Приказивање постова са ознаком Marsupilami. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Marsupilami. Прикажи све постове
 


Marsupilami je jedna od najneobičnih zverčica u bogatom bestijarijumu 9. umetnosti. Ovo simpatično biće žutog krzna sa leopardovim tufnama, psećim ušima između kojih su neštašne dlake, okruglog nosa pomalo liči na majmuna sa šakama na rukama i nogama, prepoznatljivo po dugom multifunkcionalnom repu (6-8 metara) - pomaže u kretanju kroz džunglu, može da se savije u oprugu i odbacuje svog vlasnika, služe kao mamac za pecanje riba, ako se savije tako da ima ’džombu’ na kraju odličan je mlaćenje protivnika. Marsupilami je draga i simpatična životinjica - dok se ne naljuti. Svaštojed je, tamani voće, uživa da jede pirane. Zaljubljiv je mada su marsupilamovice probirljive i ćudljive što njihove udvarače vodi od potištenosti do furioznog besa (koji na svojoj koži, ni krivi ni dužni, iskušavaju stanovnici džungle). Kada se srećni par marsupilamija skući (stanište im visi sa lijana, ispleteno je pa liči na polusklopljeni list tapaciran papagajskim perjem), dama će sneti par (ili više) jaja iz kojih se izlegu marsupilamčići, koji mogu biti obični (žuti, bez pega) ali i crni. Prvi zadatak roditelja je da podmlatku raspletu repiće koji su se zamrsili u jajetu; i tokom odrastanja mladi često zapletu svoje repove što ih ometa u puzanju i istraživanju sveta. Podizanje dece je težak posao, zahteva donošenje raznovrsne hrane i neprestano teranje svakojakih grabljivica. Muški marsupilami prevashodno se oglašava sadržajnom rečju „HUBA“ dok ženka suptilno govori „HUBI“ a mladi „BIBI“. Stanište ovih životinja je u Palombiji; u ostatku sveta su bili nepoznati dok ih nisu otkrili lutajući reporteri Spiru i Fantazio i jednog doveli u Šampinjak (logično, nazvali su ga – Marsupilami) da ih prati u daljim avanturama. Marsupilami se pojavio 1952.g. u četvrtoj epizodi stripa „Spiru i Fantazio“. Njegov ’otac’ je strip genije Andre Franken (1924-1997), najpoznatiji kao tvorac legendarnog Gaše šeprtlje. Marsupilami je bio treći dobri junak serijala (četvrti je mala veverica) „Spiru i Fantazio“ koji je Franken stvarao do 1968. godine a onda prepustio drugim autorima kako bi se posvetio svom “Gaši Šeprtlji”. Godine 1978. pojavio se album „Gaša i Marsupilami“ u kome su sabrane Frankenove male pričice o ova dva heroja.
            Franken je 1987.g. započeo novi serijal o marsupilamiju (na koga ima sva autorska prava jer je njegova samostalna tvorevina), u saradnju sa Gregom i Batemom (kasnije su se pridružili drugi autori). Ovog puta priče prate doživljaje porodice marsupilamija u džunglama Palombije. Godine 1991. publikovana je čak i „Enciklopedija marsupilamija“(ukoliko se ime piše velikim početnim slovom misli se na životinjicu koja je došla u Evropu; kad se marsupilami piše malim slovima reč je o čitavoj vrsti). Legenda kaže da je 1952.g. Frankenu, dok je posmatrao vozača briselskog tramvaja koji je otvarao i zatvarao vrata, vozio, naplaćivao i poništavao karte te putnicima davao potrebne informacije, palo na pamet da bi čoveku dobro došao dugačak rep kojim bi, po potrebi, mogao da se ispomogne u radu. Inače, njegovo/njihovo ime je kovanica reči „marsupial“, torbar, i reči „pil“ što je osnova imena „Pilou Pilou“ koje nosi čudni vanzemaljac iz stripa Popaj (njegovo originalno ime je Eugene the Jeep, kod nas je preveden kao Pošteni Evgenije); poslednji segment kovanice je reč „ami“ odnosno prijatelj.
            Agilna “Čarobna knjiga” započinje, u tri toma, objavljivanje devet reprezentativnih albuma (plus početni “nulti”) ovog serijala na kojima je Franken direktno radio ili su stvarani pod njegovim nadzorom. Prvi tom sadrži četiri albuma: nulti „O, ulovite Marsupilamija“, iz 2002.g. kojim je obeleženo 50 godina od pojave ovog strip junaka; album čine kratke pričice i geg-table nastajale u periodu od 1955. do 1981.g. u kojima Marsupilami, Spiru i Fantazio kao i Mali Boža (redovan Frankenov junak) upadaju u razne nezgode, sa domaćim životinjama, pticama koje Marsupilami obožava, posebno crvendaće, nasrtljivim prodavcima ili nezgodnim aparatima. Poneki doživljaji su smešno-poučni dok se drugi iscrpljuju u pukim nesporazumima i bizarnim situacijama. Frankenov crtež se vidljivo razvija, od kvadrata sa „krupnim“ prizorima do „zrelih“ majstorskih slika, zgusnutih a opet preglednih. „Marsupilamijev rep“ (iz 1987. prodat u 600.000 primeraka!) nastavlja se na dotadašnja „iskustva“ i dovodi dežurnog nevaljalca Jova Kradicu, u srce džungle, namernog da, uz pomoć ludog pecaroša, indijanca Daskamifalika, ulovi tajanstvenog marsupilamija - živog ili mrtvog ali sa krznom bez rupa od metaka. “Beba s kraja sveta” (1988) je panda koja pada u džunglu i biva spasena do porodice marsupilamija koja ima i novog prijatelja – ušatu pticu Čupavicu. U epizodi “Crni Mars” (1989) upoznajemo crnog marsupilamija takođe izgubljenog u džungli kojoj, uz sve opasnosti, preti i – civilizacija koja krči put kroz divljinu.  
            Priče se temelje na veselim gegovima i dosetkama na bogatoj pozadini džungle, jaguara, pirana, papagaja, indijanskog plemena Šašavoni, raznih nevaljalaca i “tupsona”; sve je to, uz dinamični karikaturalni crtež, pretočeno u dopadljiv strip u kome ničega nema ni previše ni premalo i koji radoznalim čitaocima nudi puno iskrenog smeha i dobrog raspoloženja.

