-mracnog-viteza/</a><o:p></o:p></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-40710921623318844492024-01-03T12:19:00.002+01:002024-01-03T12:19:46.187+01:00LJUTI DVOBOJ NAD ZAMRZNUTIM OKOM – “Vekovnici – Duhovi i čudovišta – Integral 3” Marka Stojanovića i drugih; izdanje: Marko Stojanović i Udruženje ljubitelja stripa i pisane reči “Nikola Mitrović Kokan” Leskovac, 2022.<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span style="font-family: "Arial",sans-serif; font-size: 12.0pt;"></span></i></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><i><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh02LTnRKsM0ltHv2H5ompPjWmwQjVtUYOPyiTUEB4foh_jzseHbmsu4PNyCMwsSP8BS3upzzJLl6OzssEJuD5ni2j38sSx_82aZ5oU8uxSHBrvCfgOU_RWl_F_vAZuVEVqZeGux3aj4h0OzO3TkV8HUD76fKc50E7kUL0l2VkVcpPX4Bpu7cfoVk-SVZM/s1236/345583181_187012500489683_8682321349316820387_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1236" data-original-width="843" height="472" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh02LTnRKsM0ltHv2H5ompPjWmwQjVtUYOPyiTUEB4foh_jzseHbmsu4PNyCMwsSP8BS3upzzJLl6OzssEJuD5ni2j38sSx_82aZ5oU8uxSHBrvCfgOU_RWl_F_vAZuVEVqZeGux3aj4h0OzO3TkV8HUD76fKc50E7kUL0l2VkVcpPX4Bpu7cfoVk-SVZM/w322-h472/345583181_187012500489683_8682321349316820387_n.jpg" width="322" /></a></i></div><i><br /></i><div style="text-align: justify;"><i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">Marko
Stojanović</span></i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">
znan je,</span> <span style="font-family: Arial, sans-serif;">u
poslednjih par decenija, svim poznavaocima <i>strip</i> (ne)prilika na ovim
prostorima; on je</span><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"> </span><span style="font-family: Arial, sans-serif;">posvećeni,</span> <span style="font-family: Arial, sans-serif;">uporni i tvrdoglavi <i>strip</i>
autor, agilni organizator i promoter, najpoznatiji kao ključna figura
stvaralačkog tima <i>strip serijala “Vekovnici”. Stojanović</i>, koji je
serijal preko “staza i bogaza” uveo u drugu deceniju postojanja, sa trenutnim
skorom od 13 albuma, zamislio je <i>“Vekovnike”</i> kao serijal koji će
izlaziti u <i>“Politikinom zabavniku”</i> (nedeljniku koji, činilo se, “sigurno”
objavljuje <i>strip</i>ove) i započeo tu avanturu 2007.g. da bi, zbog neprilika
i nerazumevanja, projekat prisilno “premestio” u albumski format uz pojavljivanja
u strip periodici u <i>Srbiji</i> i okolnim državama; tako su <i>“Vekovnici”</i>
(i njihov <i>“spin off” serijal “Beskrvni”</i>) postali samosvojna kategorija
na savremenoj nam <i>strip</i> sceni</span> <span style="font-family: Arial, sans-serif;">odnosno <i>ExYu</i> i <i>Balkanski strip</i>
događaj/senzacija. Druga karakteristika serijala je timski crtački rad: <i>Stojanović</i>
je za svaki album angažovao više crtača koju su crtali pojedine segmente priče
čime je oneobičio svaku epizodu drugačijim likovno-estetičkim tonom a šire
gledano predstavio lepezu aktivnih crtača sa ovih prostora. Kako je vreme
proticalo a broj albuma rastao pojavila se potreba i za integralnim izdanjem,
kategorijom koja je u domaćem <i>strip</i>u izuzetno retka za razliku od (belo)svetske
izdavačke prakse da se stare epizode nekog uspešnog serijala štampaju u
luksuznim izdanjima čime se zadovoljava potražnja za rasprodatim albumima a
celokupnom serijalu priznaje status zapaženog dela <i>9. umetnosti. </i>Dakle, od
2020. godine znatiželjni čitaoci, u tvrdim koricama sa prepoznatljivim logom <i>“Vekovnika”,</i>
mogu čitati <i>“Integrale”</i> koji sadrže po dva albuma ovog serijala. <a name="_Hlk100687540">Treći integral sadrži albume <i>”Duhovi u boci”</i> i <i>“Čudovišta”,</i>
originalno objavljene 2012. i 2013. godine i </a>koje nastavljaju priču smeštenu
u realnost alternativne <i>Evrope XVIII</i> <i>veka</i> u kojoj, u
“civilizovanom” delu, caruju vampiri dok u “divljim” delovima žive i druga
bizarna bića iz legendi i mitova. Na toj jarkoj i zavodljivoj sceni sreću se
dva junaka: vampir <i>Čen</i> koji je u sukobu sa svojom sabraćom i prgavi,
besmrtni <i>Kraljević Marko</i> koji već 400 godina vodi svoje ratove. Mada su
im koreni slični ova dvojica su krajnje suprotnosti: vampiri su koliko-toliko
kultivisani (ali zbog toga nisu ništa manje krvoločni i zli) dok je <i>Marko</i>
varvarin koji se ne može kontrolisati. Prijateljstvo <i>Čena i Marka</i> razvija
se kroz ispomaganje, zadirkivanja i povremene sukobe. Oni, posle svakovrsnih
peripetija, dobijaju mapu (predstojeće apokalipse) koje, po svaku cenu, žele da
se dokopaju predstavnici raznorodnih verzija/doživljaja sveta, od animalnog
misticizma do vanvremene ezoterije i religijskog fanatizma (psoglavci, živa
vatra, elitne ubice vampiri, tajanstveni krstaši vere). U <i>“Duhovima u boci” Marko
i Čen</i> plove prema severnom polu koji je odredište mape nesvesni sukoba među
mitskim žiteljima okeana; kroz priču <i>Dukljana, cara vodenjaka</i>, saznajemo
za fantastičnu avanturu <i>Marka, Relje i Miloša</i> u začaranoj šumi usred
srednjevekovne <i>Srbije. Dukljan</i> se odriče osvete pa <i>Marko i Čen</i> nastavljaju
plovidbu prema severnom polu dok, u epizodi <i>“Čudovišta”,</i> led ne okuje
brod na kome su, pored posade, misionari i avanturistkinja <i>ledi Aleksandra</i>
kao i, na santi pronađeni, brodolomnik za koga se ispostavlja da je doktor <i>Viktor
Frankenštajn! </i>Njegova priča, o potrazi za čudovištem koje je napravio,
prepliće se sa pokušajima da se otme mapa i spreči da ona bude ostavljana na
označenom mestu. Posle napada grupe <i>Eskima</i> i ubistva <i>dr. Franknštajna,
Marko</i> pokušava da otkrije ko je ubica (<i>Čen</i> je teško bolestan).
Prekasno će saznati da misionari nisu ono za šta se predstavljaju ali i otkriti
da je <i>ledi Aleksandra</i> u stvari <i>Alea, amazonska ratnica</i> i strastvena
žena. U neverovatnom finalu, u večitom se ledu otvara džinovsko oko a <i>Frankenštajn</i>ovo
čudovište se bori sa ubicom svog tvorca. Led puca, mapa nestaje ali avanturama
tu nije kraj…</span></div><div style="text-align: justify;"><i style="font-family: Arial, sans-serif;"><span> </span><span> </span><span> </span>Stojanović</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> se nadahnuto
poigrava narodnim predanjima i fantazijskim žanrovima (</span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">epska fantastika,
horor</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">), uz dobrodošlu dozu istoriografske mistifikacije i pozivanja na
popularnu kulturu </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">XX veka</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">. U opšti smer pripovedanja on unesi i događaje
iz prošlosti junaka čime njihove pojave dobijaju na punoći kao i, u kratkim pričicama
na kraju albuma, dodatna pojašnjenja pojave nekih likova. Složenost čitavog epa
(ili sage) potenciran je različitim crtačkim manirima </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">(Bora Grbić, Marko
Nikolić, Nikola Matković, Dalibor Talajić, Nebojša Pejić, <a name="_Hlk154399309">Mijat Mijatović</a>, Goran Sudžuka)</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> i kolorističkim
paletama </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">(Vladimir Aleksić, Ozren Miždalo, Vladimir Popov, Mijat Mijatović);</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">
utisak je zaokružen i nadahnutim, analitičkim esejima iz pera </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">Miodraga
Danilovića</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span> </span><span> </span><span> </span>Rečju, i ovim albumom potvrđuje se (sada
već sa decenijske distance) da su </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">“Vekovnici”</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> ambiciozno, valjano osmišljeno
i nadahnuto realizovano delo </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">9. umetnosti </i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">kome svakako treba posvetiti dužnu
pažnju.</span></div><p></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> (“Dnevnik”, 2023.)<span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-4116401030861581412024-01-03T12:15:00.000+01:002024-01-03T12:15:00.237+01:002024<p style="text-align: center;"> <br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJX2R9rj4xC7dJXP4dI2WvDq6oebQrXoCzPFEa7oRSijyvi0ZI-rfbztz3QAES4HZwddtfDiU-hLJRUfi70qRoCq4DCdBIRFnA6W9m_BUbV_3Jai_vqYl8xYt7Cjx6xtjllo7HmWkSZa70Jimy4nNmFuSkgnchKiSvKwNKjmS3_4-iuKGdYCcV-JLfbys/s800/2024.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="491" data-original-width="800" height="350" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJX2R9rj4xC7dJXP4dI2WvDq6oebQrXoCzPFEa7oRSijyvi0ZI-rfbztz3QAES4HZwddtfDiU-hLJRUfi70qRoCq4DCdBIRFnA6W9m_BUbV_3Jai_vqYl8xYt7Cjx6xtjllo7HmWkSZa70Jimy4nNmFuSkgnchKiSvKwNKjmS3_4-iuKGdYCcV-JLfbys/w572-h350/2024.jpg" width="572" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZLAXGXsmdfnDzDEsFqaPTOolFAeMq63tOhkjEq_YEnMwLxy7HNeIJVfTUlEpTp_E20gWjyipVJJWtfaSkUvFohnh6ErTbcAYfS7vp0C3SLYnB1veTRrS6iD2wz0a9wgA2yWk9CErXiEIXa5krEUNstlXDWQA7HR1fNjc0hntnCOVnhj33SfpTZl0yWBQ/s1300/12024.a.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="722" data-original-width="1300" height="317" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZLAXGXsmdfnDzDEsFqaPTOolFAeMq63tOhkjEq_YEnMwLxy7HNeIJVfTUlEpTp_E20gWjyipVJJWtfaSkUvFohnh6ErTbcAYfS7vp0C3SLYnB1veTRrS6iD2wz0a9wgA2yWk9CErXiEIXa5krEUNstlXDWQA7HR1fNjc0hntnCOVnhj33SfpTZl0yWBQ/w569-h317/12024.a.jpg" width="569" /></a></div><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-22457916631163984252023-12-18T20:26:00.002+01:002023-12-18T20:26:38.978+01:00IN MEMORIAM DUŠAN BELČA (1938-2023)<p> </p><div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5i1BNa58h3xL1QMfCMttNO-G_a1DGs9aGZdt8U8Dxg6see2JxeYJW0PvabBBKAW93SVp0Egt2AS5uvm5bq2BUXrVLgmXyl7pDpKkHiqsS7du8-lT424ZewF2zc6vUKAMn6Mhi2-pvLGfoUXDeqBwlWniRj2AIK8Md2r8f3Vjtlriy9FWJRRilZQcGQrk/s1064/belca,%20dusan.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1064" data-original-width="900" height="429" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5i1BNa58h3xL1QMfCMttNO-G_a1DGs9aGZdt8U8Dxg6see2JxeYJW0PvabBBKAW93SVp0Egt2AS5uvm5bq2BUXrVLgmXyl7pDpKkHiqsS7du8-lT424ZewF2zc6vUKAMn6Mhi2-pvLGfoUXDeqBwlWniRj2AIK8Md2r8f3Vjtlriy9FWJRRilZQcGQrk/w363-h429/belca,%20dusan.jpg" width="363" /></a></div><br />Dušan
Belča</span></i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"> slobodno se putovao
kroz sve dimenzije prostora i vremena. Za njega prepreke prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti nisu postojale. Jednako je znao vremena prošla kao i ona buduća,
telesno usidren na padinama vršačkog brega, u gradskoj biblioteci i na ulicama
varošice sagrađene na isušenim obalama <i>Panonskog mora</i>. Iako nije rođen u
<i>Vršcu</i> bio je veći <i>“Vrštanin”</i> nego mnogi kojima je to bio rodni
grad. Bio je renesansni mudri znalac i večiti radoznalac, vrli sagovornik u
prostorijama <i>Matice Srpske, Društva književnika Vojvodine</i> i na bezbrojnim
književnim večerima i tribinama. Jedan je od osnivača <i>Zajednice pisaca
“Ugao”</i> koja je 1960-tih okupila mlade literate iz <i>Vršca</i> da odatle,
sa stranica časopisa <i>“Ugao”</i> i sa stranica knjiga biblioteke <i>“Ugao”,</i>
krenu u svetove književnosti; bio je upravnik <i>Gradske biblioteke</i> u kojoj
su se lepoj reči učile generacije omladine; jedan je od osnivača pozorišnog
festivala <i>“Vršačka pozorišna jesen”;</i> bio je urednik i izdavač mnoštva
knjiga, urednik dečijeg časopisa <i>“Đakov vrh”,</i> pokretač vršačkog <i>Kružoka
ljubitelja naučne fantastike</i>; njegovom zaslugom je u <i>Vršcu</i> otvorena
prva izložba <i>strip</i>a. U prostorijama biblioteke i svoje kuće primao je,
sa suprugom <i>Olgom</i>, vrhunske literate sa ovih prostora baš kao i pisce
početnike i druge dobronamernike. Bio je domaćin neformalnog <i>“Salona kod
Belče”</i> koji je, u biblioteci, godinama okupljao prozaiste, pesnike,
profesore, prevodioce, slikare i druge umne ljude na učene razgovore i vedre
pošalice.<o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Dušan</i> ili <i>Duško</i>, kako
su ga mnogi oslovljavali, spojio je u sebi bezbrojne, neponovljive svetove.
Jednako je uzbudljivo pripovedao o starim i novim vršačkim legendama, o blagu
ispod vršačke kule, kao i o ulicama i trgovima</span> <span style="font-family: "Arial",sans-serif;">vršačkim i njihovim promenama kroz epohe. Njegov opis <i>Banata</i>
iz <i>XVIII veka</i> oduzima dah živošću i uverljivošću. Znao je sve tajne
vršačkih patuljaka. Elegantno je i lepršavo ispisivao oglede i eseje o
svakodnevici kao i stihove na antičke teme. A potom bi pratio druženje jednog
običnog ovdašnjeg dečaka i vanzemaljskog princa sa sedamnaeste planete. Odatle
ga je put vodio u višetomne avanture neustašivog <i>Marka Silarda</i>, uzduž i
popreko svekolikog <i>Univerzuma</i>. U pauzama između tih putešestvija podario
je</span> <i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;">Vršcu</span></i><span style="font-family: "Arial",sans-serif;">, kao izdavač, u saradnji sa <i>Sašom
Gugom, biblioteku “Vršac ‘94”,</i> sa nizom sjajnih dela, počev od <i>Mileker</i>ovih
spisa iz istorije vinogradarske i paorske varoši, kojoj je pridružio
neponovljive <i>“Panorame, panoptikume, pokretne slike: prilog istoriji
spektakla u Vršcu”</i> o starim vizuelnim atrakcijama, delo koga se ne bi
postidela nijedna velika kultura koja drži do sebe. Kroz više decenija vraćao
se svom junaku <i>Antoniju Mihajloviću</i> i opisima njegovih nebrojanih,
začudnih smrti, slaveći život i poštujući tajnu njegovog nestanka. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Tih i nenametljiv, odmeren i
rafiniran u govoru i pisanju, <i>Duško</i> <i>Belča</i> je široko raskrilio dveri mnogih epoha
i otkrio lica njihovih žitelja, pokazujući nam koliko smo slični u svom hodu
pod suncem. Sa uvažavanjem i najdubljim naklonom opraštamo se od čoveka koji je
svojim radom i knjigama obeležio drugu polovinu <i>XX veka</i> u svekolikoj
našoj kulturi i, posebno, u kulturi varošice pod kulom usred beskraja <i>Panonske
ravnice</i>.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(“Dnevnik”, 2023.)<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><o:p> </o:p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-11270112990799329102023-12-18T20:23:00.001+01:002023-12-18T20:23:25.246+01:00VELIKI I ZNAČAJNI JUBILEJ – Povodom izlaska „Emitora 500“ Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“ Beograd, 2023.<p> </p><div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjG0Ss8qQrYdf5AeWTNmsx46Dc58YUhcX__RZ0lIQKxmbiT8VQ7D82TgkkVQ0OTQSEAVY8Y6dmSs-aWwdm3NkTt1luN4nsNMPcBSnHpju1kavg7TTSVWRhrLeO3xSS2skaQDrbJ536relaIYxjcDWWjbnyfR2BL5HdWBTW8MhMMrKMznFG60DLVGEabTlo/s5788/Emitor500_korica-samo-prednja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="5788" data-original-width="3884" height="465" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjG0Ss8qQrYdf5AeWTNmsx46Dc58YUhcX__RZ0lIQKxmbiT8VQ7D82TgkkVQ0OTQSEAVY8Y6dmSs-aWwdm3NkTt1luN4nsNMPcBSnHpju1kavg7TTSVWRhrLeO3xSS2skaQDrbJ536relaIYxjcDWWjbnyfR2BL5HdWBTW8MhMMrKMznFG60DLVGEabTlo/w313-h465/Emitor500_korica-samo-prednja.jpg" width="313" /></a></div><br />Nedavno je iz štampe izašao i u ruke ljubitelja
stigao <i>„Emitor“ broj 500</i>, kojim su krunisane 43 godine izlaženja ovog
glasila <i>Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“</i> iz <i>Beograda</i>;
ovakva dugovečnost fanzina nije zabeležena na prostorima <i>Srbije, bivše
Jugoslavije, Evrope</i> a, sva je prilika, ni na ostatku zemaljske kugle! Prvi
broj <i>„Emitora“</i> pojavio se decembra 1981. godine kao <i>bilten Društva
prijatelja naučne fantastike „Lazar Komarčić“</i> osnovanog u aprilu iste
godine; urednik broja bio je <i>Slobodan Knežević</i>. Na 36 strana izneseni su
razlozi za osnivanje <a name="_Hlk151662519"><i>Društva</i></a> i odabir imena</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif;"> </span><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Društva</span></i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">,
odnosno štampani <i>Statut</i>, eseji o <i>naučnoj fantastici</i>, prikazi
aktuelnih filmova, konkurs za <i>naučnofantastičnu priču</i> kao i dve <i>naučnofantastične</i>
<i>priče</i> iz pera <i>Radmila Anđelkovića</i> i <i>Damira Joke. Društvo</i>
je, kao i svaki <i>„fan klub“,</i> pratilo dešavanja u <i>naučnoj fantastici</i>
u svetu i na domaćem terenu ali je imalo i veće ambicije – da okupi retke
domaće autore ovog žanra te da pomogne u stasavanju novih pisaca. Zbog toga je
odmah raspisan interni konkurs za <i>naučnofantastičnu priču</i> a priče koje
su dobile najviše glasova objavljivane su na stranicama <i>„Emitora“.</i> Ma
kako ova pomoć izgleda mala urodila je plodom i <i>Društvo</i> je, zajedno sa <i>„Emitorom“,</i>
postalo „baza“ čitave generacije domaćih pisaca <i>naučne fantastike</i> od
kojih su mnogi i danas aktivni.<o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U
sledećim godinama <i>„Emitor“</i> je menjao svoj izgled (šapilografija,
fotokopija, digitalna štampa), urednike, obim i ritam izlaženja, teme kojima se
bavio i načine na koje se njima bavio – od prevoda stranih publicističkih i
teorijskih tekstova, domaćih stručnih radova do isečaka iz štampe. Jednako su
bili zastupljeni literature i film i <i>strip</i> a kasnije kompjuterske i
druge igrice. <i>„Emitor“</i> je kontinuirano donosio nove priče domaćih autora
a već tokom 1990-tih i njihove celokupne zbirke ili romane, rame uz rame sa
prevodima priča pa i romana iz tekuće svetske žanrovske produkcije. Uz <i>naučnu
fantastiku</i> u <i>„Emitoru“</i> su se „švercovali“ i <i>horor</i> odnosno <i>epska
fantastika </i>a njihova je sve veća popularnost bila razlog da se i naziv <i>Društva</i>
promeni u <i>Društvo ljubitelja fantastike</i>; ipak, ime <i>Lazara Komarčića</i>
(1839 – 1909), pisca prvog <i>srpskog naučnofantastičnog romana „Jedna ugašena
zvezda“</i> (1902), nije menjano.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Društvo,
a sa njim i <i>„Emitor“,</i> bili su okrilje za svaku novu generaciju
ljubitelja žanrova odnosno za potencijalne autore koji su želeli da se okušaju
u stvaranju drugih svetova, da zavire u budućnost ili osmisle alternativnu
prošlost. Članovi <i>Društva</i>, saradnici i urednici <i>„Emitora“</i>
dolazili su i odlazili da bi ih nasledile mlade snage od čijeg poleta i
entuzijazma je zavisio uspeh sastanaka i tribina <i>Društva</i> odnosno učestalost
izlaženja <i>„Emitora“</i> i valjanost tekstova koje je objavljivao. Godine
2004. <i>„Emitor“</i> je na konvenciji <i>EUROCON Evropskog društva za naučnu
fantastiku </i>proglašen za <i>najbolji fanzin</i>.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Konačno,
posle 43 godine izlaženja, na red je došlo i objavljivanje jubilarnog 500.
broja <i>„Emitora“;</i> reč je o knjizi sa 272 strane, sa plastificiranim
koricama i naslovnom ilustracijom proslavljenog <i>strip</i> autora <i>Alekse
Gajića</i>. Sadržaj je, pak, mešavina svečarskog pogleda u prošlost <i>Društva</i>
i skice tekućeg stanja u svetskoj i domaćoj žanrovskoj fantastici. Prvi segment
broja čine priče proverenih fantastičara i onih koji tek stupaju na literarnu
scenu; svaki od autora <i>(Adrijan Sarajlija, Goran Skrobonja, Zoran Nešković,
Miloš Petrik, Boško Martinović, Milan Peca Popović i Pavle Zelić) </i>donosi
svoju tematiku i svoju poetiku potvrđujući živost i bogatstvo žanroske scene
što je zalog za njen opstanak i razvoj. U teorijskom delu autori <i>(Ratko
Radunović, Aleksandar Manić) </i>promišljaju žanrovske 1950-te i 1960-te i
ostavštinu koju su preneli u naredne decenije te njihov odjek koji stiže i do
naših dana. <i>Miloš Jocić, Tijana Tropin</i> i <i>Ilija Bakić</i> analiziraju
dela <i>Pekića, Gubaša</i> i <i>Sterlinga</i> dok <i>Goran Skrobonja</i> u
autorefleksivnom ogledu <i>„Prevođenje kao usud“ </i>sugestivno piše o svojoj
višedecenijskoj avanturi prevođenja knjiga.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Svečarski
segment <i>„Emitora 500“</i> čine dva priloga <i>Miodraga Miće Milovanovića:
„Programi Društva „Lazar Komarčić“ od osnivanja do danas“</i> na punih 100 strana
sadrži popis svih (ili gotovo svih) tribina održanih u <i>Društvu</i>, neretko
ilustrovanih i fotografijama sa tih događanja; znatiželjnik će biti fasciniran
mnoštvom tema o kojima se informisalo i raspravljalo, od onih koje su se ticale
tekućih dešavanja (novih knjiga, filmova, <i>strip</i>ova, igrica...) do onih
koje su zadirale u temeljna pitanja promišljanja žanra, odnosa nauke i
umetnosti, globalne budućnosti ljudske vrste... Članak <i>„Interni konkursi
Društva u osamdesetim“</i> prilika je da se, kroz popise radova koji su bili u
konkurenciji i njihovih plasmana, prati razvoj pojedinih autora odnosno
zastupljenost određenih tema u pričama. Oba <i>Milovanović</i>eva teksta su
temelji za neka kasnija proučavanja rada <i>Društva</i> i njegovih članova.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>„Emitor
500“</i> nudi izuzetni spoj opčinjenosti fantastičkim žanrovima, poletnog rada
i stvaranja te visoke stručnosti u sagledavanju vrednosti ove literature i, kao
takav, neoborivi je dokaz izdizanja autentične i umetnički relevantne domaće
žanrovske književnosti u poslednjim decenijama <i>XX veka</i> pod okriljima <i>Društva
ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“</i> i njegovo sjajnog glasila <i>„Emitor“.</i></span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Dnevnik“,
2023.)<o:p></o:p></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-64282348362669475452023-12-09T14:22:00.003+01:002023-12-09T14:22:28.616+01:00„Opklada s vremenom“ Tihomira Brajovića i naučna fantastika s „Tri oka u glavi“ Ilije Bakića – lektira su za ovu nedelju<p> </p><p class="MsoNormal"><o:p> </o:p></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 7.5pt; margin-left: 0in; margin-right: 0in; margin-top: 7.5pt; mso-outline-level: 1; text-align: center; vertical-align: baseline;"><b><span style="color: #05131e; font-size: 24pt;"><span style="font-family: arial;">„Opklada s vremenom“ Tihomira Brajovića i naučna
fantastika s „Tri oka u glavi“ Ilije Bakića – lektira su za ovu nedelju<o:p></o:p></span></span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: arial;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><a href="https://nova.rs/category/kultura"><span style="color: #64223f; text-decoration: none; text-transform: uppercase; text-underline: none;">KULTURA </span></a></span><b><span style="color: #999999; font-size: 12pt;">Autor: </span></b><span style="color: black; font-size: 12pt;">Vladislava
Gordić Petković </span><span style="color: #999999; font-size: 10.5pt;">05. dec 202315:29</span></span><span style="color: black; font-family: "Fira Sans",serif; font-size: 12.0pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 7.5pt; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-family: "Fira Sans",serif; font-size: 12.0pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-no-proof: yes;"><br /><!--[endif]--></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0EJ7Og6Q759XQ0UqZGadPVyeCcD2an1CfzbhhCeYKQ27wW9ZMS0WfqyMlhOYne2MSBC96aE1KOG_mHY7V9El96VwkNRDS4-un6mGYIfdIj5EqbVe-yJNJvd5mc3SbnKUFYCz7IZHp9NWk7foWLx8ik8-J72DcM2Xe8eU6nnsTpEWy-hr7GiBaH_Y8GFc/s750/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="422" data-original-width="750" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0EJ7Og6Q759XQ0UqZGadPVyeCcD2an1CfzbhhCeYKQ27wW9ZMS0WfqyMlhOYne2MSBC96aE1KOG_mHY7V9El96VwkNRDS4-un6mGYIfdIj5EqbVe-yJNJvd5mc3SbnKUFYCz7IZHp9NWk7foWLx8ik8-J72DcM2Xe8eU6nnsTpEWy-hr7GiBaH_Y8GFc/w534-h300/1.jpg" width="534" /></a></div><br /><span style="color: black; font-family: "Fira Sans",serif; font-size: 12.0pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 7.5pt; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Tihomir Brajović Opklada s vremenom Ilija Bakić Tri oka u glavi
Foto:Promo<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><b><span style="color: #05131e; font-size: 15pt;"><span style="font-family: arial;">Za
čitanje za ovu nedelju preporučujemo knjige Tihomira Brajovića „Opklada s
vremenom“ i Ilije Bakića „Tri oka u glavi“.</span></span></b><span style="color: #05131e; font-family: "Fira Sans",serif; font-size: 12.0pt; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><b><span style="color: #05131e; font-size: 15pt;"><span style="font-family: arial;"><br /></span></span></b></p>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjREfIIkJM13rAK-gb-0t4DqpG_q3_kl730AhqAvbBSJe_pT1_MQOe7QHRQcQ9xhOpam5bKgq71T9F3BLKKD2n3JJhL0uAPWu0x2RC8d_bp5f6Hf153T3z1XRypJ4lmkb1iC3BmpCzDFR5C_GdnstROuoP94SGki1Aq6jwp1EWw7NUQlOwEeLpCrv2Eh68/s1024/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="682" data-original-width="1024" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjREfIIkJM13rAK-gb-0t4DqpG_q3_kl730AhqAvbBSJe_pT1_MQOe7QHRQcQ9xhOpam5bKgq71T9F3BLKKD2n3JJhL0uAPWu0x2RC8d_bp5f6Hf153T3z1XRypJ4lmkb1iC3BmpCzDFR5C_GdnstROuoP94SGki1Aq6jwp1EWw7NUQlOwEeLpCrv2Eh68/w481-h320/2.jpg" width="481" /></a></div><br /><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Vladislava Gordić Petković
Foto: Vladislav Mitić</span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: arial;"><b><span style="color: black; font-size: 15pt;">Tihomir Brajović, „Opklada
s vremenom“, KOV (Književna omladina Vršac), 2023.</span></b><span style="color: black; font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Ličnu hrestomatiju
novinskih prikaza s podnaslovom „Kritičke minijature s razmeđe stoleća“ Tihomir
Brajović vadi iz vetrova vremena koje „već polako prekriva prah nesećanja“.
Tekstovi od šlajfne i po na prelazu iz XX u XXI vek pripadaju jasno definisanom
metažanru sa brižno biranim temama i kristalno jasnim stavovima.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Ovaj renomirani teoretičar
i kritičar svoju aktivnost opisuje – nepravedno skromno! – kao pisanje koje
živi od pisanja drugih. Njegova „milenijumska ukrštenica“ nije samo mapa davnih
čitanja, već je i spomenar-podsetnik: u pamćenje vraća literarne uzlete i
izlete, kulturološke cake i kuriozitete.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; font-family: "Fira Sans", serif; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6-O2ftelCzz4Peh1OCQyqXGCd86nocH-LKZIFm65rZC3mnz2gkQegngoqsOwJ4K59n-bfAaAv-KPrQeAs5anX9KQOCwQBGtf4ALitWg6W-iC0Kvrcbw3CupUwC6c_qSgdZ3I2MdXjbAgXmQw2-xkvwtlRcl4qJrMsKKc5X-pea1udOOdUkrJGQc8mHq0/s883/3.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="883" data-original-width="544" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6-O2ftelCzz4Peh1OCQyqXGCd86nocH-LKZIFm65rZC3mnz2gkQegngoqsOwJ4K59n-bfAaAv-KPrQeAs5anX9KQOCwQBGtf4ALitWg6W-iC0Kvrcbw3CupUwC6c_qSgdZ3I2MdXjbAgXmQw2-xkvwtlRcl4qJrMsKKc5X-pea1udOOdUkrJGQc8mHq0/s320/3.png" width="197" /></a></div><br /><span style="font-family: arial;">Tihomir Brajović Opklada s
vremenom Foto:Promo<o:p></o:p></span><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">„Lirska fantastika“ Gorana
Petrovića trijumfuje 2000. u trci za NIN-a nad prvencem Mirjane Novaković,
Brajoviću nalik na Basaru, koji prilježno čita Bulgakova i Vitgenštajna; Igor
Marojević 1998. objavljuje roman o HIV-u, a iste godine roman Ivane Hadži
Popović deo je, već na srpskoj književnoj sceni ustaljenog, „fatalnog“ žanra
„istorizovane melodrame“.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Duhovito, precizno i
lucidno deleći autore i autorke na laureate i aspirante, artiste i modele,
ironičare i melanholičare ili pak istoriopate i mitofile, Brajović sadašnjem
širokopojasnom književnom konzumerizmu nudi pažnje vredne naslove od pre četvrt
veka: Despotova i Mekjuena, Radmilu Lazić i Ljubicu Arsić, Barika, Trevora i
Ruždija, negdašnje laureate NIN-a. Stari novinski prikazi postaju tako dobra
nova škola medijskoj revitalizaciji čitanja i vrednovanja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: arial;"><b><span style="color: black; font-size: 15pt;">Ilija Bakić, „Tri oka u
glavi“, Niški kulturni centar, 2022.</span></b><span style="color: black; font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Pisac fantastike može biti
tehno-optimista opijen mašinama, poput Žila Verna; u prvi plan može staviti
ideje progresa, kao Herbert Džordž Vels. Mada se mahom bavi budućnošću naše
civilizacije i univerzuma, fantastika se može čitati kao politička alegorija
kad je piše Orvel ili kao angažovana književnost kad je piše Zamjatin.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><o:p><span style="font-family: arial;"> </span></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; font-family: "Fira Sans", serif; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRLH5Lm10-qgl6GscmZl_IkqsZFVpSWm0pZ0K8Vltzo7DPh1OytaEje9vNkpVbK1rTUBRzx6CkS3gx_ltU4XSCUb87cERUbiw2J4lq8NhZLP9o6pkibkxHUVVKqZOQcwLIoTUQbfclQtr9Inzl4l5vYENHySI-RyysDtN11vTw72Mx-b12SlMcacmfe-c/s643/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="643" data-original-width="400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRLH5Lm10-qgl6GscmZl_IkqsZFVpSWm0pZ0K8Vltzo7DPh1OytaEje9vNkpVbK1rTUBRzx6CkS3gx_ltU4XSCUb87cERUbiw2J4lq8NhZLP9o6pkibkxHUVVKqZOQcwLIoTUQbfclQtr9Inzl4l5vYENHySI-RyysDtN11vTw72Mx-b12SlMcacmfe-c/s320/4.jpg" width="199" /></a></div><br /><span style="font-family: arial;">Ilija Bakić Tri oka u glavi
Foto:Promo<o:p></o:p></span><p></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Trideset i pet tekstova
Ilije Bakića, objavljivanih mahom u novosadskom „Dnevniku“ prethodne tri
decenije, pisani su u slavu naučne fantastike, njenih tema i tumačenja. Po
Bakiću, fantastika je „staro-novi zatočnik začudnog“, sa „tri oka u glavi“ –
jer može da bude naučna, epska i mračna. Otud se njegovi eseji bave primerima
negativne utopije, dalekog svemira i bliske apokalipse, čak i načinima na koje
naučna fantastika pristupa ekonomskim temama. Pomno katalogizovani propusti,
pojednostavljivanja i vulgarizovanja vidljiv su plod obmanjivačkih strategija
koje celuloidne fantazije neretko nameću fantastici. Bakić detaljno analizira
mreže nevidljivih i nepostojećih knjiga koje se nabrajaju ili citiraju kod
Borhesa i Konana Dojla – Šerlok je objavio niz stručnih knjiga o umetnosti
detekcije i tajnim pismima, a doktor Votson je autor studije „Džinovski pacov
Sumatre“ – dok je u romanu „Gvozdeni san“ Normana Spinrada Adolf Hitler pisac
SF romana, koji nose jezovite naslove njegovih stvarnih uradaka: „Trijumf
volje“ i „Vladajuća rasa“.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 15.0pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="color: black; font-size: 12pt;"><span style="font-family: arial;">Serija eseja „SF sistem“
efektno otkriva kako se koja planeta kotira u SF: Merkur se pominje retko,
Venera ima okeane, egzotične biljke i žitelje koji opšte putem radio-talasa,
Žil Vern svoje junake na Mesec šalje pomoću topovske granate, a Saturnovi
prstenovi i sateliti postaju poželjne nastambe i skrovišta.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><o:p><span style="font-family: arial;"> </span></o:p><a href="https://nova.rs/kultura/opklada-s-vremenom-tihomira-brajovica-i-naucna-fantastika-s-tri-oka-u-glavi-ilije-bakica-lektira-su-za-ovu-nedelju/" target="_blank"><span style="background: white; border: 1pt none windowtext; padding: 0in;"><span style="font-family: arial;">https://nova.rs/kultura/opklada-s-vremenom-tihomira-brajovica-i-naucna-fantastika-s-tri-oka-u-glavi-ilije-bakica-lektira-su-za-ovu-nedelju/</span></span></a></p><p class="MsoNormal"><o:p></o:p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-77062754647903411872023-11-26T12:18:00.000+01:002023-11-26T12:18:43.295+01:00VILIJAM GIBSON ili FRAGMENTARNI POGLED NA KIBER-PANK - Ilija Bakić; izdavač Kulturni centar vojvodine "Miloš Crnjanski" 2023.<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyvjVoQ4s8bQsTt5obq9R2St87QUJk2jSxsnqOgjXfTnNCr0mM5ytS_mNC_qVWlP18t-FK7jBIHU2iEOYCUbgOE840HzX20W1-YXFv2ss7ZTBDLb5l1KkbfmMx5f3uGCpolPccj3SgsafSBanYa_lffsiGOhsRmRn9jLSsMOeawDi7Frs0ArbnH5LHoIA/s1772/KCVMC_Stavka_2_Edicija_NM_Ilija_Bakic_KORICE_page-0001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="886" data-original-width="1772" height="323" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyvjVoQ4s8bQsTt5obq9R2St87QUJk2jSxsnqOgjXfTnNCr0mM5ytS_mNC_qVWlP18t-FK7jBIHU2iEOYCUbgOE840HzX20W1-YXFv2ss7ZTBDLb5l1KkbfmMx5f3uGCpolPccj3SgsafSBanYa_lffsiGOhsRmRn9jLSsMOeawDi7Frs0ArbnH5LHoIA/w646-h323/KCVMC_Stavka_2_Edicija_NM_Ilija_Bakic_KORICE_page-0001.jpg" width="646" /></a></div><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-6148584446052869112023-11-20T20:38:00.003+01:002023-11-20T20:38:33.590+01:00NOVI-STARI DIABOLIK – „Diabolik - Senke prošlosti“ Tihomira Jovanovića; Beograd, 2023.<p> </p><div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoLAVcV7erXtt9kYdjiKp9sBu228tdYzvMo7Lt36ERUBP3a_NZr_Q6dMKpGU6e-_vAh949bsVJj01TmUruQAU1u5ohWsqzpMIzGijxAZ8vBWy5nzUhD_It3ojIb0bJYufRNK_GqoVo_bS1ccR8KDY8fTZSL1MchTx0tuJK3U1uNJ-Z7rz0YH1Z-qcJo1w/s2403/DIABOLIK%20%20%20final.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2403" data-original-width="1664" height="450" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoLAVcV7erXtt9kYdjiKp9sBu228tdYzvMo7Lt36ERUBP3a_NZr_Q6dMKpGU6e-_vAh949bsVJj01TmUruQAU1u5ohWsqzpMIzGijxAZ8vBWy5nzUhD_It3ojIb0bJYufRNK_GqoVo_bS1ccR8KDY8fTZSL1MchTx0tuJK3U1uNJ-Z7rz0YH1Z-qcJo1w/w312-h450/DIABOLIK%20%20%20final.jpg" width="312" /></a></div><br />Sudbine junaka umetničkih dela različite su: neki
bivaju brzo zaboravljeni, drugih se njihova publika dugo seća; ima i onih koji nastavljaju
da intrigiraju svoje obožavaoce jer ovi žele da znaju šta je bilo posle kraja
njihovih avantura. Ambiciozniji među ljubiteljima neretko su skloni da se
„umešaju“ u posao autora tako što će i samo dopisati/docrtati/dosnimiti nove
zgode dragih im heroja. Poslednjih decenija, posebno od kako smo doboko
ukoračili u doba masovnih digitalnih komunikacija, ovakve rabote su dobile na
poletu i brojnosti a skovan je i zvanični termin za njih – <i>„fanfiction“</i> koji
se prostire od literature i <i>strip</i>a do filmova (kakvi su fanovski
nastavci <i>„Zvezdanih ratova“</i> ili <i>„Zvezdanih staza“</i>, na koje
filmski studiji nisu gledali blagonaklono). Preteče <i>fanfiction</i>-a mogu se
naći kroz čitavu literarnu istoriju, od dopisivanja <i>Šekspira, Servantesa</i>
do dopune <i>Brema Stokera</i> i <i>Džejn Ostin</i>. Masovnija pojava, kako se
to tada zvalo, <i>„neautorizovanih priča“</i> datira s kraja <i>XIX</i> i
početka <i>XX </i>veka i vezna je za mnoštvo priča o <i>Šerloku Holmu</i> koje
nije napisao <i>Konan Dojl</i>; što je junak bio popularniji to je češće bio
dopisivan od strane anonimnih autora, najčešće ambicioznih amatera. Kako smo
naveli, danas je takvo pisanje definisano kao <i>fanfiction </i>i manje-više se
smatra regularnim ukoliko se, prilikom objavljivanja (najčešće u
specijalizovanim megazinima ili antologijama), navedu autori originala. Po
strani od ovog pokreta stoje knjige koje se temelje na ranijim delima napisane
od pisaca-profesionalaca (npr. <i>Filip Hoze Farmer</i> je autor <i>Tarzan</i>ove
biografije i apokaliptičnog života <i>Doka Sevidža</i>, <i>K. J. Džeter</i> je
napisao svojevrsni nastavak <i>Velsovog „Vremeplova“</i>...) a koje svoje
„opravdanje“ mogu naći u okriljima doktrine <i>postmodernizma</i>.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Tihomir
Jovanović</i> (1955), već se u svojim pričama bavio novim avanturama junaka <i>Luna,
kralj ponoći</i> (dok se u ostatku dosadašnjeg opusa doticao mnogih popularnih
junaka) a u najnovijoj knjizi se, kako sam naslov kaže, bavi doživljajima <i>Diabolika,
strip</i> negativca nastalog 1962.g. u mašti sestara <i>Guisani</i> koju su u
crtež pretočili mnogi crtači, od <i>Berselija, Bozolija</i> i <i>Zanibonija</i>
(nacrtao je oko 300 epizoda) do novih snaga. U crnom trikou iz koga vire samo
njegove oči, naoružan nožem i kapsulama otrova, <i>Diabolik </i>krade dragulja
i antikvitete, najčešće u izmišljenom <i>Klirvilu</i>. Pomaže mu fatalna <i>Eva
Kant</i> a glavni neprijatelj mu je inspektor <i>Ginko</i>. <i>Diabolik </i>je
majstor prerušavanja za šta koristi savršene maske, znalac je umetnosti i
nauka, vozi crnog <i>Jaguara E</i> iz 1961.g. (<i>Eva</i> ima isti takav auto
ali bele boje); najpre je bio nemilosrdan prema svima koji mu se nađu na puta
ali je „revidirao stav“ i najčešće mete su mu korumpirani političari i bahati
bogataši. <i>Jovanović</i>evu knjigu čini pet priča, od klasičnog nadmudrivanja
policije u <i>„Kristalnoj lobanji“</i> (koja je diskretni omaž <i>Indijani Džonsu</i>)
do uvida u <i>Diabolik</i>ovu mladost <i>„Ostrvo prošlosti“ </i>i poseti mestu
na kome ga je, kao siroče, odgajao kriminalac <i>Kralj</i> (dok nije shvatio da
je mladić opasan pa pokušao da ga ubije što je, pak, bio <i>Kralj</i>ev kraj); <i>„U
Neptunovom carstvu“</i> je <i>Diabolikova i Evina</i> avantura pod morem u kojoj
otkrivanje starog brodoloma donosi susret sa neprijateljskim vanzemaljcima; na <i>naučnofantastičnom</i>
fonu je i <i>„Diabolik protiv Diabolika“</i> jer prati dvoboj živog <i>Diabolik</i>a
sa svojim robotskim dvojnikom. Najsloženija i najambicioznija priča zbirke je <i>„Tigrasta
zolja“</i> u kojoj, tragajući za starim automatonom u obliku tagraste zolje, <i>Diabolik</i>
kroz novinske članke prati poduhvat <i>Fantomas</i>a, francuskog negativca iz
romana tandema <i>Alan i Sauvestre</i>, iz prvih decenija <i>XX veka</i>, koji
je bio uzor autorkama <i>Diabolik</i>a, i koji je takođe sklon prerušavanju a
proganja ga policija na čelu sa inspektorom <i>Žuve</i>om. Nakon što posredno
razokrije <i>Fantomas</i>ovu potragu za tigrastom zoljom, <i>Diabolik</i> joj
ulazi u trag ali je s poštovanjem ustupa tajanstvenom strancu <i>Kres</i>u,
koji po biološkim zakonima nikako ne bi mogao biti živ!</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Jovanović</i>
je preuzeo postojeću matricu <i>Diabolik</i>a i uspešno je iskušavao gradeći
uzbudljive kriminalne intrige ali ju je i nadogradio novim elementima
(vanzemaljci, roboti) da bi je u <i>„Tigrastoj zolji“</i> razvio u <i>intertekstual</i>nu
avanturu koja bi se lako uklopila u famoznu <i>„Wold Newton family“,</i>
koncept izukrštane fikcije <i>(crossover fiction)</i> koji je osmislio pomenuti
<i>Filip Hoze Farmer</i> a u kome je stvorena paralelna istorija na osnovu
života svih literarnih/<i>strip</i>skih/filmskih junaka širom sveta. Na
zanatsko-literarnoj strani <i>Jovanović</i> je verno oponašao <i>strip</i>ovsku
poetiku koja se temelji na jednostavnosti pripovednja, bez ikakvih ukrašavanja
ili zahtevnijih stilskih figura, što je doprinelo uverljivosti štiva tako da
čitalac, barem onaj sa dužim stažom, ima utisak da čita neku od starih svezaka
edicije <i>„Super strip biblioteka“</i> koja je, od broja 43 <i>(„Zasjeda pod
vodom“)</i> iz 1967.g. objavila 25 <i>Diabolik</i>ovih epizoda. Mnogo kasnije, <i>Diabolik</i>
je sporadično objavljivan, bez većeg odjeka među mlađim generacija što,
naravno, nije zavisilo od njegove atraktivnosti već od duha novog vremena. <i>Jovanović</i>eva
knjiga nam, pak, živo i uverljivo vraća na scenu jednog od ikoničnih <i>strip</i>
(anti)heroja druge polovine <i>XX veka</i>.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Dnevnik“,
2023.)<o:p></o:p></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-86716893079785811622023-11-13T20:18:00.001+01:002023-11-13T20:18:26.130+01:00METAMORFOZA IZGUBLJENOG PACOVA – „Ja, pacov“ Borisa Stanića; izdavač Komiko, 2023.<p> </p><p style="text-align: center;"> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1DIv91_CFUnyKqPJb9whyIM4gdA_uH2b9wpeERZ1FuZ9_LU0YymHsdkrRzHNVxkF3SMnNM2gejcPKeL6YffA7_hFH2zhphlD7VJAf-fM2P4qAAkX_cLG70hJ9XRI1U_O78Lt4MmPAUsDqVBK2XKLGWYmTXLsW2S8zVh6T91cbQgaBhlMMjemC84X_YYA/s1942/ja,%20pacov.webp" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1333" data-original-width="1942" height="422" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1DIv91_CFUnyKqPJb9whyIM4gdA_uH2b9wpeERZ1FuZ9_LU0YymHsdkrRzHNVxkF3SMnNM2gejcPKeL6YffA7_hFH2zhphlD7VJAf-fM2P4qAAkX_cLG70hJ9XRI1U_O78Lt4MmPAUsDqVBK2XKLGWYmTXLsW2S8zVh6T91cbQgaBhlMMjemC84X_YYA/w615-h422/ja,%20pacov.webp" width="615" /></a> </p><p><i style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><br /></span></i></p><p></p><div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Strip izdavač „Komiko“</span></i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">
objavljuje i entuzijastički neguje biblioteku <i>„Moderni srpski strip“</i> u
kojoj se oglašavaju ovdašnji savremeni <i>strip</i> stvaraoci različitih
poetika, što je svakako važan zalog za bogatstvo <i>strip </i>scene. Pod
različitim poetikama podrazumevamo široku lepezu od klasičnog do alternativnog
i autorskog odnosno <i>andergraund stripa</i>. Upravo u relacijama <i>alternativnog,
autorskog i andergraund stripa</i> kreće se i <i>grafička novela „Ja, pacov“</i>
slikara i <i>strip</i> umetnika <i>Borisa Stanića</i> (1984, <i>Pančevo</i>).
Sam naslov sugeriše ispovednu formu dela (sećajući, naravno, na nekolike
literarne uzore <i>„Ja, porota“ Spilejna, „Ja, Klaudije“ Grevsa, „Ja, vrhovni“
Roa Bastosa</i>) što će biti potvrđeno iščitavanjem ove nimalo vedre novele.
Naime, <i>„pacov“</i> je mladić izgubljen u nedaćama i neprilikama sopstvenog
postojanja; on je likovni umetnik, bez ideja, ambicija i perspektiva, koji se
kreće u uskim krugovima poznanika koji postaju sve uži kako pojedini od njih
odlaze u „beli svet“, čitaj, realan život koji ne nudi ništa sem odricanja,
prinudnog pokoravanja rutini svakodnevice u kojoj ima malo ili nimalo radosti i
kreativnosti. <i>Pacov</i> je uhvaćen u raskoraku, s jedne strane su želje,
ideje i ambicije (koje polako blede) a s druge spoznaja onoga što se dešava oko
njega i nije ni nalik snovima iz mladosti jer svet nije blagonaklon ni prema
kome ko ulazi u njega pa se čini da su sva mesta „pod suncem“ zauzeta; sve
dobre opcije su zaposeli neki drugi a one preostale ne nude nikakve
perspektive. Mladić koji zna da više nije toliko mlad otaljava svoje dane na
vetrometini između „želeo-bih-voleo bih“ i „moram“. U toj neodlučnosti „krade
bogu dane“, „žica“ sitninu za poneko pivo, slavi kad mu baka da svoju penziju,
kreće se poznatim stazama, koleba da upozna neku devojku... Setno se seća
divnih dana rane mladosti, svojih maštanja o dosezanju neslućenih visina duha do
kojih je trebalo da stigne. Zna da proteklih 10-15 godina uopšte nije
napredovao, nije razvijao svoje sposobnosti. Takođe je svestan da ovakvo
životarenje neće trajati doveka, da mu sledi potpuni materijalni krah, da će mu
zapleniti stan pa će postati klošar. Jasno mu je da ga okolina smatra za lenčugu
kao što mu je jasno da nije sposoban da uđe u korporativni svet grafičkog
dizajna, niti da može da podnese stres i neizvesnost samostalnog
preduzetništva. Ipak, u njemu i dalje tinja i znanje o sopstvenoj posebnosti, o
talentu, o neuobičajenim sposobnostima koje, međutim, ne uspeva da ispolji i
realizuje. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Svaka
situacija u kojoj se <i>Pacov</i> nađe, bilo da je to prepuni kafić, ispijanje
piva sa drugom muzičarem na stepeništu crkve, pomaganje drugarici da utovari
prodatu sliku, šetnja ulicama <i>Pančeva</i>, susret sa psom, pre ili kasnije
vodi u intenzivne seanse samoispitivanja sa fatalnim zaključcima. Čak je i
poziv prijatelja da se zaposli u pekari utopljen u depresivni mulj. Ipak,
odlazak na posao u 4,30 otkriće, uprkos smrknutog lica, neki drugi svet i,
konačno, izmamiti osmeh zbog praznih ulica i mesečine. Na poslednoj slici
dešava se preobražaj (obrnut od onog iz <i>Kafkine</i> priče) jer dotadašnji
pacov postaje – čovek!</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Stanić</i>
uvažava tradiciju alternativnog ispovednog stripa, posebno onu <i>Roberta
Kramba </i>u kojoj se antijunaci sa životinjskim glavama kreću ubranim
bespućima (ljudskih) gradova. No, <i>Stanić</i>ev crtež je namerno osiromašen i
sveden na nevešte skice (kojima on povremeno suprotstavlja klasičniji, puniji
crtež), bez poštovanja perspektive i ostalih likovnih zanatskih veština. Takvim
postupanjem se potcrtava i apostrofira mentalna i fizička beda <i>Pacova</i> i
njegovog okružena odnosno njihovo puko oponašanje stvanog, punog življenja.
Osnovni pripovedni tok novele nije pravolinijski već se u njega mešaju i upliću
sjajne epizode kojima se atmosfera dublje i uverljivije dočarava; par stranica
na kojima se slikama bez reči „opisuje“ pijanstvo izdižu se do čiste
apstrakcije i otkrivaju inventivnog autora velikih mogućnosti. Autor takođe
razbija klasičnu <i>strip</i>ovsku tablu tako što briše ramove slika i same
table ili redukuje broj sličica na stranici odnosno naizmenično niže stranice
sa „čistim“ tekstom i one sa po jednom slikom, prateći time raspoloženja <i>Pacova</i>.
Ovakva fleksibilnost u prezentovanju dela svakako se ne može naći u <i>strip</i>u
klasičnog usmerenja.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Zaključimo
da je <i>grafička novela</i> <i>„Ja, pacov“</i> vanredno zanimljivo i uspelo delo
koje svedoči o nekim od ključnih problema mladih generacija na ovim prostorima
i da je realizovana telentom umetnika koji zaslužuje punu čitalačku pažnju i
uvažavanje.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Dnevnik“,
2023.) <span style="mso-tab-count: 1;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></p><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-83849653606331310862023-11-09T20:50:00.000+01:002023-11-09T20:50:07.896+01:00GUSARSKA MITOPEJA – „Barakuda“ 1 i 2, Difoa i Žeremija; izdavač Čarobna knjiga, 2023.<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVd5LbRtXAmVDugCwdrWJ_CBEmMNJN4HKEjaI3qfi_NNoY-2F3m2SI3cIVzOwFtomct5VzfBCya4SUtsuDLc7RF8Yl3d9QXpumlFRKyZNkywdbqWTIwjc_LOKGgXY4DkUsj_seLV5cDYnV-vtjxPF-j_nwklOb2G0U65o6A82Y4bbfwiQBN_xximUH_s8/s887/Barakuda_01.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="887" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVd5LbRtXAmVDugCwdrWJ_CBEmMNJN4HKEjaI3qfi_NNoY-2F3m2SI3cIVzOwFtomct5VzfBCya4SUtsuDLc7RF8Yl3d9QXpumlFRKyZNkywdbqWTIwjc_LOKGgXY4DkUsj_seLV5cDYnV-vtjxPF-j_nwklOb2G0U65o6A82Y4bbfwiQBN_xximUH_s8/s320/Barakuda_01.jpg" width="216" /></a> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj53yAD2rdma07Ndm0DB9Y2xuZ9Li7v0rVynWdA-1ornAIDfzsrkJgs8EUYpVZOgGzOplCORhH9-C5l6qyPwZAQXXajDxTkKMtAiP0d2wukmpq2lsJFpKWoaLlGTSguSwTVTDRIXDp6gepK2-Ea2uA_UJbxHjhdCV2kY4g6PqzTtf4ylBVRjn7_1lYFgGU/s887/Barakuda_02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="887" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj53yAD2rdma07Ndm0DB9Y2xuZ9Li7v0rVynWdA-1ornAIDfzsrkJgs8EUYpVZOgGzOplCORhH9-C5l6qyPwZAQXXajDxTkKMtAiP0d2wukmpq2lsJFpKWoaLlGTSguSwTVTDRIXDp6gepK2-Ea2uA_UJbxHjhdCV2kY4g6PqzTtf4ylBVRjn7_1lYFgGU/s320/Barakuda_02.jpg" width="216" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Strip serijal „Barakuda“</span></i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: Arial, sans-serif;">
scenariste <i>Žana Difoa</i> (1949) i crtača <i>Žeremi Petikua</i> (1984), čini
šest albuma originalno objavljenih u periodu od 2010. do 2016. godine; agilna <i>„Čarobna
knjiga“</i> objavila je ovo delu u dva toma u renomiranoj biblioteci <i>„Stari
kontinent“</i> koja ovdašnjim <i>stripoljubcima</i> predstavlja, u
tvrdokoričenim albumima i u punom koloru, reprezentativna klasična i savremena
dela <i>9. umetnosti</i> štampana u <i>Evrop</i>i. Tematski okvir serijala je
jedna od najomiljenijih „avanturističkih“ tema knjiga, filmova i <i>strip</i>ova
namenjenih najširoj publici – priča o dogodovštinama <i>pirata/gusara</i> iz
„zlatne ere“ njihovog postojanja. Mada je <i>piratstvo</i> postojalo još u
antičkim vremenima, ono koje i danas uzbuđuje maštu bezbrojnih dečaka dešavalo
se tokom XVI, XVII i XVIII veka, prevashodno u vodima toplih karipskih mora. Ta
duga istorija pljačkanja brodova koji su iz kolonija <i>Novog sveta</i>
donosili blaga u <i>Stari svet</i> posledica je sukoba velikih evropskih
pomorskih sila, pre svih <i>Francuske</i> i <i>Španije</i>, za prevlast na
morima odnosno za osvajanje što većih teritorija <i>Južne i Severne Amerike</i>.
Za te ratove su mobilisana mnoštva mornara koji su, po sklapanju mira,
otpuštani iz službe; oni nevični drugim zanatima prijavljivali su se u posade
trgovačkih brodova na kojima je rad bio težak, nadnice male, strogost kapetana
i oficira nemislosrdna a opasnosti stalne... Pobune posada su bile česte a odmetnici
su, pod crnim zastavama sa mrvačkim lobanjama, pljačkali druge brodove;
predvodili su ih harizmatični kapetani od kojih su strahovale čitave flote.
Ponekad su <i>pirati</i> sklapali ugovore sa nekom od država i „legalno“
pljačkali brodove njihovih konkurenata (tada su nazivani <i>flibustijerima</i>
ili <i>bukanirima</i>). Nezamisliva bogatstva koja su prevožena u <i>Evropu</i>
završavala su u riznicama vladara ali i moćnih pomorskih kompanija koje su
takođe sklapale dogovore sa piratima ali i organizovale čitave pomorske flote
koje su branile kompanijske interese. Sedišta <i>pirata </i>bila su na <i>Karibi</i>ma,
u slobodnim piratskim republikama koje su bile prosperitetne koliko i raspusne.
<i>Pirati </i>su nemilosrdno proganjani i konačno uništeni jer su bili opasnost
za ostvarivanje enormnih, krvavnih profita koji su i danas u temeljima „civilizovanih“
evropskih država.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Pirati
</i>su privlačili pažnju javnosti kako za svojih života tako i kasnije kada su
se o njima ispredale legende. Od romana <i>„Ostrvo sa blagom“ R. L. Stivenstona</i>
(objavljenog u nastavcima 1881-2. a kao knjiga 1883.g) <i>pirati </i>su deo
ikonografije popularne zabavne literature na koju se nadovezala holivudska
industrija gradeći mit koji je imao malo zajedničkog sa stvarnim događajima,
insistirajući na šablonizovanim romantičnim herojima, bespomoćnim lepoticama, zlim
<i>pirati</i>ma, impozantnim pomorskim bitkama koje su delovale magično sa
velikog ekrana. Uprkos bezbrojnim manje ili više uspešnim varijacijama, dela o <i>pirati</i>ma
i danas su popularna i rado „konzumirana“; potvrda ovoga je i tekuća <i>strip</i>
produkcija <i>„Čarobne knjige“</i> koja paralelno objavljuje čak tri <i>pirat</i>ska
serijala: <i>„Riđobradog“, „Republiku Lobanje“</i> i <i>„Barakudu“.</i> Svaki
od serijala specifičan je po svom tretiranju teme (koja je prerasla u
samosvojan žanr), odnosno manjem ili većem oslanjanju na fakte. <i>„Barakuda“</i>
je među njima „najslobodniji“ odnosno samosvesno se temelji na čistoj
ikonografiji ove teme/žanra, oslobođen gotovo svih istorijskih uslovljenosti
što mu dozvoljava slobodno kretanje i kreiranje situacija odnosno interakcija
među likovima, uz nemali udeo fantastike u čitavom zamešateljstvu. Elem, saga
započinje dramatičnom scenom napada <i>pirat</i>skog broda „<i>Barakuda“,</i>
kojim komanduje nemilosrdni kapetan <i>Blekdog</i> (sa sve crvenim povezom
preko oka) a uz njega je osioni mu sin Rafi, na španski brod i hvatanjem <i>Done
Emilije del Skuebo</i>, dame sa dvora i njenih kćeri, <i>Marije</i> i <i>Emilije
</i>(ova druga je, pak, preobučeni dečak). Zarobljenici će biti prodati u
roblje na pijaci u <i>Puerto Blanko</i>, <i>pirat</i>skom ostrvu kojim vlada lepa
ali stroga guvernerka. <i>Blekdog</i> se, međutim, ne zadržava na ostrvu već
popunjava zalihe i, praćen lokalnom vešticom imena <i>Da-Ne</i>, odlazi put <i>Ostrva
glave koja govori</i> jer je tamo, u grobu muža <i>Done Emilije</i> zakopan i znameniti
<i>Kašarov dijamant</i> basnoslovne vrednosti ali i natprirodnih moći (koga
traži i crkveni vrh). Priča nadalje prati sudbine tri tinejdžera <i>Marije,
Emilije i Rafija</i> na <i>Puerto Blanko</i> i njihovu borbu za mesto pod
suncem u ovoj <i>„prljavoj jazbini morskih pacova“.</i> U taj koloplet želje za
moći, osvete i ljubavi upliću se i tajne prethodne generacije, jednako strasne,
ambiciozne i nemilosrdne. Nakon burnih albuma <i>„Roblje“, „Ožiljci“, „Dvoboj“,
„Pobune“, „Ljudožderi“ </i>i<i> „Oslobođenje“</i> poneke tajne će se
razotkriti, neki od aktera će stradati dok preživeli odlaze u nove avanture...</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>„Barakuda“</i>
je maniristički vrtoglavi i eksplozivni spoj jakih ličnosti, egzoričnih
lokacija, misterija i interesa, bitaka i dvoboja. <i>Difo</i> svoje junake
neprestano baca na iskušenja, vodi od moguće propasti do trijumfa, od dileme do
dileme nudeći čitaocu vrele, bezumne ljubavi, podlost i prevaru, čast i osvete.
<i>Žeremi</i> je prihvatio vratolomni ritam priče i pretočio ga u pravi
vatromet efektnih slika punih siline pokreta, obilno zasićenih bojama i
uklopljenih u dinamično montirane table. Stil šminkanja i mimika junaka, uz
razletene kose i oblačenja u lepršave kostime i fetišističke kožne komplete
nosi u sebi svojevrsni buntovni <i>rok’n’rol</i> štimung iz vremena ranih video
spotova.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sveukupno,
<i>„Barakuda“</i> nudi čistokrvnu adrenalinsku <i>strip </i>avanturu kojoj je
teško - i nepotrebno - odoleti i kao takva će prijati mladima svih uzrasta.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Dnevnik“,
2023.)<o:p></o:p></span></p><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-15701152779582962012023-11-01T20:09:00.000+01:002023-11-01T20:09:09.263+01:00VELIKA MALA KUTIJA – Povodom ciklusa pesama „Mala kutija“ Vaska Pope<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: right;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif3gX1Pc3il5cAZ2th893yblFE3xOaO75X5agrS0vmfO-ET3MQUFqkzDua1K2F35cEeSRFrhaB-hr5-WzZaZcfKifkVe3LSlWEPhKdBE5fvKDQIa_DYBnBS3nnCApfRYwz3a57gNgH6yu5O4OCWhAC7A1pUQbzoP14UJn_R6H8YFb9AyNc91st1aXLjRY/s416/popa%20mala%20kutija.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="416" data-original-width="305" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif3gX1Pc3il5cAZ2th893yblFE3xOaO75X5agrS0vmfO-ET3MQUFqkzDua1K2F35cEeSRFrhaB-hr5-WzZaZcfKifkVe3LSlWEPhKdBE5fvKDQIa_DYBnBS3nnCApfRYwz3a57gNgH6yu5O4OCWhAC7A1pUQbzoP14UJn_R6H8YFb9AyNc91st1aXLjRY/s320/popa%20mala%20kutija.jpg" width="235" /></a></div><br /><div style="text-align: right;">(Moguća čitanja poezije slažu se kao sedimenti u
svojevrsnom kamenu mudrosti sadržavajući,
kroz vreme otkrivana značenja i bivajući temeljem novih. Naravno, svako pojedinačno tumačenje uvek otkriva i
ličnost čitaoca predstavljajući zbir njegovih opredeljenja
i iskustava uronjenih u okruženje trenutka u kome nastaje. Prilažem, dakle, jednu šaru u plemeniti kamen čitanja
poezije Vaska Pope.)</div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> </span><span style="font-family: Arial, sans-serif;">Ciklus
pesama </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">„Mala kutija“,</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> umetnički artefakt u matici opšte duhovnosti,
dotiče, na sasvim osoben način novu poeziju današnjice – </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">teorijsku fiziku</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">.
Rezultati ove nauke čista su apoteoza lepoti uma u susretu sa </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">Velikom Tajnom</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">
mikro i makro </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">Vaseljene</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;">. Zahvaljujući oslonjenosti na egzaktne rezultate
posmatranja i eksperimenata </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">teorijska fizika</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> izražava se prvenstveno u
mediju matemaitke, tom jedinom univerzalnom jeziku </span><i style="font-family: Arial, sans-serif;">Čovečanstva</i><span style="font-family: Arial, sans-serif;"> koji
raskriljuje nesagledive širine izražavanja na potpuno novim, rečima
nedostupnim, nivoima baleta apstrakcija.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U
okrivu <i>teorijske fizike</i>, u delu <i>kvantna mehanika</i>, nalazimo i
poznati misaoni eksperiment nazvan <i>„Šredingerova mačka“.</i> U (malu) kutiju
stavlja se mačka. Poklopac se zatvara. Pištolj uperen u kutiju opaliće ako/kad
se jedno radioaktivno jezgro raspadne, što posmatrač ne može da opazi.
Verovatnoća da do pucnja dođe je 50%. Ista je verovatnoće i da mačka bude
ubijena. Da bi se saznalo da li je mačka živa ili mrtva poklopac (male) kutije
mora da se otvori. Sve do tog trenutka kvantno stanje mačke je mešavina stanja
u kome je ona živa i stanja u kome je mrtva. U <i>kvantnoj mehanici</i>, za
razliku od klasične predstave o jednoj stvarnosti, obe mogućnosti, obe moguće
istorije postoje istovremeno. <i>Kvantna mehanika</i> različito definiše
stvarnost(i). Po njoj objekat nema jednu već SVE MOGUĆE ISTORIJE.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Osnovni
postulat ove teorije je <i>Hajzenbergovo načelo neodređenosti</i> koje kaže da
se ne mogu istovremeno izmeriti položaj i brzina jedne čestice. Tačno merenje
jedne umanjuje tačnost merenja druge vrednosti. Ovakvo „razmazivanje“ rezultira
nemogućnošću utvrđivanja sadašnjeg stanja jednog sistema dakle nemogućnošću
predviđanja jedne jedine budućnosti njegove. Moguće je samo predviđenje
verovatnoća različitih ishoda, odnosno <i>„zbira po istorijama“ (Fajnman). </i>Ova
pravila važe samo na nivou čestica ali, u trenu <i>Velikog Praska</i> koji
stvara <i>Vaseljenu</i>, određuju sva potonja ustrojstva.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U
<i>Maloj kutiji</i> su, kažu poezije, sve istorije <i>Vaseljene</i>, „... <i>gledamo
/ Predele izvan sveta“, „Od zvezda do protivzvezda“,</i> parovi virtuelnih i
antičestica <i>„Onda nesvet drži / Malu kutiju u svojoj neruci“ </i>pa <i>„Nađite
sada svet“,</i> crne rupe, gravitaciju, brzinu svetlosti, <i>„prazninu“</i>
tame i svetlo materije, <i>„Zvezdano testo“</i> i zakrivljenost prostorvremena
na unutra, <i>„nesvet“</i>. A (možda) tu su, dok „<i>Jašete u njoj prostor“</i>
i <i>„muzete vreme“, „plava zvezdana krv“</i> i lopta imaginarnog vremena,
superstrune.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>„I
tako je to u beskraj išlo“</i> u velikoj <i>Maloj kutiji</i>.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Načinimo
u ovom trenu <i>Mebijusovski okret</i> i na drugoj površini iste trake nakratko
se prisetimo <i>Džordža Barklija, „zauvek očaravajućeg biskupa“ (Džosi Rojs)</i>
iz <i>Klojna</i> i đakona iz <i>Dablina</i>, koji je, želeći da raskrinka
materijalizam i ateizam, postavio 1710. godine princip <i>„biti znači opažati i
biti opažen“ (u „Raspravi o principima ljudskog saznanja“)</i> po kome postoje
samo duhovna bića, ona koja opažaju i ideje, stanja svesti koja se opažaju. Šta
bi <i>Barkli </i>rekao na dilemu <i>Male kutije</i>? Verovatno bi negirao bilo
kakav njen sadržaj, bilo kakvo postojanje mačke koja nije opažena. Možda bi,
kao i <i>Popa</i>, o <i>Maloj kutiji</i> rekao: <i>„Vežite je mački o rep / i
poterajte mačku“</i> ili, možda, <i>„Šta to radite ako boga znate / Ne
ispuštajte je iz očiju“,</i> postajući tako, barem malo,
kvantno-mehanički-poetski u pravu. Jer, nikakvo znanje ne gubi se, kao što se
ne gube ni energije koje kruže, prožimaju i pretaču se, uvek u nove oblike,
nova stanja. U nove sedimente plemenitih kamenova.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: right;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(Naravno,
autor ovih redova svestan je da i za njegovo čitanje <i>Male kutije</i> važi
načelo <span style="mso-tab-count: 1;"> </span>neodređenosti. Osvetljavajući
jedno, druga i drugačija značenja zapostavljena su, <span style="mso-tab-count: 1;"> </span>razmazana. Ili, kako bi to <i>Starubinski</i> rekao: <i>„Znati
čitati otvara pristup tolikim očevidnim <span style="mso-tab-count: 1;"> </span>bogatstvima,
jednoj tako gustoj složenosti, da ispitivanje nekog skrivenog zadnjeg sveta <span style="mso-tab-count: 1;"> </span>praktično postaje nemoguće“. </i>No,
upravo su te činjenice zalozi neprestanog traganja, <span style="mso-tab-count: 1;"> </span>pokušaja da se razotkrije tajna <i>Poezije-Umetnosti-Vaseljena</i>,
tog <i>Jednog</i> koji je <i>Mnoštvo</i>.)<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">(„Književne novine“ br. 941, 1995.)<o:p></o:p></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-27791454439935032282023-10-29T13:24:00.000+01:002023-10-29T13:24:00.671+01:00A SADA NEŠTO SASVIM DRUGAČIJE - ANTOLOGIJA, HRESTOMATIJE...<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbAdob_3u6PK0-De7JqsC1kQJs69JCFHwNdsZ0qbAsk2kZKHtu6Ex9H7nWbgHqNt70WAlKbduZ5MG1u2ISpzQd9xs5bFGE5oNswOxbSXDUfSwQSbOhxTvcLMuBV6ukT_cTtbK71cYCD3bbqRM7SfVVm6NsHQ8iAUBjI2P6iLa1RElraq3hpPWN5SnrZHU/s976/antolog.signal.poezije-page-001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="936" data-original-width="976" height="428" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbAdob_3u6PK0-De7JqsC1kQJs69JCFHwNdsZ0qbAsk2kZKHtu6Ex9H7nWbgHqNt70WAlKbduZ5MG1u2ISpzQd9xs5bFGE5oNswOxbSXDUfSwQSbOhxTvcLMuBV6ukT_cTtbK71cYCD3bbqRM7SfVVm6NsHQ8iAUBjI2P6iLa1RElraq3hpPWN5SnrZHU/w446-h428/antolog.signal.poezije-page-001.jpg" width="446" /></a></div> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAM4TDH_bDvoQ12Fq5c-un-MeYFh6x0-Up8DFtSVfdx4GcL31IluPvW4tZtOkEj1Ap0JOUk3Qa1lM21GHhigwmd4o21Lvma1UlpFk2F6tSJwCm1GHM8_Taypfi3Sap2R1i_z9p9lHHyBsY1aNhKg-xJ8DAC0uKadEDTe11xPJIok-0-HBSrSyP1f9az9s/s1016/nadzemlje.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="890" data-original-width="1016" height="347" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAM4TDH_bDvoQ12Fq5c-un-MeYFh6x0-Up8DFtSVfdx4GcL31IluPvW4tZtOkEj1Ap0JOUk3Qa1lM21GHhigwmd4o21Lvma1UlpFk2F6tSJwCm1GHM8_Taypfi3Sap2R1i_z9p9lHHyBsY1aNhKg-xJ8DAC0uKadEDTe11xPJIok-0-HBSrSyP1f9az9s/w397-h347/nadzemlje.jpg" width="397" /></a></div><br /><br /><p></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-51271973708606471582023-10-16T18:48:00.001+02:002023-10-16T18:48:37.553+02:00PUTEŠESTVIJA PRVOG LITERARNOG VREMEPLOVA – „Anahronopet“ Enrike Gaspara; izdavač Udruženje građana „Fanovi naučne fantastike SCI&FI“, Beograd 2023.<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"></span></p><div class="separator" style="clear: both; font-family: Arial, sans-serif; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEim-d-wwRP0i3bcIBNRrpjOTGi0Aiy2mmk_7t92rMbaJc0PU8nBx0LKCIOyc0d12pYZcCiGXYwgo7aTsGhkS6O_7cxrE02sEq3Tfn1ndMxzRND98UfDDqUmw-ZTX539W2opeNplU1sHBeZt-q7sP5iGLPoOqm0rRVwkS0Aj88H7m96-cHCoyUGi-Db66J0/s2437/anahronopet.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2437" data-original-width="1770" height="433" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEim-d-wwRP0i3bcIBNRrpjOTGi0Aiy2mmk_7t92rMbaJc0PU8nBx0LKCIOyc0d12pYZcCiGXYwgo7aTsGhkS6O_7cxrE02sEq3Tfn1ndMxzRND98UfDDqUmw-ZTX539W2opeNplU1sHBeZt-q7sP5iGLPoOqm0rRVwkS0Aj88H7m96-cHCoyUGi-Db66J0/w314-h433/anahronopet.jpg" width="314" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;"><span lang="SR-LATN-RS">Istorija literature čudesna je oblast. Ne samo
zato što sadrži bisere ljudske umnosti i duhovnosti već i zato što je beskrajna
i, otuda, nedovoljno poznata. Uobičajene predstave o određenim epohama ili
književnim pokretima koliko god da su tačne toliko su i na „klimavim nogama“
jer su podložne raznovrsnim promenama i revizijama, i to ne samo ako je reč o
davnim vremenima već i kada se govori o dešavanjima, knjigama ili autorima iz
par minulih vekova; ova tvrdnja moža delovati apsurdno jer se knjige vekovima
unazad umnožavaju štampanjem, sabiru i čuvaju u bibliotekama te proučavaju od
strane generacija stručnjaka koji, opet, međusobno sarađuju. Ipak, iznenađenja
su itekako moguća. Uzmimo na primer dramu <i>„Posle milijom godina“ Dragutina
J. Ilića</i> iz 1889.g za koju se od skora na našim prostorima tvrdi da je prva
<i>naučnofantastična drama</i> u istoriji književnosti; no, ova činjenica nije
poznata niti prihvaćena u svetskim razmerama delom delom jer je drama napisana
na „malom jeziku“, delom zbog neskivenih kulturno imperijalističkih apetita
velikih država ali i zbog apatičnosti ovdašnje države da pomogne prodor ove
činjenice u „beli svet“. No, slična otkrića <i>„književne arheologije“
</i>moguća su i u literaturnoj istoriji velikih naroda a u jedno takvo, ravno
senzaciji, ovdašnji čitaoci mogu se osvedočiti zahvaljujući agilnosti <i>Udruženju
građana „Fanovi naučne fantastike SCI&FI“</i> iz <i>Beograda</i> koje je
objavilo</span><span lang="SR-LATN-RS"> </span>(u<span lang="SR-LATN-RS"> prevodu <i>Maje
Džamić</i> i sa ilustracijama <i>Franciska Solera</i> štampanim u originalnom
izdanju) roman <i>„Anahronopet“</i> Španca <i>Enrike Gaspara</i> (1842-1902),
roman koji se, pisan 1881.g. a objavljen 1887.g. prvi u istoriji bavi temom –
vremeplova! U bezbrojnim enciklopedijama i teorijskim knjigama kao prvo delo sa
ovom temom navodi se novela/kratki roman <i>„Vremeplov“ H. Dž. Velsa</i> iz
1895.g. (kao svojevrsni uvod u ovo delo pominje se <i>Vels</i>ova priča <i>„Argonauti
vremena“</i> iz 1888.g.). No, <i>„Anahronopet“,</i> što bi u bukvalnom prevodu
značilo <i>„koji leti protiv vremena“,</i> objavljen je ranije - 1887.g. nakon
što se <i>Gaspar</i> vratio sa višegodišnjeg konzulskog službovanja u <i>Kini.
Gaspar</i> je bio plodan autor i za svog života popularan pisac drama i <i>„zarzuela“
(španskih opereta)</i> a <i>„Anahronopet“</i> je njegov jedini roman takođe
stvaran po uzoru na ozbiljno-komične zaplete <i>zarzuela</i>. Ovaj je pisac bio
lični prijatelj <i>Kamila Flamariona</i> (1843-1925), astronoma i pisca
fantaste znanog po romanu <i>„Uranija“</i> iz 1889. godine.</span></span></div><div style="text-align: justify;"><i style="font-family: arial;"><span> </span><span> </span>Gaspar
</i><span style="font-family: arial;">pripovest započinjem velikim skupom znatiželjnika na kome ekscentrični
naučnik-učitelj-mudrac </span><i style="font-family: arial;">Sindulfo Garsija</i><span style="font-family: arial;"> (bližnjima znan po nadimku </span><i style="font-family: arial;">Pićići</i><span style="font-family: arial;">,
koji mu je, za kaznu, nadenula služavka) objašnjava odabranim slušaocima svoju
tezu o fenomenu vremena i mogućnosti putovanja kroz njega a što će kasnije
svima demonstrirajuću uzletevši u svom </span><i style="font-family: arial;">Anahronopetu</i><span style="font-family: arial;">.</span><span style="font-family: arial;"> </span><span style="font-family: arial;">Pisac prilikom razvijanja pseudonaučne teorije
ne zaboralvja da pomene tada aktuelnog </span><i style="font-family: arial;">Žila Verna</i><span style="font-family: arial;"> a današnji čitalac
lako prepoznaje obrasce ludog naučnika i epohalnog otkrića, koje će potonji
pisci </span><i style="font-family: arial;">naučne fantastike</i><span style="font-family: arial;"> zdušno koristiti (i neretko karikirati ali i
zloupotrebljavati). Mašina je ogromna, nalik metalnoj kući sa četiri izduvne
cevi na uglovima i sa mnoštvom mašinerije u njoj (bazirane na „elektrici“),
odajama za putnike i ostavama. Uz naučnika putuje njegov pomoćnik </span><i style="font-family: arial;">Benhamin</i><span style="font-family: arial;">,
znalac stranih jezika i istorije; tu su i mlada i lepa </span><i style="font-family: arial;">Klara</i><span style="font-family: arial;">, naučnikova
štićenica (prema kojoj on ima grešne namere), njena služavka </span><i style="font-family: arial;">Huanita</i><span style="font-family: arial;">,
oštra na jeziku i postupcima. Po želji francuske vlade ukrcava se i deset žena
poodmaklih godina (preko 40) i problematičnog morala koje bi, jer mašina putuje
u prošlost, trebale da se podmlade 20 godina (u doba kada su bile neiskvarene)
i takve vrate nazad, postanu časne žene i potrebna moralna lekcija naciji. I
dok naučnik na ovo mora da pristane, bez njegovog znanja se u magacine broda
potajno ukrcava </span><i style="font-family: arial;">Klarin</i><span style="font-family: arial;"> momak, oficir sa grupom svojih drugova. Let u
prošlost vidno podmađuje žene ali što je putovanje duže sve na brodu teži da se
vrati u prvobitno stanje i nestane. Naravno, ovaj nedostatak naučnik je rešio
tako što sve i svi u brodu moraju biti isprskani naročitom materijom koja ih
zadržava u zatečenom stanju i sprečava regresiju. Ali, vojnici nisu isprskani
pa će postati bebe a na kraju nestati kao i </span><i style="font-family: arial;">Mavri ratnici</i><span style="font-family: arial;"> koji su nasilno
upali u mašinu.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;"><span> </span><span> </span>Avanture
vode putnike sve do drevnog kineskog carstva i do </span><i style="font-family: arial;">Pompeje</i><span style="font-family: arial;"> neposredno
pred erupciju vulkana a zatim čak do biblijskog potopa... Mada u „razrešenju“
priče saznajemo da je naučnik sve to sanjao – što je još jedan obrazac –
nesporan je </span><i style="font-family: arial;">naučnofantastični</i><span style="font-family: arial;"> temelj romana, od spekulacija utemeljenih
na tadašnjoj (ne)savršenosti nauke do doslednog spovođenja principa koje je
pisac usvojio. Detaljni opisi prošlih vremena, svakojake zavere i lične
podlosti, smešne situacije i vrcavi dijalozi daju potrebnu živost i uverljivost
romanu. </span><i style="font-family: arial;">Gaspar</i><span style="font-family: arial;"> je unosio i opaske na tekuća dešavanja u vreme pisanja,
čije poente izmiču današnjim čitaocima ali su u funkciji groteskne postavke
koja varira teme ljubavi-zlobe-avanture tako drage svakoj širokoj publici u
svim epohama.</span></div><div style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: arial;"><span> </span><span> </span>Zaključimo
da je <i>Gaspar</i>ov <i>„Anahronopet“</i> dragoceni (a do sada nam nepoznati)
segment u razvoju <i>naučne fantastike</i> koji je, uprkos vremešnosti, zadržao
svežinu i zabavnost. Prava je sreća za ovdašnje čitaoce što je <i>Udruženje
građana „Fanovi naučne fantastike SCI&FI“</i> smoglo snage da objavi ovaj
biser na čemu mu treba zdušno čestitati</span></span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: Arial, sans-serif;">.</span></div><p></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Dnevnik“,
2023.) <o:p></o:p></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-27754043439815477552023-10-15T19:50:00.000+02:002023-10-15T19:50:19.614+02:00OD MATERIJALNE STRAVE DO ALEGORIJE – „Vragovesti“ Milana Kovačevića, 2023.<p style="text-align: justify;"> <span style="font-family: arial;"><a href="http://www.hellycherry.com/2022/11/milan-kovacevic.html" style="background-color: white; color: #888888; margin: 0px; padding: 0px; transition: color 0.2s ease 0s;">Milan Kovačević</a><span style="background-color: white;"> (1996) za svoje prvo „oknjiženje“ odabrao je zbirku priča objavljenu pod višeznačno mračnim naslovom „Vragovesti“. Pisac se (samo)određuje kao „</span><i style="background-color: white; margin: 0px; padding: 0px;">autor spekulativne proze (...) orijentisan ka hororu, i sebe smatra piscem pesimističkog svetonazora. Svoja dela naziva kombinacijom psihološkog i ruralnog horora, sa primesama materijalne strave (...) Jedan je od urednika horor fanzina „Crnoslovlje“, koji se bavi promocijom horor ikonografije i stvaralaštva</i><span style="background-color: white;">.“</span></span></p><div style="background-color: white; font-family: "Roboto Condensed", sans-serif; font-size: 16px; margin: 0px; padding: 0px;"><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></div><div style="background-color: white; margin: 0px; padding: 0px;"><div class="separator" style="clear: both; font-family: "Roboto Condensed", sans-serif; font-size: 16px; margin: 0px; padding: 0px; text-align: center;"><a href="http://www.hellycherry.com/2023/09/milan-kovacevic.html" style="color: #888888; margin: 0px 1em; padding: 0px; transition: color 0.2s ease 0s;" target="_blank"><img border="0" data-original-height="401" data-original-width="600" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizyyrtUVIsykQi9eW1K5J6NInOwBhCda3rQujpSnecZYDBij4BgSBUuWmqZiuHyjIgJWdUeOiym0yEKEYcoYdYONMycQRj46-SifPX7D8k4Ucwm_oqNlTkRCAz9TyaJEJYctULpkaapZ4HXoNaqzjLFjGC2gJ6O_eJMJirCx4wziu5f-r960tYJkMFBw/s16000/kovacevic.jpg" style="border: none; margin: 0px; padding: 0px;" /></a></div><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Od sedam proznih celina u zbirci, tri su ranije objavljene, dok su ostale do sada bile nepoznate znatiželjnim čitaocima; vremenski okvir njihovog pojavljivanje je izuzetno kratak – 2021. i 2022. godina – što ukazuje na vanrednu spisateljsku aktivnost i posvećenost, odnosno na specifičnu liniju razvoja kako u tematskom horizontu, tako i onom stilističkom. Zajednički temelj priča je, kako to i priliči žanrovskom promišljanju, određen „pogled“ na pogodbene realnosti koje se nude, a koje se kreću u adekvatnom ikonografskom zabranu. Stoga se polazna tačka zapleta razrešava po žanrovskom ključu - naravno, žanr ovde nije vrednosna (dis)kvalifikacija, već upravo onaj piščev „pesimistički svetonazor“.</span></div><span style="font-family: arial;"><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Otuda se u jednoj od varijacija sukoba mladog bića sa tajnama sveta, ovog puta sa ljudskom brutalnošću (iz perspektive dečaka), u priči „Dan svinje“, trauma mora razrešiti istom merom; u priči „Tela naših spasitelja“ bekstvo od teško shvatljivih obreda biće tek privremeno razrešenje, dok se, u „Jestivosti duše“ mladi akter suočava sa gnušanjem nad sopstvenim postupcima. Sudar sa natprirodnim užasom, koji stoji iza (ili iznad?) ljudske izobličenosti u ratnim dešavanjima, progoni i sina nestalog borca sve do (košmarno zaumnih) otkrića ispod patosa ljudskog brloga.</span></div></div><div style="background-color: white; margin: 0px; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;"><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></span></div><div style="background-color: white; margin: 0px; padding: 0px;"><div class="separator" style="clear: both; margin: 0px; padding: 0px; text-align: center;"><a href="http://www.hellycherry.com/2023/09/milan-kovacevic.html" imageanchor="1" style="clear: left; color: #888888; float: left; margin: 0px 1em 1em 0px; padding: 0px; transition: color 0.2s ease 0s;" target="_blank"><span style="font-family: arial;"><img border="0" data-original-height="297" data-original-width="350" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoh98ZU_NaXWayYBjfqbV4XWKJPc7LXwG8A8SD5VntuRCuXpP0jffxohAkf_tvFqlO-VJyV54cdi79T51TvYPwZ0BkxGlM29xH1kqIOKZOgHYWEMKjX-KZ3S5zzrdDgr-nY1pb3L07uMr2Zu7tShHRvIi6headOP4IYnMW_cBWuGPOpMN-sIj7b4G0h3Rk/s16000/knjiga.jpg" style="border: none; margin: 0px; padding: 0px;" /></span></a></div><span style="font-family: arial;">„Deratizacija pacovskog konglomerata“ opisuje razračunavanje sa korporacijskim mehanizmom koji uništava sve oko sebe. Dve priče iskušavaju sama okrilja i manifestacije ljudskog, jer posmatraju svet iz pozicije bića koja su iskoračila iz prvobitne ljušture;<br style="margin: 0px; padding: 0px;" /><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">„Šapat suvih usana“ bavi se zlom koje je, čini se, nemoguće upokojiti na klasičan način, dok kratka proza „Pustite nas da umreno“ varira temu ulaska mutirane jedinke u istovrsnu grupu. Konačno, finalna „Kontrola kvaliteta“ otkriva spisateljev odmak iz utočišta „materijalne strave“ u sfere koje su bliže alegorijskim igrarijama na teme totalitarnog ustrojstva i bezuslovne podaničke pokornosti.</span></div><span style="font-family: arial;"><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Na stilskom nivou, u knjizi funkcionišu dve prakse: osim dve priče koje su na samo kraju knjige („Tela naših spasitelja“ i „Kontrola kvaliteta“), ostale su ispisane u maniru koji bismo mogli opisati kao „namerno senzacionalistički (pseudo)palp“; naime, iskazi su neretko nizovi gusto zbijenih pompeznih pojmova u nesputanim, kapricioznim slikama/karikaturama ili poređenjima kojima se (sasvim izlišno) formulišu opštevažeće zakonitosti (diskutabilnih valjanosti i važenja). Prelaz sa visoke (fingirane) apstrakcije na pojedinačno zbunjujuće je neuravnotežen. Pošto autor dosledno insistira na ovakvom maniru, početna čitalačka zbunjenost i nelagoda se brišu, a novoustanovljena stilistička matrica otkriva svoju prednost – neočekivanu, iznenađujuću vrcavost oneobičavanja. No, kako je autor poslednje priče ispisao umerenijim tonom, bez ekstravagantnosti, otvara se čitalačka dilema da li je reč o odustajanju od početnog egzotičnog stila ili tek o stilskim vežbama oprobavanja u drugojačijim zanatskim rešenjima.</span></div><span style="font-family: arial;"><br style="margin: 0px; padding: 0px;" /></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Rečju, „Vragovesti“ otkrivaju autora koji je, iskušavajući žanrovske obrasce, pokazao spisateljsku žanrovsku veštinu i domišljatost, zbog koje svakako treba obratiti pažnju i na njegove buduće knjige.</span></div></div><div style="background-color: white; font-family: "Roboto Condensed", sans-serif; font-size: 16px; margin: 0px; padding: 0px;"><br /></div><div style="background-color: white; font-family: "Roboto Condensed", sans-serif; font-size: 16px; margin: 0px; padding: 0px;"><p class="MsoNormal" style="text-align: center;"><a href="http://www.hellycherry.com/2023/09/milan-kovacevic.html">http://www.hellycherry.com/2023/09/milan-kovacevic.html</a><o:p></o:p></p><br /></div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-23841400432629251222023-10-09T20:19:00.002+02:002023-10-09T20:19:56.277+02:00BRUS STERLING ILI RAZOTKRIVENO RUŽNO LICE BLAGOSTANJA ILI OD PROSPERITETA DO NUKLEARNE ODMAZDE<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYRJGrD0jyxMu28rJQk3jwxYa2VoExVmS7Id19sSGTWd6SILN0hPf9cr-yz7OZx9uNBEoeixlyQl67ToRxEb1YhbIDKVO24O0Ryw_UW-2M-eISTHzuX9y-1WyJnsrDkQ50zfY4bs8WW-CMI7O81eqhPZfqGwZwT3AFQ3rvC5QqNvmvxiEeYWLY9bXmiVs/s1200/sterling.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="801" data-original-width="1200" height="348" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYRJGrD0jyxMu28rJQk3jwxYa2VoExVmS7Id19sSGTWd6SILN0hPf9cr-yz7OZx9uNBEoeixlyQl67ToRxEb1YhbIDKVO24O0Ryw_UW-2M-eISTHzuX9y-1WyJnsrDkQ50zfY4bs8WW-CMI7O81eqhPZfqGwZwT3AFQ3rvC5QqNvmvxiEeYWLY9bXmiVs/w587-h348/sterling.jpg" width="587" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Brus Sterling</i> (1954) svrstan
je, polovinom 1980-tih, u članku <i>„Vodič za postmodernizam“ M. Svonvika,</i>
u prvu liniji <i>kiber-pank ’revolveraša’</i> uz <i>V. Gibsona, R, Rukera, L.
Šinera, L. Šeparda</i> i ostale saborce. Ipak, pored ’čistog’ <i>kiber-panka</i>
u pričama i romanima, te (baš kao što su se muzičari, koju godinu ranije,
borili protiv korporacijski ušminkanog <i>rok’n’rola</i>) ljutih
revolucionarno-anarho-pank razračunavanja sa zastarelim <i>SF </i>shvatanjima,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>objavljivanih pod pseudonimom <i>Vinsent Omniaveritas</i>,
u samizdat fanzinu <i>„Jeftina istina“ </i>(fotokopiranom i za dalje
umnožavanje otvorenom), <i>Sterling</i> se, za razliku od nekrunisanog pape
pokreta <i>Gibson</i>a, često poigravao i ne-pank temama, odnosno okušavao i u
drugim <i>SF</i> temama-interesovanjima i ikonografskim arsenalima, što mu je
donelo ocenu (u pomenutom <i>Svonvik</i>ovom članku) <i>’kameleona’</i> koji je
<i>„zadržao boju i uzbuđenje kiber-panka ali je i prešao u nešto novo“. </i>Taj
novi kvalitet vidljiv je u pričama uronjenim barem jednim delom u <i>kiber-pank</i>,
kakva je neobuzdana igrarija <i>„Mocart sa reflektujućim naočarima“ </i>(u
saradnju sa <i>L. Šinerom), „Crvena zvezda, zimska putovanja“</i> (sa ukusom
stim-panka pisana u saradnji <i>V. Gibsonom), „Zeleni dani u Bruneji“</i> kao
opozit sveopštoj virtuelnoj povezanosti sveta; u <i>„Kraljica Cikada“</i>
istražuje drugačije načine organizovanja ljudske zajednice a ‘nekako (ili)
negde između’ su borhesovski zavodljiva <i>„Večera u Audogastu“,</i>
fantazmagorijska <i>„Mala prodavnica čarolija“,</i> intrigantno variranje teme
kontakna i komunikacije sa alijenima u <i>„Roju“.</i></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(Napomena: sve pomenute priče
prevedene su na srpski i hrvatsko-srpski u časopisima <i>„Sirius“, „Alef“ i SF
almanahu „Monolit“</i>).</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Roman <i>„Ostrva u mreži“,</i> koji
je originalno objavljen 1988.g. a kod nas se pojavio u izdanju “<i>Znaka
Sagite”</i> iz <i>Beograda,</i> 1996, nosi u sebi brojne <i>kiber-pank</i>
karakteristike ali i koncepte <i>’humanista’ (SF</i> pravca suprotstavljenog <i>kiber-pank</i>erima)
o poštovanju književnih vrednosti. Priča se odvija u prvoj polovini sledećeg
(dakle ovog našeg tekućeg <i>XXI) veka</i> i prati pokušaj mladog bračnog para
da nađe mesto u svom okruženju, kompaniji koja funkcioniše po principima
ljudske solidarnosti i demokratije. Put ka uspehu vodi iz <i>Amerike</i> u
nesigurnost <i>Grenade</i>, <i>Singapura</i> i pakao <i>Afrike</i>, kroz, za
ceo svet, prelomne događaje. Visoka tenzija zadatka i neodoljiv zov ambicija,
želja za dokazivanjem, uništiće zajednicu dva bića koja više ne dele iste ideje
(ili bar nisu spremna na jednako žrtvovanje za njih). Bračna drama i kasnije putešestvije
junakinje (jer ona ostaje u igri), kako radnja odmiče, svode se na krokije
emocija, pre svega onih osnovnih (strah za sopstvenu egzistenciju), a u prvi
plan izbija <i>Sterling</i>ova opčinjenost okruženjem – socio-političkom
strukturom i funkcionisanjem sveta. Junakinja je najčešće u pasivnom položaju
spram dešavanja koja je vode na rub njenog poimanja života (jer ju je američko
blagostanje razmazilo), te je na delu svojevrsno rastakanje njene ličnosti; no,
ponegde su vidljive praznine u opisima (npr. njenog dugog tamnovanja i
kulturološkog šoka izazvanog boravkom u <i>Africi</i>). Objašnjenje ovih
propusta može biti i tadašnji <i>Sterling</i>ov stav da je <i>SF „u osnovi
scena a zaplet tu samo smeta“.</i></span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i>Sterling</i>ov interes za
’scenu’ je i profesionalan, obzirom da je on diplomirani novinar sa priličnim
iskustvom u struci i poznavanjem kako dešavanja koja dolaze na naslovne strane
novina tako i onih naizgled malih ali uticajnih pokreta u pozadini. Ispitivanja
globalnih aspekata politike i tehnologije u <i>„Ostrvima...“</i> (koja su
dobila nagradu <i>„John Campbell Memorial“)</i> funkcionišu bez većih teškoća
(čak i živi Istočni, socijalistički blok ne liči na samog sebe tj. uklopljen je
u ostatak sveta, tako da ova <i>Sterling</i>ova pogrešna postavka ’bode oči’
ali ne previše). <i>Sterling</i>ov svet je podeljen na izuzetno bogate (s obe
strane zakona) i nepregledne mase ljudi osuđenih na krajnju bedu u
koncentracionim logorima <i>Afrike</i>. Mreža komunikacija obavija planetu u
skladu sa podelom moći, ostrva su prostori koje mreža ne pokriva i stoga ih
faktički isključuje iz prometa informacija/kapitala. Nasuprot afričkih
militantnih država je prevrtljiva vlast <i>Beč</i>a, naslednika <i>Ujedinjenih
nacija</i> (u kome je postignut sporazum o sveopštem razoružanju).
Multinacionalne kompanije su pravi vladari sveta koji po svojim potrebama
određuju šta je ispravno i moralno te glatko paktiraju i sa info-piratima.
Mnoštvo malih zajednica različitih uređenja, od marksističkih do
tradicionalističko zatvorenih, bori se za svoje pravo na egzistenciju. Uprkos
jeftinoj veštačkoj hrani u <i>Trećem svetu</i> se umire od gladi, lokalni
ratovi su svakodnevica kao i sveprisutni retro-virusi. Ekološka propast je na
dohvat ruke. Rečju, sem za manjinu svet nije ni malo gostoljubivo mesto.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>U svojoj kreaciji budućnosti <i>Sterling</i>
je pošao od vojno-političkih doktrina <i>SAD </i>koje su u to vreme bile u
opticaju, od predviđenog globalnog rasta medija, ne previše poželjne
decentralizacije ekonomske moći i strategije <i>„sukoba niskog intenziteta“,</i>
na ograničenom prostoru i sa kontrolisanim snagama, kojima bi se rešavali
problemi interesnih sfera, obzirom na sve veće potrebe bogatih i ograničenost
prirodnih resursa smeštenih upravo u <i>Trećem svetu</i>.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>U pozadini slike bogate <i>Amerike</i> nazire
se dolazak novog doktrinarnog učenja <i>Frensisa Fukojame</i> o <i>’Kraju
istorije’ </i>(prvi tekst o tzv. <i>„Endizmu“</i> pojavio se 1989.g.). Kraj
istorije (ratova, bede, gladi) postojaće samo za one koji usvajaju principe
liberalne demokratije, kaže <i>Fukojama</i>, misleći, naravno, samo na one već
sada bogate i moćne toliko da od drugih otmu ono što im je potrrebno. <i>Sterling</i>ov
roman, pak, slika ono što propaganda prećutkuje, otkriva da blistava budućnost
jednih neće drugima doneti ništa više od poniženja i brisanja dostojanstva.
Upravo tu podelu na bogate s kraja istorije i one koje ta istorija itekako
‘bije po prstima’ nalazimo u noveli <i>„Zeleni dani u Bruneji“ </i>(originalno
objavljeno 1985. a kod nas u <i>“Science Fiction almanah Monolit” 6</i>,
izdavač <i>Znak Sagite</i> i <i>L&M, Beograd</i>, 1991.)<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja liči na početak romana o državi koja
posle nestanka nafte smišlja nove načine življenja (kolektivni konformizam),
izolovana od globalne mreže, dok je junak, došavši iz tog, globalnog, sveta,
traga za ljubavu a nalazi samo pogubne intrige. </span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><o:p> </o:p></span><span style="font-family: Arial, sans-serif; text-align: center;">*</span></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Dopalo se to nekima ili ne, bilo u
tzv ‘mejnstrim’ književnosti bilo u <i>SF književnosti</i> (a bilo ih je u oba
tabora; možda najpoznatiji protivnik <i>kiber-panka</i> u <i>SF</i>-u je bila <i>Ursula
Le Gvin</i>), tek, <i>kiber-pank</i> je vrlo brzo i pompezno zauzeo svoje mesto
na pozornici što popularne kulture što seriozne literature i teorije. Naravno,
oštrica prevrata otupela je u bezbrojnim komercijalnim vulgarizacijama
namenjenim masama željnim senzacija ali se činjenica da je otvoren novi
horizont u promišljanju budućnosti čiji su koreni bolno prepoznatljivi u našoj
sadašnjosti (beskrupuloznost multinacionalnih kompanija, produbljivanje jaza
između bogatih i širomašnih, prenaseljenost, besomučno tršenje resursa,
zanemarivanje znakova predstojeće ekološke katastrofe te, konačno, otvaranje
dveri virtuelnih realnosti i ulazak u svetove kiber-matrice i veštačke
inteligencije). <i>Kiber-pank</i> je ušao u žanr i bespovratno ga promenio.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Jedan od (naj)lakših načina za
prepoznavanje literarnih žanrova je kroz teme kojima se oni bave. Magijama i
vradžbinama bavi se <i>epska fantastika</i>, o budućnosti čoveka na <i>Zemlji</i>
i u svemiru piše <i>naučna fantastika</i>, o vampirima i zombijima <i>horor</i>.
Naravno, i glavnotokovskoj književnosti se dešavalo da ’baci oko’ na neku od
žanrovskih tema ali je to bio svojevrsni prestup jer ’ozbiljni’ autori uglavnom
nisu želeli (niti to i sada žele) da ulaze u zabrane žanrova pošto bi tako
nešto moglo da šteti njihovom ugledu kod publike i kritike. No, ono što je
jednom bio incident prestalo je da bude ekskluzivitet ili autorska
ekstravagancija; poslednjih decenija <i>XX veka</i> sve češće su se sretala
dela koja nisu ostajala u granicama lepe književnosti kao što su i žanrovski
pisci izlazili iz žanra i ’trošili’ iskustva glavnog toka. Ove knjige su
dovodile u nedoumicu konzumente i kritičare ali njihovi kvaliteti (i njihova
brojnost) nisu dozvoljavali da budu prećutane. <i>Sterling</i> je nastavljajući
da prati promene u tkivu žanra, u svom eseju iz sad već davne 1989. godine,
imenovao ovu pojavu kao <i>’slipstrim’</i> (za razliku od ’mejnstrima’ tj.
glavnotokovske literature); po njemu je slipstrim književnost s kraja <i>XX
veka</i> koja ’tera’ čitaoca da se oseća - <i>’čudno’</i>. To je, piše <i>Sterling</i>,
proza <i>"zbog koje se jednostavno osećate čudno; onako kako se osećate
živeći život u poznom dvadesetom veku"</i>. Mada je ovo krajnje
pogodbeno-neodređen termin, <i>Sterling</i> ga analizira ukazujući da je u
pitanju spoj iskustava žanrovske i glavnotokovske književnosti koji donosi dela
drugačijeg senzibiliteta u kojima su fantastika, ili nad-realno pa i
anti-realno, bitan činilac. <i>Sterling</i> izražava nadu da će slitstrim
zaživeti i doneti kvalitivno novu književnost. Mada <i>Sterling</i>ova
definicija trpi kritike (vidi ogled <i>"Čitanje naučne fantastike"
Edvarda Džejmsa</i> iz 1994.g) ona svakako skreće pažnju na živ proces koji
obeležava svetsku žanrovsku fantastiku s kraja <i>XX veka</i>. Tri decenije
kasnije bez ikakvog dvoumljenja može se reći da je <i>Sterling</i> bio
dalekovid i pronicljiv posmatrač dešavanja na literarnoj sceni jer <i>slipstrim</i>
ne samo da je opstao (mada se, zbog svoje raznorodnosti, nikada nije
’organizovao’ kao pokret) već se raširio na dobar deo produkcije koja se,
komercijalno, i dalje naziva žanrovska ili ozbiljna književnost.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Kiber-pank</i> je (u najboljim
izdanjima) dodao novu viziju žanra, literarniju i bližu ‘mejnstrimu’. Dela <i>kiberpankera</i>
svojom atraktivnošću privukla su i slobodoumnije konzumente ‘ozbiljne
literature’ i tako pomogla piscima koji su, van žanrovskih zabrana, povremeno
pisali <i>naučnu fantatiku (Kurt Vonegat, Tomas Pinčon, Donald Bartelmi,
Andžela Karter, Doris Lesing, Margaret Etvud).</i> Novoizborena sloboda bacila
je svetlo na ta ‘prelazna’ dela pa je <i>Sterling</i> o ‘<i>slipstrim</i>u’
govorio i kao o prozi postmodernog senzibiliteta poznog dvadesetog veka koja
polazi od <i>SF</i> žanra, ali prevazilazi ili ignoriše njegove konvencije i
približava se književnosti glavnog toka. I potonji kritičari i teoretičari
prihvataju <i>Sterling</i>ovu kategoriju, zalažući se za drugačije čitanje i
vrednovanje ove literature. Kraj <i>XX veka</i>, dakle, barem na nivou <i>naučne
fantastike</i> prolazio je u znaku <i>slipstrim</i>a, mada su uporedo pisane i
od ranije definisane ‘čiste’ žanrovske forme. </span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><o:p> </o:p></span><span style="font-family: Arial, sans-serif; text-align: center;">*</span></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Opšte je uverenje da se <i>naučna
fantastika</i> bavi predviđanjima budućnošću; mada bi se takvom stavu moglo
štošta zameriti, nesumljivo je da naučna fantastika u svim pojavnim oblicima
(književnim, filmskim i stripovskim) ‘barata’ dešavanjima iz bliže i dalje
budućnosti. Poneki autori kakvi su npr. <i>Žil Vern</i> ili <i>Artur Klark</i>
u svojim delima opisali su određene pronalaske koji su se, par decenija
kasnije, obistinili/materijalizovali. Zbog svega toga nije nimalo čudno da se
od autora ovog žanra često traže odgovori na pitanje ‘šta će se desiti sutra
ili za koju godinu’; kako su, pak, upitani vrlo dobro obavešteni, upućeni u
tekuća dešavanja u politici i naukama, odgovore svakako trebaju ozbiljno
razmatrati. Takav je slučaj i sa <i>Sterling</i>ovim člankom o <i>‘liku stvari
koje dolaze’,</i> koji je napisao povodom petogodišnjice napada na njujorške ‘<i>kula<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bliznakinje’</i>. Kako sam <i>Sterling</i>
kaže, on sasvim slobodno razmišlja o mogućim scenarijima dešavanja u bliskoj
budućnosti, u kontekstu napada i daje stepen verovatnoće mogućih scenarija. </span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Prva po (abecednom) redu je
mogućnost ponavljanja napada kakav je bio u tokijskom metrou 1995. godine sekte
<i>Aum Šinrikio</i> ‒ verovatnoća 15%. Kao i u slučaju napada od 11. septembra
2001. ili masovnog samoubistva u <i>gvajanskom Džonstaunu</i> 1978, u pitanju
su činovi nenormalnosti koji se ne mogu izbeći u bolesnim društvima.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Novi <i>‘hladni rat’</i> između
zemalja grupe <i>G-8</i> i najsiromašnijih i najogorčenijih zemalja ‒
verovatnoća 15%.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>S jedne strane su
brojne paramilitarne, narkoterorističke organizacije i države disidenti iz
zapadnog sveta, posebno u <i>Centralnoj Americi</i> a s druge strane je
američko trošenje ogromnih para na razna ‘super’ oružja koje prati policijski
nadzor nad celokupnim stanovništvom (kakav su nekada ‘uživali’ samo crni
državljani <i>SAD</i>) i nestajenje opozicije što ostavlja mogućnost vlastima
za potpunu manipulaciju i stvaranje atmosfere opšte ugroženosti.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Varijanta koju je vreme uglavnom
obezvredilo je ona o <i>„Trećem zalivskom ratu”</i> po kojoj će se, posle brze
pobede u ‘<i>Majci svih bitaka’, Amerikanci</i> i saveznici povući iz <i>Iraka</i>
ostavljajući samo neke baze i lokalne policajce da srede stvari sa teroristima;
mada je ovoj varijanti (koja je računala sa tim da Buš neće dobiti drugi
mandat) <i>Sterling</i> dao 25% verovatnoće, tekući događaji su je opovrgli jer
koalicione snage će morati neslavno da pobegnu pred situacijom koju su izazvali
ali ne mogu da je kontrolišu.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Optimističkija verzija budućnosti ‒
verovatnoće 20% moguća je u dve varijante: prva predviđa novi <i>Breton vuds
dogovor</i> (onim iz 1944. godine formirani su <i>Međunarodni monetarni fond i
Međunarodna banka za obnovu i razvoj</i>); kao posledica globalnog <i>Nju dila</i>
u kome <i>Rusija, Kina, Kuba, Vijetnam</i> i ostali dugogodišnji otpadnici,
postaju delovi civilizovanog sveta, pokreću se velike ekonomske, zakonske i
ekološke reforme, odnosno ukidaju sve vrste barijera. Preostali otpadnici od
ovog ustrojstva, koje <i>Sterling</i>, za razliku od civilizovanih <i>„realnih-pravih
ljudi”,</i> naziva <i>„ljudima bez vodovoda”</i> živeće između praznih pretnji
i hitnih akcija pomoći. <i>SAD</i> će u ovakvom svetu biti svojevrsna lojalna
opozicija, što će reći da se neće previše mešati ali ni smetati procesima.
Druga varijanta je svojevrsno ponavljanje 1989, odnosno <i>pada berlinskog zida</i>.
U ovom slučaju bi talas demokratizacije i <i>‘baršunastih revolucija’</i>
zahvatio i muslimanski svet koji u <i>Zapadu</i> više neće videti neprijatelja
već način života pun socijalne pravde, prava i solidarnosti. <i>Zapadni
radikali</i> koji se protive ovakvom scenariju i <i>Alkaida</i> postaće
svojevrsni saveznici.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U varijanta nazvanoj <i>„Veliki
Afganistan”</i> kolicione snage gube prljavi rat u kome se upotrebljavaju
sredstva masovnog uništenja; epizoda <i>11. septembra</i> tek je prva u nizu
krvavih događaja koji kulminiraju poletanjem poslednjeg helikoptera zapadnjaka
sa ambasade u <i>Saudijskoj Arabiji</i> i molbama za sklapanje mira. Ova pobeda
<i>Alkaide</i> ima par podvarijanti koje mogu postajati samostalno ili u
kombinaciji. U jednoj se, zbog nespretnosti i bahatosti <i>Amerikanaca</i>,
raspada <i>NATO</i> carstvo (kao ranije <i>Vašavski pakt</i>). Bez zalivske
nafte američka ekonomija i vojska kolabiraju a na ulice izlaze da protestvuju
američke žene (kao što su to radile <i>Ruskinje</i>). Podvarijanta <i>„Veliki
teror”</i> predviđa nastajanje velike islamske mašine smrti koja će delovati
kao ona <i>Crvenih Kmera</i> i masovno uništavati ljudske živote jer način
života iz <i>XII veka</i> traži i populaciju na nivou <i>XII veka</i>.
Podvarijanta <i>„Velikog Kalifata”</i> predviđa, pošto <i>Amerikanci</i> i <i>Jevreji</i>
napuste svetu zemlju, stvaranje velike muslimanske zajednice u kojoj vladaju
šerijetsko pravo, pravda i tolerancija; <i>Šiiti</i> i <i>Suniti</i> su ponovo
ujedinjeni, nastupa novo <i>‘zlatno doba’</i> koje će nadmašiti ono <i>Haruma
al Rašida</i>. Verovatnoće ostvarenje neke ili svih ovih opcija je 10%.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Najmanju verovatnoću od samo 2%, <i>Sterling</i>
daje scenariju <i>„Amerika u bunkerima”</i> po kojoj novi teroristički napadi
izazivaju američku nuklearnu odmazdu. Izolacionizam, kao politički stav u <i>Americi</i>,
nikada nije prestao da postoji i mnogi ozbiljni teoretičari računaju na njegovu
moć; otuda <i>Sterling</i> razmatra neveliku ali realnu mogućnost da se <i>Amerika
</i>distancira od ostatka sveta i, ako zatreba, brani svoje interese i
nuklearnim projektilima koje bi slala svuda gde smatra da postoji neko ko je
ugrožava. Nešto bolje, sa verovatnoćom od 3%, stoji mogućnost <i>„Još novih
neočekivanih karata”</i> po kojoj je čovečanstvo definitivno pogubilo konce
svoje budućnosti pa napad na <i>kule bliznakinje</i> nije prekretnica jer se
svašta novoga može desiti: novi teroristički napadi nepoznatih grupa, udar
asteroida, nove vrste kuge ali i besplatno pivo ili inteligentna nano-genetska<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>cigara za 5 centi; ovo, dakle, nije ni ‘doba
terora’ ni ‘doba slobode’ jer čovečanstvo više nema nikakvu kontrolu nad svojom
sudbinom niti je može povratiti. </span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>I konačno, <i>Sterling</i> zadržava
zdravu dozu skepse i humora pa predviđa da postoji 10% verovatnoće da se ništa
od onoga o čemu je spekulisao neće desiti, priznajući time da je predviđanje
teška i nezahvalna rabota. Ipak, zanimljivo je pratiti njegovo promišljanje i
argumentaciju uz prisećanje na konstataciju <i>Artura Klarka</i>, napisanu u
predgovoru <i>“2001: odiseja u svemiru” </i>da će <i>„istina biti neuporedivo
neobičnija (od piščeve/svačije mašte)”.</i></span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><o:p> </o:p></span><span style="font-family: Arial, sans-serif; text-align: center;">*</span></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Brus Sterling</i> je prešao put
od buntovnog <i>kiber-panka</i>, pokreta sposobnog da polovinom 1980-tih uzdrma
etabliranu <i>naučnu fantastiku</i> i u nju unese nove teme, novi duh i
drugačiju osećajnost, do etabliranog autora značajnog opusa koji je i dalje
vrlo aktivan na raznim literarnim i društvenim poljima. Uprkos <i>Sterling</i>ovom
ugledu i značaju, na srpski je preveden samo jedan njegov roman i par priča,
što svakako ne služi na čast ovdašnjim izdavačima. Istovremeno, Sterling je
sticajem životnih okolnosti redovan gost-rezident <i>Srbije</i> odnosno <i>Beograd</i>a
ali to gotovo da nije zapaženo u krugovima stvaralaca i ljubitelja <i>naučne
fantastike</i>. Zbog svega navedenog nemalo je i vrlo prijatno iznenađenje
nedavna pojava knjižice (u minimalistički svedenoj opremi i vrlo sitnog teksta)
<i>„Drevni inženjer“,</i> u ediciji <i>„Sam(a) svoj pokret“</i> izdavača <i>Kulturnog
centra Beograd</i>. Na 100-tinjak strana knjiga sadrži <i>Sterling</i>ovu priču
<i>„Drevni inženjer“,</i> u prevodu <i>Jasmine Tešanović</i>, odnosno njen
original uz prateće pogovore. Sama priča štampana je 2016. godine u godišnjoj
antologiji <i>„Dvanaest sutrašnjica: vizionarske priče o bliskoj budućnosti
inspirisane sadašnjom tehnologijom“.</i> No – i tu znatiželjni čitalac stiže do
drugog iznenađenja – <i>Sterling</i>ova priča uopšte nije <i>kiber-pank</i> već
je, precizno i sa pažljivo doziranim tenzijama, dinamično ispričana
alternativna istorija koja se dešava 145. godine nove ere i prati dogodovštine <i>Julija
Glicija Atilija Vera</i>, rimskog inženjera angažovanog na <i>Tehnološkom
institutu u Taurunumu</i> (današnji <i>Zemun</i>). Posle smrti učitelja a pre
nove raspodele vlasti, <i>Ver </i>dobija savet od brata da se vrati u rodni
kraj, u <i>Augustu Taurinorum (Torino)</i>, pod izgovorom kako je namerio da se
tamo prikladno oženi. U <i>Taurinorumu</i>, posle teškog putovanja, zatiće
rasulo izazvano velikom zarazom pa sebe imenuje za <i>Diktatora</i> i započinje
obnovu i izgradnju naselja, boreći se sa materijalnim preprekama ali i
nesklonošću stanovnika da istinski prihvate njega i njegove planove. Sve vreme <i>Ver</i>
drži uza sebe <i>Nebeski mehanizam sa Rodosa</i>, poklon guvernera <i>Taurunuma</i>.
Taj analogni kompjuter kojim se mogu izračunati položaji planeta fascinantna je
sprava ali i duboko subverzivna jer praktično poriče postojanje bogova. <i>Ver</i>
će, u centralnom filozofskom dijalogu priče, taj fantastični mehanizam
predstaviti udovici starog gradonačelnika kao dokaz inženjerske i naučne
superiornosti što će naterati mahnitu ženu da dragocenu i bogohulnu kutiju baci
u reku...</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i>Sterling</i> je, za razliku od
saborca po peru <i>V. Gibsona</i>, i ranije bio otvoren za teme van <i>kiber-pank</i>
zabrana i za traganje po raznim prostornim i vremenskim koordinatama pa se i <i>„Drevni
inženjer“</i> lako i prirodno uklapa u ovaj niz. Naravno, sem istorijskog
perioda i lokacija u ovoj priči verodostojno je i postojanje <i>Nebeskog
mehanizma</i> – astronomskog kalkulatora sa <i>Antikitere</i> otkrivenog davne
1901. godine u fizički neobnovljivom stanju sve dok se nije „umešala“ moderna
tehnologija - kompjuterizovana tomografija <i>(CT sken).</i> Mehanizam je u
vreme svog nastanka bio vesnik i nosilac novih ideja odnosno sasvim drugačijeg
pogleda na svet u odnosno na vladajući mitološko-božanski te simbol progresa
koji nailazi na nerazumevanje i otvoreni otpor uprkos očiglednih prednosti koje
njegovo korišćenje može doneti. Napredak, međutim, nije uvek ni lak ni
kontinuiran pa je trebalo da prođu vekovi dok zapadna civilizacija nije dorasla
do znanja koja su izgubljena u antici. Filozofski dijalog inženjera i
udovice-veštice, okruženih pukom željnim senzacije i skandala, uz manipulatore
koji stoje sa strane, nije samo slika i prilika davne prošlosti već, oživljen u
priči, vrlo neugodno podseća<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na jednako
banalne (a brutalne) situacije iz naše „civilizovane“ sadašnjosti. Ukazivanje
na ovu vremensku paralelu temelj je provokativnosti i subverzije <i>Sterling</i>ove
priče.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Rečju, <i>„Drevni inženjer“</i>
valjana je, suptilno intrigantna proza proverenog majstora i iznova u
potpunosti potvrđuje <i>Sterling</i>ov odavno zasluženi status klasika žanra
koga nesumnjivo treba duboko uvažavati i pomno pratiti.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: "Arial",sans-serif;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">(„Emitor“
br. 500, september 2023.)<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm9Yiww4-oVZOnk0Fp6aRRlp6zG869a3L-d1uz46gSAjUl1WP6Up6xLn5TwczAP_pZcad2R-At2Z-s0VKd2f_AZqUXMaHI0GBQ6nEP_TzHCdbsmlt30ZXHIV-IckxETABz5vhWz3J2o9w-V5Tsagzdon8btgvh6Q4c7K2AwpH0ut6rpAQ4RbZ-wewEbJQ/s572/sterling%20ostrva.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="572" data-original-width="486" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm9Yiww4-oVZOnk0Fp6aRRlp6zG869a3L-d1uz46gSAjUl1WP6Up6xLn5TwczAP_pZcad2R-At2Z-s0VKd2f_AZqUXMaHI0GBQ6nEP_TzHCdbsmlt30ZXHIV-IckxETABz5vhWz3J2o9w-V5Tsagzdon8btgvh6Q4c7K2AwpH0ut6rpAQ4RbZ-wewEbJQ/s320/sterling%20ostrva.jpg" width="272" /></a> </span><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiU14MbsQKD4MUcuKZh_gyK2jWY-o_iEjQ-WC6EWl8snuzaQyHLjqY7ve1gN7ATubUCJgH8-Y6mJEOI-Ddlj0q_wH4TbcCrjIztwLavjU52ESrGzxR8tkZ9EteI_oXE1mc-XLU-kNsO259SpjSWkfKtvuxgACit1-DdiUqhDTPDr6MWqMuKsIVwQit9uqs/s800/Brus-Sterling-kcb.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiU14MbsQKD4MUcuKZh_gyK2jWY-o_iEjQ-WC6EWl8snuzaQyHLjqY7ve1gN7ATubUCJgH8-Y6mJEOI-Ddlj0q_wH4TbcCrjIztwLavjU52ESrGzxR8tkZ9EteI_oXE1mc-XLU-kNsO259SpjSWkfKtvuxgACit1-DdiUqhDTPDr6MWqMuKsIVwQit9uqs/s320/Brus-Sterling-kcb.jpg" width="320" /></a></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-35108778528267707052023-09-23T12:52:00.001+02:002023-09-23T12:52:19.600+02:00Ljudska grla ili Levoruki - Ilija Bakić, prikaz Ivane Milaković na blogu Hronika mačjeg škrabala<p> </p><header class="post-header" style="border-bottom: 1px solid rgb(238, 238, 238); box-sizing: border-box; color: #444444; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; padding: 75.5125px 94.4px; position: relative;"><h1 class="post-title entry-title" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #1e2c30; font-family: "Roboto Slab", sans-serif; font-size: 2.25em; line-height: 48.6px; margin: 0px; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2023/09/20/procitano-u-avgustu-2023-godine-ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic/" rel="bookmark" style="box-sizing: border-box; color: #1e2c30; text-decoration-line: none; transition: color 0.2s ease-in-out 0s, background-color 0s ease 0s, left 0s ease 0s, right 0s ease 0s, opacity 0s ease 0s;">Pročitano u avgustu 2023. godine: Ljudska grla ili Levoruki, Ilija Bakić</a></h1></header><div class="featured-media" style="box-sizing: border-box; color: #444444; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px;"><img alt="" class="attachment-baskerville-2-post-image size-baskerville-2-post-image wp-post-image" data-attachment-id="6544" data-comments-opened="1" data-image-caption="" data-image-description="" data-image-meta="{"aperture":"0","credit":"","camera":"","caption":"","created_timestamp":"0","copyright":"","focal_length":"0","iso":"0","shutter_speed":"0","title":"","orientation":"0"}" data-image-title="ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m" data-large-file="https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg?w=230" data-medium-file="https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg?w=220" data-orig-file="https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg" data-orig-size="230,314" data-permalink="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2023/09/20/procitano-u-avgustu-2023-godine-ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m/" decoding="async" height="314" sizes="(max-width: 230px) 100vw, 230px" src="https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg?w=230" srcset="https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg 230w, https://ivanamilakovic.files.wordpress.com/2023/09/ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic-m.jpg?w=110 110w" style="border: 0px; box-sizing: border-box; display: block; font-family: inherit; height: auto; line-height: 1; margin: 0px auto; max-width: 100%; padding: 0px;" width="230" /></div><div class="post-content clear" style="box-sizing: border-box; padding: 94.4px;"><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Alternativna istorija u kojoj su nacisti pobedili u Drugom svetskom ratu, zvuči poznato?</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Sigurno da zvuči. To je najpopularnija tema alternativne istorije. Samo što Bakić to pretvara u nešto što do sada niste videli, i treba vam neko vreme da uopšte provalite da je to u pitanju.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Kreće sa nekakvom bitkom, protagonista je tu najobičniji mladi ratnik zvani Levoruki, i vi neko vreme niste sigurni o kom se periodu uopšte radi. Nešto kao srednjevekovno, samo što nije baš? A onda zaliči na knjige fantastike koje su neko vreme pred kraj prošlog veka bile baš popularne, one gde izgleda kao neko staro doba, a onda vidite da je zapravo naučna fantastika u pitanju, budućnost, ima tu svakakve tehnologije, samo što neki slojevi društva žive u siromaštvu i uslovima iz davno prošlih doba i o tehnološkom napretku pojma nemaju.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">E, a onda krenu da se upliću i neki pojmovi koji vam i te kako zvuče poznato, kao što je svastika (Levoruki ne zna šta je svastika, video ju je, čuje da se pominje, ali o tome zapravo ništa ne zna). Ima tu još pojmova koji će vam i te kako zvučati poznato, a Levoruki, priprosti kovačev šegrt poslat u ugovorenu bitku između dvojice vlastelina, pojma nema šta su. Nije njegovo da zna. On samo pokušava da preživi, i da ni nakon bitke ne pokaže slabost, jer to ne bi valjalo. Ne bi mu se dobro pisalo nakon toga.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">I tako polako ulazite u taj svet, saznajete šta se izdešavalo, kako su nacisti pobedili, šta je bilo sa ostalim narodima (naš narod uključujući), kako se sad živi, sklapate kockice… Dok nesrećnom Levorukom, pripadniku niže rase, kmetu, ništa od toga nije jasno. Niti pokušava da shvati. Njegovo je da sluša šta mu se kaže, da sluša kovača kome je šegrt, da sluša nadređene, dok vi slušate šta on sve ne zna, i sklapate kockice koje on nikako ne može da sklopi.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Neobičan stil, no, kad se priviknete, za razliku od Levorukog, sve vam je jasno.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Jasno vam je i da to ne može dobro da se završi po njega. Naročito ne kad ga, nakon što je silne nevolje nekako preživeo, pošalju u pohod u zonu uništenu atomskim bombama i radijacijom. U region koji će vam i te kako delovati poznato.</span></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;"><strong style="box-sizing: border-box; margin-bottom: 0px;">Ljudska grla ili Levoruki</strong> je verovatno najneobičnija alternativna istorija sa nacistima-pobednicima koju sam pročitala, pisana Bakićevim jedinstvenim stilom, oneobičena, i prosto vas vuče da zađete dublje u taj svet i otkrijete šta se tu dešava. A ima da se otkrije znatno više nego što sam pomenula, i fascinantno je.</span></p><p class="inline-ad-slot" data-adtags-visited="true" data-adtags-width="944" id="inline-ad-0" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; float: left; font-size: 18px; height: 0px; line-height: 32.4px; margin: 0px auto; overflow-wrap: break-word; overflow: hidden; padding: 0px; width: 944px;"></p><p data-adtags-visited="true" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">I prosto vam bude žao, kad se završi, što nema još. Jer je toliko fascinantno za posmatranje dokle ljudska ludost i sumanuta opsesija životom i slavom predaka može da odvede.</span></p><p style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #444444; font-size: 18px; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: arial;">Preporuke.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;"><a href="https://ivanamilakovic.wordpress.com/2023/09/20/procitano-u-avgustu-2023-godine-ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic/#more-6539">https://ivanamilakovic.wordpress.com/2023/09/20/procitano-u-avgustu-2023-godine-ljudska-grla-ili-levoruki-ilija-bakic/#more-6539</a><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><br /></p><p style="border: 0px; box-sizing: border-box; line-height: 32.4px; margin: 0px 0px 1.1em; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="color: #444444; font-family: Roboto, sans-serif;"><span style="font-size: 18px;"><br /></span></span></p></div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-52225467587097462792023-09-21T19:43:00.001+02:002023-09-21T19:43:38.995+02:00UŽASI PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI – „Divlja kapela i druge priče“ Dejana Ognjanovića; izdavač Ghoul Press/Sven, 2022.<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUVk3uv2GUrpSxKg_ubSzjDF0LbOoq1dRXgUIk9e_LZ2RV7PJn-T4XIi670CN0-sKfsb-6WkB-D1S4N7w_0JNMU8EwLyFl1XlM4_vS71anJtmjLD1JrMW-RQOrj0vJrBEvVjv5UpWXQM9w9jXX6QrmVB9yKfNk7C7gEuzKmaKnNqb5plSJllo7yiEoTXk/s640/divlja-kapela-dejan-ognjanovic-640x360-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="360" data-original-width="640" height="310" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUVk3uv2GUrpSxKg_ubSzjDF0LbOoq1dRXgUIk9e_LZ2RV7PJn-T4XIi670CN0-sKfsb-6WkB-D1S4N7w_0JNMU8EwLyFl1XlM4_vS71anJtmjLD1JrMW-RQOrj0vJrBEvVjv5UpWXQM9w9jXX6QrmVB9yKfNk7C7gEuzKmaKnNqb5plSJllo7yiEoTXk/w552-h310/divlja-kapela-dejan-ognjanovic-640x360-1.jpg" width="552" /></a></div><br /><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><br /></span><p></p><div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span> </span><span> </span><span> </span>Posle tri romana: <i>„Naživo“ </i>(2003), <i>„Zavodnik“</i>
(2014) i <i>„Prokletije“</i> (2021), u izdanju <i>„Ghoul Pressa“</i> i „<i>Svena“
Dejan Ognjanović</i> (1973) objavio je zbirku priča <i>„Divlja kapela i druge
priče“. Ognjanović</i> je itekako znan u krugovima poštovalaca <i>žanrovske
fantastike</i> a široj je javnosti poznat kao jedan od retkih - ako nije i
jedini – akademski kvalifikovanih promotera i propagatora <i>horor</i>a kao
žanrovskog usmerenja u <i>literaturi</i>, <i>strip</i>u i na <i>film</i>u. Uz
brojne aktivnosti na polju pisanja kritika i prikaza odnosno esejistike (u
našem regionu ali i širom sveta) <i>Ognjanović </i>je aktivan kao urednik u
izdavačkoj kući <i>„Orfelin“ </i>(u edicijama koje predstavljaju
reprezentativna dela svetskog i domaćeg horora) te, konačno, kao romanopisac ali
i pripovedač. U vreme kada je roman široko promovisan kao ultimativni standard
proznog stvaranja, pisanje priča skrajnuto je iz izdavačkih programa kao, bezmalo,
manje vredna rabota – ili je tačnija definicija izdavačima manje isplativa
investicija. Zbog svega rečenog prijatno je iznenađenje znatiželjnog čitaoca
kada otkrije da se osvedočeni romanopisac vratio kraćim pripovednim formama.
Naravno, priče i pripovetke zahtevaju drugojačije spisateljske strategije i
taktike nego što to traži roman pa je njihovo ispisivanje i svojevrsni test
zanatske spretnosti autora.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Ognjanović
</i>je revnosno beležio vremena nastanka i pisanja priča odnosno njihovog
finiširanja <i>(„final-cut“)</i> a to je period od 2009. do 2022. godine. Od
pet u knjigu uvrštenih priča <i>(„Divlja kapela“, „Crni čovek“, „Sekta
prljavih“, „Noćenje“ i „Mladež“)</i> samo jedna <i>(„Mladež“)</i> je premijerna
dok su ostale već objavljene u nekolikim knjigama-antologijama. S obzirom na
ovoliki period stvaranja odnosno neposredne ili posredne povode njihovog ispisivanja
sasvim je razumljivo očekivati međusobnu raznorodnost, kako tematsku tako i
stilističku. Ipak, zbirka će se čitaocima razotkriti kao dobrano kompaktna
odnosno homogena. A njena tematska okosnica mogla bi se definisati kao niz fragmenata-prizora
iz konstantnog (ili je tačnije - večitog) sukoba zaumnog i civilizovanog te
paganskog i jednobožačkog, ovog puta predstavljenog iz vizure <i>horor </i>žanra.
Dve priče u zbirci imaju svoje ranije postavljene-ispisane „temelje“: <i>„Crni
čovek“</i> je svojevrsni nastavak (i dopisano finale) romana <i>„Zavodnik“</i>
dok je <i>„Noćenje“</i> segment iz svetova predstavljenih u romanima <i>„Naživo“</i>
i <i>„Prokletije“. „Crni čovek“</i> je izuzetno živa, sočna <i>ruralna
fantastika </i>u kojoj paganski doživljaj sveta drhti i otkucava ispod još uvek
tanke kore pristiglih modernih vremena a sudar ta dva svetonazora neminovno je
fatalan. Bliskost čoveka na selu sa <i>Prirodom</i> i njenim ciklusima dublja
je nego ona koja (ne)postoji u gradovima koji uljuljkuju čoveka u ideji da je
pobedio <i>Prirodu</i> i izmakao njenim zakonitostima (koje i dalje ne poznaje
u potpunosti). Paganin, međutim, zna da je sićušan spram sila <i>Prirode</i>
koje da okružuju i spreman je da joj se pokori kako bi ostvario svoje želje i
potrebe, pristajući da za njenu milost plati cenu (ma koliko ona visoka bila) koja
se od njega zatraži. <i>„Noćenje“,</i> pak, opisuje obznanu moći koje postoje
van ljudskih tabora, naseobina, svetonazora i ustrojstava, obznanu oličenu u dolasku
u urbani brlog bića koje racionalno nije objašnjivo niti se može smestiti u
bilo kakvu mentalnu fijoku <i>„normalnog čoveka“;</i> to biće, ipak, postoji i
ulazi u ljudski zabran, u trivijalnost života sućušnih jedinki i odatle
netragom odlazi kad mu se prohte, ostavljajuću užasavajuću spoznaju o pojavama
koje nadilaze sva dotadašnja iskustva <i>„pobednika Prirode“.</i> Naslovna <i>„Divlja
kapela“</i> prati avanturu momaka koji su u potrazi sa <i>„srpskim gotikom“,</i>
kao s(p)retnim imenovanjem za tragove zaboravljene i mistikom obavijene
prošlosti gledane kroz vizure mas-medijski ekploatisanih obrazaca. Vladanje
popularnim znanjima ustuknuće, međutim, pred neočekivano živim misterijama koje
nesmetano funkcionišu na obodima urbanog. Cena ulaska u te misterije visoka je
jer traži ili voljno odricanje od prethodnog života ili nasilno žrtvovanje
bezazlenih avanturista. I dok jedan od tragača za <i>„srpskim gotikom“</i> neminovno
postaje žrtva, junak <i>„Sekte prljavih“</i> je nevoljnik koji se rado odvaja
od svog dotadašnjeg promašenog života, sa svim navodnim blagodetima koje
donosi, i, kroz niz inicijacijskih obreda, pristupa sasvim nepoznatom ali
zavodljivom bitisanju u samoponištenju. Mada filozofski koncepti <i>Zapadnog
sveta</i>, s manjim ili većim varijacijama, propovedaju individualnost kao
princip i cilj, tvrdeći da je samosvesna jedinka ideal postojanja, u ovoj
priči, kao i u romanu <i>„Prokletije“,</i> junak se dobrovoljno utapa u entitet
koji ga nadilazi, prelazeći tako, potpuno zahvalan i zadovoljan, na novi nivo
(ne)postojanja.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Finalna
priča kroz specifičnu formu filozofskog dijaloga prati naizgled lako i
neobavezno nadmudrivanje predatora, prastarog bića, i žrtve, mladića nesvesnog blaga
koje poseduje u apsurdnoj situaciji kada je ono što mladića opterećuje za
predatora - jedini kvalitet vredan daljeg postojanja. Naravno i na žalost, sve
se zablude moraju platiti bezmalo svime što se poseduje i lakonski
„bagateliše“.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><i>Ognjanović</i>
koristi prepoznatljive teme i modele <i>horor</i>a kao literarnog žanra ali s
merom koja ne dozvoljava rutinersku ispraznost priča bilo tako što pažljivo kanališe
njenu dužinu (kao kod <i>„Noćenja“</i>) bilo tako što obrazac oplemenjuje
bogatom atmosferom, lokalnim koloritom i dijalektom odnosno živahnim dijalozima
začinjenim dosetkama. Mogućnost iščitavanja proza na nekoliko značenjskih nivoa
(za razliku od jednosmerno-funkcionalnog, konfekcijskog <i>horor</i> proizvoda)
već je prepoznatljiva <i>Ognjanović</i>eva odlika koja se očituje i u ovim
pričama. Rečju, <i>„Divlja kapela i druge priče“</i> zanimljiva je zbirka koja
će biti interesantna kako ljubiteljima <i>horor</i> žanra tako i čitaocima
kojima ovaj žanr nije prevashodna lektira. Ova knjiga potvrđuje <i>Ognjanović</i>a
kao autora koji nastavlja svoju spisateljsku avanturu na tragu žanra ali mu i
istrajno izmiče.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Književna
fantastika“ broj 09, jun 2023.)</span></div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-47589180855526731362023-09-18T19:58:00.000+02:002023-09-18T19:58:22.816+02:00SVET POSLE POSLEDNJEG RATA - „Olimp“ Dena Simonsa; prevod Goran Skrobonja, izdavač: Čarobna knjiga, 2023.<p> </p><div style="text-align: justify;"><i><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdKBiQwdYd7V0CXOttvi4QtiKE9HyDbF-dgwGuvGyJj8AkiXNTg9-UK_IR03f0aItFZLiiyfgIqeLHDNU_vWnX2gMSYF_m1uNEAcFL2oF6F8QBjeX_lbdRsIr97cEIAnx3ggpJClYmaUduWmtPLhXFslaADN06dwmuua-SwqymYJryRNoKuU6INZ-12Hc/s887/Olimp_01naslovna.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="887" data-original-width="600" height="265" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdKBiQwdYd7V0CXOttvi4QtiKE9HyDbF-dgwGuvGyJj8AkiXNTg9-UK_IR03f0aItFZLiiyfgIqeLHDNU_vWnX2gMSYF_m1uNEAcFL2oF6F8QBjeX_lbdRsIr97cEIAnx3ggpJClYmaUduWmtPLhXFslaADN06dwmuua-SwqymYJryRNoKuU6INZ-12Hc/w179-h265/Olimp_01naslovna.jpg" width="179" /></a> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKha1VGQla_eLItfkH0QPSpIY9fYQIDrAyxpIrb6tD6HhhmQxvvhxtTmBDPSrIxAeD9C0Z0oyWJnZfr5RaigGd8brpySzcg9_Zv3gX2wFtvlQ5xUSkcEARXoMAjPeCr6YDIAxv9wvCEB17rA1KG2zEAYmHb2FUurEYCxW3S0nV-ef83EuDwe0HytSMt60/s887/Olimp_02naslovna.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: right;"><img border="0" data-original-height="887" data-original-width="600" height="264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKha1VGQla_eLItfkH0QPSpIY9fYQIDrAyxpIrb6tD6HhhmQxvvhxtTmBDPSrIxAeD9C0Z0oyWJnZfr5RaigGd8brpySzcg9_Zv3gX2wFtvlQ5xUSkcEARXoMAjPeCr6YDIAxv9wvCEB17rA1KG2zEAYmHb2FUurEYCxW3S0nV-ef83EuDwe0HytSMt60/w178-h264/Olimp_02naslovna.jpg" width="178" /></a></div></i><i><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: right;"><br /></div></i></div><div style="text-align: justify;"><i><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">Den Simons</span></i><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;"> (1948) se u istoriju
<i>naučne fantastike</i> 'upisao' romanom <i>„Hiperion“</i> (1989), jednim od
najboljih žanrovskih dela u 1980-tim. Ove <i>„Kenterberijske priče budućnosti“</i>
(„<i>Čarobna knjiga</i>“, 2022.g) plenile su pažnju kritičara i publike snagom
vizije i rafiniranim stilom. <i>„Hiperion“</i> je uskoro prerastao u serijal
koji je držao pažnju onih koji su 'zagrizli iz prve'. Nakon avantura u dalekoj
budućnosti i dubokom svemiru, <i>Simons</i> je težište stvaralačke energije
prebacio na <i>horor</i> napisavši nekoliko zapaženih romana <i>(„Teror“, „Drud“);
Simons</i> je i započeo karijeru <i>horor </i>romanom <i>„Pesma boginje Kali“,</i>
1985.g. Romanom <a name="_Hlk135475889"><i>„Ilion“ </i></a>(2003; izdanje „<i>Čarobna
knjiga“,</i> 2023. godina) autor se vratio u okrilje <i>naučne fantastike</i>;
to je prvi deo epopeje koja se nastavlja u romanu <i>„Olimp“</i> (2005; izdanje
u dva toma <i>„Čarobna knjiga“,</i> 2023. godina). <o:p></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify; text-indent: .5in;"><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">Da bi stvorio lik
budućnosti udaljene od nas oko 4000 godina, <i>Simons</i> se vratio u duboku
prošlost: svemoćni bogovi, u svemu nalik onih starogrčkim, koji stoluju na <i>Olimp</i>u
ali onom na Marsu (najvišoj planini <i>Sunčevog sistema</i>), zarad svoje
zabave priređuju na <i>Zemlji </i>živu verziju <i>Homerove „Ilijade“,</i> sa pripadajućim
pokoljima, razmiricama, </span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: Arial, sans-serif;">svađama</span><span lang="SR-CYRL-RS" style="font-family: Arial, sans-serif;">, </span><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">intrigama i ljubavima. Da bi sve teklo prema
literarnom predlošku angažovani su i 'posmatrači', ljudi dignuti iz mrtvih.
Jedan od njih, naš savremenik, dobija tajni zadatak od boginje <i>Afrodite</i>,
da poremeti dešavanja, što ga vodi od tople postelje <i>Jelene Trojanske</i> do
prostranih holova marsijanskih bogova... Centralnu liniju zapleta prate još dve:
u drugoj se nižu doživljaji ljudi koji žive u svojevrsnom ispraznom <i>Raj</i>u
na <i>Zemlji </i>stvorenom od mističnih <i>post-ljudi</i> koji su se odavno preselili
na veštačke prstenove koji obavijaju <i>Zemlju</i>. Potpuno bezazleni i
neinventivni, zatočenici izobilja uživaju u beskrajnim zabavama koje
podrazumevaju i praćenje <i>Trojanskog rata</i> kao svojevrsnog 'rialiti' šou
programa. Kada tim ljudima istekne rok upotrebe bivaju uzdignuti na orbitalne
prstenove i tamo obnovljeni. Sticajem okolnosti jedna takva grupe će sresti
ženu koja nije upisana u registre a potom i originalnog <i>Odisej</i>a; svi zajedno
kreću u potragu za istinama, u potragu koja ih vodi u orbitalne prstenove...
Junaci treće priče su biomehanički organizmi poslati sa ruba <i>Sunčevog
sistema</i> da istraže anomalije zabeležene na <i>Zemlji</i> i <i>Marsu</i>.
Dva robo-prijatelja, ljubitelji <i>Prust</i>a i <i>Šekspir</i>a, kreću na
putovanje sa neočekivanim ishodima... Na poslednjim stranicama <i>„Iliona“</i> vidimo,
spremne za veliku bitku, dve suprotstavljene vojske, onu bogova i onu njihovih
dotadašnjih igračaka, <i>Grka</i> i <i>Trojanaca</i>, potpomognutih malim
zelenim robovima i robotima. Mnoštvo tajni biće razrešeno u drugom delu romana,
od one ko i šta su 'novi-stari' bogovi, gde su nestali <i>post-ljudi</i> i
zašto su ostavili <i>Zemlju</i> takvom kakva je, otkud <i>Odisej</i> među
dalekim potomcima, kakva je istorija robota i malih zelenih robova, te,
konačno, ko će pobediti u velikom boju...<o:p></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify; text-indent: .5in;"><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">U <i>„Olimpu“,</i>
dakle, čitalac otkriva deo onoga što se dešavalo tokom 4000 godina od
današnjice. U tom periodu ljudska vrsta je mnogo toga preturila preko glave,
regresirala ali i napredovala sve do moći koje su pripisivane upravo bogovima.
Budućnost čovečanstva, u <i>„Ilion/Olimp“</i> verziji, nadovezuje se na
sadašnje svetske podele, od kojih je ključan rat između <i>Muslimana</i> i <i>Jevreja</i>.
Tehnološki napredak jeste mogao doneti boljitak ali se stare mržnje nisu mogle
zaboraviti pa su protivnici neprestano razvijali nova oružja da bi uništili
suparnike; preko moćnih bombi i savršenih borbenih robota stiglo se do
ultimativnog oružja - mini crnih rupa kojima bi čitava planeta bila poništena u
ime fanatizma i definitivne pobede <i>Muslimana</i>. Odgovor suprotne strane
bio je u specijalnom <i>virusu 'Rubikonu'</i> koji će pobiti samo nevernike; ni
činjenica da se, zbog nedostatka vremena za imunizaciju, ne mogu spasiti svi
'pravedni' nije sprečila upotrebu oružja. Borba na život i smrt je zavrtela
novi krug, i to umalo potpuno uspešan; ono što se nije desilo u očekivanom
atomskom ratu polovinom <i>XX veka</i> desilo se stotinjak godina kasnije.
Porivi jači od razuma konačno su bili ispunjeni i 'staromodni' ljudi su
zapečatili svoju sudbinu. Njihovi naslednici, <i>post-ljudi</i>, razvili su
svoje sposobnosti, izdigli se iznad telesnih oblika, i zaronili u samo tkivo od
koga je sazdan svemir. Ali, nisu mogli da pobegnu od sopstvene prošlosti niti
da se odvoje od ograničenja vrste iz koje su ponikli pa se zbog toga oni
poigravaju 'staromodnim' ljudima (koje su 'skleptati' od preostalog <i>DNK
materijala</i>) ali i među sobom, iskušavajući snage u nadmudrivanjima i
smicalicama. Ipak, ova zabava ne prolazi neopaženo i privlači bića veća i jača
od svega što se uopšte može zamisliti.</span></div>
<div style="text-align: justify; text-indent: .5in;"><i><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">Simons</span></i><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;">ova epopeja
završava se koliko-toliko srećno ali je to <i>'hepi-end'</i> na ruševinama,
posle besmislenih razaranja i pod senkom opasnosti koja može da bane svaki čas.
Autorova polazna teza očito je da čovečanstvo mora da iživi i istera svoje
bube; bude li, posle tog besmislenog pokolja, neko opstao možda će - ali samo
možda - krenuti plemenitijim putem. No, to će zahtevati da se pregazi prag
deklarativne čovečnosti i uđe u nove sfere jer, da bi bila stvarna, čovečnost,
u koju ne spada ni ubijanje ni iživljavanje na slabijima, mora biti funkcionalna
- a prvi korak u tom pravcu je bukvalni opstanak i suživot vrste koja sebe
naziva <i>Homo Sapiens</i>. Da li je tako nešto uopšte moguće, pitanje je na
koje umetnost i stvarnost daju različite odgovore.<o:p></o:p></span></div>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr" style="font-family: Arial, sans-serif;"> („Dnevnik“,
2023.)<span style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></span></p>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-60948959083428468412023-09-15T19:52:00.000+02:002023-09-15T19:52:20.409+02:00VESELI PRIZORI IZ NASTUPAJUĆEG POSRNUĆA LJUDSKOG – „Na mesečevom mostu“ Đorđa Pisareva; izdavač Agora, 2022.<p> </p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"></span></i></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><i><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQWrz2T1nbIozm4nrgAljfTXPmwDj0NfcsTbKl2MwEfbSHZFehKDZ705OvDzr9GLajuhIoSz1Aa2yZ7ovWOn3LSRMPWkhHMK3UdQxPXdWQB3c_b0fi58fD48wHp-L24QtkJ2sGxJkwllISNqr9EXxYudY1EEadrep_ziUX0xCjZuQjOlM27i56KsmzuUM/s1200/372871_w.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="793" height="418" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQWrz2T1nbIozm4nrgAljfTXPmwDj0NfcsTbKl2MwEfbSHZFehKDZ705OvDzr9GLajuhIoSz1Aa2yZ7ovWOn3LSRMPWkhHMK3UdQxPXdWQB3c_b0fi58fD48wHp-L24QtkJ2sGxJkwllISNqr9EXxYudY1EEadrep_ziUX0xCjZuQjOlM27i56KsmzuUM/w276-h418/372871_w.jpg" width="276" /></a></i></div><i><br /></i><div style="text-align: justify;"><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Đorđe Pisarev</span></i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"> (1957)
spada među retke savremene literate sa ovih prostora koji bez prestanka
iskušavaju mogućnosti, vrline i slabosti teksta odnosno granice pripovedačke
veštine/umetnosti. Odbijajući da ostane u zabranima proverenog i ustaljenog, on
traga za novim temama i novim načinima da one budu predstavljene znatiželjnom
čitaocu (starom ili mladom) u obliku priča, romana, drama, poezije. Slobodu u
izražavanju koju je zadobio u vremenima intenzivnog delovanja domaćih <i>Borhesovaca</i>
i <i>Postmodernist</i>a (pre navale estradno-komercijalne „literature“), <i>Pisarev</i>
nastavlja da i nadalje koristi (troši) dodajući joj nove elemente/segmente,
među kojima je i samosvojna <i>fantastika</i> oslonjena na iskustva kako tzv
glavnotokovske tako i <i>žanrovske fantastike</i> (pomenimo da je jednako tako
usrdno i temeljno <i>Pisarev</i> iskušavao i nadograđivao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>psihološko realističko prozno iskustvo u
svojim romanima <i>„Ponoć je u sobi uspomena“,</i> 2005, „<i>A ako umre pre
nego što se probudi?“,</i> 2009, <i>„I noć se uvukla u njegovo srce“,</i>
2015). Višeslojnost i višesmislenost ove <i>proze</i>, koja baštini tradiciju i
ikonografiju iz različitih korena, nadograđena je relaksirajućim humornim tonom
(mada, neretko, gorkim) odnosno unakrsnim referencama na različite oblasti
visoke i popularne kulture. Naravno, literatura tako širokog i dubokog zahvata
traži čitalačku pažnju i angažovanje veće i dublje od onoga koje sveprisutne traže
instantne knjige.<o:p></o:p></span></div><p></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Roman
<i>„Na mesečevom mostu“</i> baziran je na iskustvima prvog talasa epidemije
virusa <i>Kovid 19</i> koja su transformisana autorovom predstavom o istinski globalnoj
epidemiji koja je populaciju zaključala u stanove pod stalnom represijom tzv <i>Privremne
vlade</i> i <i>Predsednika države</i>. Bolest je tako postala izgovor za
birokratsko-policijsku diktaturu kojom su mase (i inače, po svojoj prirodi, neobrazovane,
nedisciplinovane, neodgovorne i bez nužnog poštovanja autoriteta) konačno
stavljene pod totalnu kontrolu. No, za razliku od mase konfekcijskih knjiga i
filmova o globalnoj epidemiji, „izazvanih“ onim što je doneo <i>Kovid 19,
Pisarev</i>ljeve ekstrapolacije prevazilaze nivoe državnog terora i teorija
zavera jer se šire u predele atrofiranog ali još uvek neugaslog otpora jedinki
kako u sfera duhovnosti (koja se očituje u vezanosti za literaturu kao
eskapistički izlaz ali i duhovni prozor u nepoznato, u opčinjenost stvaranjem, <i>poezijom</i>,
u posvećenost muzici, lepoti svakodnevnih sitnica) tako i u konkretnim subverzivnim
akcijama oslobađanja zatočenih u karantinu – jer su oni tamo zatvoreni zbog
administrativnih začkoljica mada su u stvari svi bolesni. Paralelne priče
smeštene su „obični“ <i>Novi Sad</i> i <i>Grad Virus siti</i> u (permanentno) doba
noći punog meseca (pošto je, zbog bolesti, vreme stalo) i prate momka zvanog <i>Stari
Mačak</i> (kako se zove i junak <i>vestern stripova</i> genijalnog <i>Andrije
Maurovića</i>) u inkarnacijama ljubitelja romana <i>Džejn Ostin</i> koji se
dopisuje (golubovima pismonošama) sa svojom dragom <i>Princezom </i>koja je,
pak, dopala u <i>Karantin VeleSajma</i>, odnosno momka, zbog potreba vlasti,
prognanog iz njegovog stana i oteranog u daleku zabit na kraju grada, koji
pokušava da se prilagodi novom okruženju i bizarno-trivijalnoj situaciji. Dok
zaljubljeni momak živi u sferama izvan svakodnevice, onaj drugi trpi sve muke
ograničenog kretanja, restrikcija i nestašica hrane, vode, struje i drugih
potrepština; njihovi su pogledi na stvarnost bezmerno udaljeni ali će ih protok
vremena postepeno spajati u lik hrabrog, preduzimljivog a romantičnog
junaka-oslobodioca zatočene drage. Tokom tih dana/meseci duhovno i telesno
neminovno se spajaju i inspirišu jedno drugo. Konačno sjedinjenje desiće se u <i>Staroj
prodavnici retkosti</i> u kojoj junak za potrebnu robu obećava da će platiti –
pričom koja traje čak pola sata (a policijski je odobreno izbivanje iz stanova
u trajanju od 15 minuta). Na ovaj spoj dve realnosti nadovezaće se pomoć
operativaca tajnog društva <i>„Crvena Ambrela“</i> (koje se bori protiv 5G,
belog hleba, <i>Kompanije Spejs Frontir</i> i zaštitu tigrova, kitova i mačaka)
a čije su usluge besplatne svim idealistima. Konačna potvrda ovog jedinstva je <i>Mesečev
most</i> od hakovanjem spuštenih satelita <i>Ilona M.</i> kojim će <i>Princeza,
Stari Mačak</i> i svi <i>Bolesnici iz VeleSajma</i> pobeći beskrajno daleko a
vreme, koje je epidemija udružena sa državom zaustavila, opet će početi da
teče! Trijumfalno finale pobede pobunjenih jedinki okončava se pismom koje je
ostavljeno vlasniku <i>Stare prodavnice retkosti</i> u kome se nalazi – <i>pesma</i>,
zbog koje će par suza pasti na kvaku ulaznih vrata a od kojih će ova godinama
tiho škripati-pevati. Konačno, i pritajeni tigar iz prvog poglavlja na kraju će
postati - skriveni zmaj.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Optimistički
kraj avanture, naravno, valjan je kontrapunkt negativnoj utopiji koja se
razvija tokom čitave knjige jer pokazuje nadmoć duhovnosti/umetnosti nad
stvarnošću. Jedan <i>vestern </i>heroj sa svojom draganom (čije ime neminovno
asocira na lepotu, čisto srce i dobrodušnost) prelazi preko mosta visoke
tehnologije koji je zamenio prastaru dugu ali mu je funkcija ista – da odvede
dobre ljude u bolji svet. Tako će svevremeni princip zadovoljenja gole
egzistencije ipak prepustiti primat nevidljivoj ali zato nadmoćnoj (nad)realnosti
duha što knjigu pretvara u čistokrvnu <i>Utopiju</i> kakvih u <i>XXI veku</i>, tom
ciničnom dobu posrnuća ljudske civilizacije, nema. </span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>No,
kako je <i>Pisarev</i> isuviše kultivisan autor, njegovi opisi antiutopijskog
limba nisu deklamatorsko-namenski crni već, kako i priliči stvarnosti, sadrže
slojeve beznađa kao i iskre veselo ciničnih momenata koji olakšavaju muku
nevoljnika (ali čine i okolni mrak dubljim). Vrcavost zapažanja i komentara
sveznajućeg pripovedača pomešana je sa dijaloškim kalamburima i „ugrađena“ u
situacije začinjene citatima i alizijama na rok muziku (sa sve citatima reči
poznatih pesama), strip, knjige, filmove sve do marki popularnih proizvoda.
Prepoznavanjem pojačana uverljivost i ubedljivost znatiželjog će čitaoca
„uvoditi u cipele“ književnih (anti)junaka bojeći pogodbenu igrariju
tekst-konzument notom visoke (mada hipotetičke) uverljivosti-mogućnosti. Na sve
ovo autor će dodati i malo autocitatnosti, od <i>mačkića Fibislava</i>, heroja
njegovih romana za decu (malu i veliku) do kitova (iz jedne od ranijih knjiga <i>„Stanica
za lov na kitove“</i> iz 2019) i nadahnutih crteža <i>Nastasje Pisarev</i>,
ilustratorke nekih od prethodnih knjiga; tako će i autor ukazati na svoj
dosadašnji opus kao mogućeg saučesnika u novoj knjizi (jer, kako to tvrdi jedna
dobrodošla literarna mistifikacija: pisci sve vreme ispisuju jednu knjigu, zar
ne?)</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U
konačnom sagledavanju, roman <i>„Na mesečevom mostu“</i> poletna je i
zavodljiva fantastička knjiga, apartna spram tekuća žanrovske i glavnotokovske
produkcije, koja probirljivom i angažovanom čitaocu nudi intrigantnu i
neodoljivu estetsko-intelektualnu avanturu.</span></div>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>(„Književna
fantastika“ broj 09, jun 2023.)</span></div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4539977285996632376.post-62393762174083993262023-09-04T20:02:00.001+02:002023-09-04T20:02:08.417+02:00PIRATSKA VERZIJA UTOPIJE – „Republika lobanje“ Bruža i Tuloa; izdavač Čarobnja knjiga, 2023.<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO2ogLWGF342Zwmdv4ZOrOttW86gY9qTvOsGd3qc-Ddg9bYh8fTfR5h9kFqIdckYAlaK09hQJ4HERvgk_vYlUAgwcO__jjjPEJeG30pBLuF3CrpQwjhdeY_OUGf2x-DvrI4g3ylFPXzbfyjPT3jRMPWvHFmPBhBdd4E166Dk4kI_r_SP18Ssveb7BR9sE/s887/1683700487_Republika_lobanje_00naslovna600x887.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="887" data-original-width="600" height="424" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO2ogLWGF342Zwmdv4ZOrOttW86gY9qTvOsGd3qc-Ddg9bYh8fTfR5h9kFqIdckYAlaK09hQJ4HERvgk_vYlUAgwcO__jjjPEJeG30pBLuF3CrpQwjhdeY_OUGf2x-DvrI4g3ylFPXzbfyjPT3jRMPWvHFmPBhBdd4E166Dk4kI_r_SP18Ssveb7BR9sE/w286-h424/1683700487_Republika_lobanje_00naslovna600x887.jpg" width="286" /></a></div><br />Među omiljene „avanturističke“ teme knjiga,
filmova i <i>strip</i>ova namenjenih najširoj publici, svakako spadaju priče o <i>gusarima</i>
i <i>piratima</i>. Mada je <i>piratstvo</i> postojalo još u antičkim vremenima,
ono koje je uzbuđivalo maštu bezbrojnih dečaka dešavalo se tokom XVI, XVII i
XVIII veka, prevashodno u vodima toplih karipskih mora; ova duga istorija
pljačkanja trgovačkih brodova koji su iz kolonija <i>Novog sveta</i> donosili
blaga u <i>Evropu</i> posledica je borbi velikih evropskih pomorskih sila, pre
svih <i>Francuske</i> i <i>Španije</i>, za prevlast na morima odnosno za
osvajanje što većih teritorija <i>Južne</i> i <i>Severne Amerike</i>. Ratovi su
nametali potrebu mobilisanja mnoštva mornara koji su, kad bi bio sklopljen mir,
otpuštani iz službe; oni, nevični drugim zanatima, prijavljivali su se u posade
brojnih trgovačkih brodova na kojima je rad bio težak, nadnice male, strogost
kapetana i oficira nemislosrdna a opasnosti stalne... Česte su bile pobune a
posade su, pod crnim zastavama sa mrvačkim lobanjama, pljačkale druge brodove
za svoju dobrobit; predvodili su ih harizmatični kapetani od kojih su
strahovale čitave flote. Ponekad su <i>pirati</i> sklapali ugovore sa nekom od
država i „legalno“ pljačkali brodove njihovih konkurenata (tada su oni nazivani
<i>flibustijerima</i> ili <i>bukanirima</i>). Nezamisliva bogatstva koja su
prevožena u <i>Evropu </i>završavala su u riznicama vladara ali i moćnih pomorskih
kompanija koje su, kako bi zaštitile svoje interese, takođe sklapale dogovore
sa <i>piratima</i> ali i organizovale čitave pomorske flote koje su branile kompanijske
interese. Sedišta <i>pirata</i> bila su na <i>Karibima</i>, u slobodnim <i>piratskim</i>
republikama koje su bile prosperitetne koliko i raspusne. <i>Pirati</i> su
nemilosrdno proganjani i konačno uništeni jer su bili opasnost za kolonijalnu
ekspoataciju i ostvarivanje enormnih, krvavnih profita koji su i danas u
temeljima prestižnih, „civilizovanih“ evropskih država.</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"> <i>Pirati</i>
su privlačili pažnju javnosti kako za svojih života tako i kasnije kada su se o
njima ispredale legende. Od romana <i>„Ostrvo sa blagom“ R. L. Stivenstona</i>,
objavljenog u nastavcima 1881-2. a kao knjiga 1883.g. <i>pirati</i> su postali
deo ikonografije popularne zabavne literature na koju se nadovezala holivudska
industrija gradeći mit koji je imao malo zajedničkog sa stvarnim događajima,
insistirajući na romantičnim herojima, bespomoćnim lepoticama, zlim <i>piratima</i>,
impozantnim pomorskim bitkama koje su delovale magično sa velikog ekrana. Odmak
od ovih obrazaca težak je i nije podržavan od velikih izdavača koji kapital
ulažu u sigurne (čitaj, isplative) proizvode. Ipak, sagledavanje ove tematike
neminovno se menja (kao što je to bilo i sa holivudskim <i>vestern</i> opsenama).
Grafička novela <a name="_Hlk144233698"><i>„Republika Lobanje“</i> </a>scenariste
<i>Versana Bruža</i> (1985) i crtača <i>Ronana Tuloa</i> (1984) spada upravo u
dela koja menjaju ustaljena shvatanja; delo je originalno objavljeno 2022.g. a već
ove godine štampano kod agilne <i>„Čarobne knjige“</i> u biblioteci <i>„Stari
kontinent“</i> koja donosi reprezentativna klasična i savremena dela <i>9.
umetnosti</i> objavljena u <i>Evropi</i>. Na 224 stranice <i>„Republike Lobanje“,</i>
podeljene u devet poglavlja, znatiželjni čitalac biće vraćen u 1718. godinu, u
doba kada je snaga pirata na vrhuncu. <i>Kapetan Sila</i> i njegova posada
napadaju engleski brod a preživelima nude da im se pridruže. Među <i>piratima</i>
vlada bratstvo slobodnih, ravnopravnih ljudi koji o svemu odlučuju prema svojoj
volji a omiljena zabava im je fingirano suđenje na kome je kapetan sudija koji „optužuje“
<i>pirate</i> za nedela a oni se „brane“. Kapetan novoosvojenog broda postaje <i>Olivje
od Vana</i>; nastavljajući svoju plovidbu pirati nailaze na prazan brod koji
pluta okeanom. No, kad se ukrcaju na njega otkrivaju da je to bio brod robovlasnika
koje su njihovi zatočenici, na čelu sa svojom kraljicom <i>Marijam</i>, pobili
ali da nisu znali šta će sa svojom slobodom jer ne umeju da upravljaju brodom. <i>Kapetan
Sila</i> sve njih poziva u okrilje bratstva slobodnih ljudi i oni zajedno
nastavljaju dalje. Ipak, razmirice po pitanju <i>Marijam</i>ine vlasti i moći
nad njenim ljudima povremeno izbijaju u prvi plan. </span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"> Na
žalost, snaga neprijatelja pirata sve je veća – luka <i>Nasau</i> pada u
engleske ruke, <i>pirati</i> saznaju da je <i>kapetan Edvar Pič</i> zvani <i>Crnobradi</i>
ubijen... <i>Pirati</i> rešavaju da svoju sreću okušaju u drugim vodama,
otimaju englesku fregatu i kriju se u zalivu na obali <i>Afrike</i>. Tu
nameravaju da izgrade svoju republiku; njihov opstanak zavisi od ekspedicija
kraljice <i>Marijam</i> i njenih ratnika u džungle. Ubrzo se otkriva da kraljica
otima pripadnike drugih plemena i prodaje ih trgovcima robljem a za to kupuje
oružje. <i>Piratska utopija</i>, dakle, ne gradi se na časnim temeljima. I dok
sukob <i>Kapetana Sile, Olivjea od Vana</i> i <i>Marijam</i> preti da preraste
u krvoproliće, na obale zaliva iskrcavaju se engleski vojnici. <i>Republika
Lobanje</i> je otkrivena i svi pirati kreću u poslednji boj...</span></div>
<div style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Arial",sans-serif; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"> Scenario
vešto prepliće intrige i lične sukobe sa pomorskim bitkama, dvobojima sabljama
i kuburama, poterama i nadmudrivanjima; sve se to dešava na pozornici sukoba
velikih sila, zgrtanja bogatstava i bezočnog izrabljivanja ljudi odnosno težnji
<i>pirata</i> da žive dostojanstveno i slobodno. <i>Kapetan Sila</i> to
definiše rečima<i>: „Vaš život će biti
težak. I biće kratak. I sigurno će se okončati konopcem oko vrata. Ali to je
život koji ste izabrali. Život slobode,
u kom ćete sami biti gospodari svoje sudbine.“ Tuloa</i> se svojski potrudio da
u impozantne i zavodljive slike pretopi svu uzbudljivost borbi, žestinu rasprava
i neodoljivu romantičnost junaka koji se, uprkos svim nevoljama i pretnjama,
bore za svoje mesto pod suncem, za svoj komadić sreće koja bi trebala da pripada
svima a ne samo bogatima i moćnima.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: Arial, sans-serif; text-align: justify;"> </span><span style="font-family: Arial, sans-serif; text-align: justify;">(„Dnevnik“,
2023.)</span> </div>ILIJA BAKIĆhttp://www.blogger.com/profile/12331244562384333559noreply@blogger.com0