             (“Dnevnik”, 2021.)



Andre Franken (1924-1997), belgijski strip stvaralac, poznat je širom sveta po serijalima „Spiru i Fantazio“, „Gaša Šeprtlja“, „Crne ideje“ i „Marsupilami“. Veći deo svoje karijere radio je za kuću „Dupius“ da bi se 1987.g. osamostalio i osnovao svoje proizvodno-izdavačko preduzeće „Marso prodakšn“ koje je iste godine objavilo album „Marsupilamijev rep“ zajedničko delo scenariste Grega, kome je Franken pomagao, i crtača Batema. „Razvod“ sa „Dupiusom“ značio je i podelu „zajedničke imovine“ pa je Franken mogao da raspolaže svojim likovima Marsupilamijem i Gašom Šeprtljom dok su „Spiru i Fantazio“ ostali „Dupiusu“; no oni i nisu bili Frankenov „proizvod“ jer je seriju o dvojici ne preterano spretnih reportera koji širom sveta upadaju u različite avanture (čitaj nevolje), Franken 1946. g. preuzeo od Žižea (koji je, pak, preuzeo lik Spirua, stvoren 1938.g. od Rob-Vela i dodao mu drugara Fantazija). Franken je Marsupilamija samostalno osmislio i dodao postojećim junacima u epizodi „Spiru i naslednici“ iz 1952.g. Legenda kaže da je Frankenu, dok je posmatrao vozača briselskog gradskog tramvaja koji je otvarao i zatvarao vrata, vozio, naplaćivao i poništavao karte te putnicima davao potrebne informacije, palo na pamet da bi čoveku dobro došao dugačak rep kojim bi, po potrebi, mogao da se ispomogne. Od ideje je nastala neobična životinjica koju će Spiru i Fantazio pronaći u džunglama Palombije, negde u Južnoj Americi. Marsupilami će sa reporterima doći u Evropu i pratiti ih u brojnim avanturama pomažući da pobede nevaljalce svojim izvanrednim sposobnostima (kakva je i udarac krajem repa zgužvenim u buzdovansku kuglu) i konciznim komentarima „Huba, huba“ (ponekad i „Hop“); inače masupilami dama isključivo govori „Hubi, hubi“ a deca „Bibi“. Pošto su vrlo živopisni karakteri i pojave, marsupilami su u seriji  „Spiru i Fantazio“ uspeli da dobiju i samostalnu epizodu, „Gnezdo Marsupilamija“ o zgodama i nezgodama porodice „divljih“ marsupilamija u Palombiji. Njegovo/njihovo ime je kovanica reči „marsu“, torbar, i reči „pil“ što je osnova imena „Pilou Pilou“ koje nosi čudni vanzemaljac iz stripa Popaj (njegovo originalno ime je Eugene the Jeep, kod nas je preveden kao Pošteni Evgenije); poslednji segment kovanice je reč „ami“ odnosno prijatelj. „Marsupilamijev rep“ o porodici marsupilamija u prirodnom okruženju prodat je u 600.000 primeraka; Franken je učestvovao u radu na tri albuma ovog serijala. „Marsupilami“ je po njegovoj smrti nastavio da izlazi u novim epizodama koje po pričama različitih autora crta Batem; do sada se pojavilo 28 albuma plus nulti „Ulovite Marsupilamija“, 2002.g. kojim je obeleženo 50 godina od pojave ovog strip junaka a čine ga čine kratke pričice i geg-table nastajale u periodu od 1955. do 1981.g.
            „Marsupilamijev rep“, kao prva avantura u samostalnoj seriji, nastavlja se na dotadašnja „iskustva“ i dovodi dežurnog nevaljalca (živopisnog imena) Jovo Kradica, u srce džungle sa namerom da ulovi tajanstvenog marsupilamija - živog ili mrtvog ali sa krznom bez rupa od metaka. U rukavac reke Bistrosupica stiže u klimavom brodiću „Santa raspada“ kojim upravlja šljampavi Kapetan a pomaže mu mornar/kotlar Brusimpete. Ključni čovek za lov je ludi pecaroš, indijanac Daskamifaliko; on peca pirane i video je marsupilamije koji obožavaju da jedu pirane. Kradica i Daskamifaliko pokušaće da ulove neobičnu živuljku podlim planom. S druge strane, tata marsupilami ima ozbiljnih porodičnih problema jer mama nije zadovoljna hranom koju donosi u gnezdo za nju i troje dece. U konačnom nadmetanju ko je mudriji (da se dočepa slasnih mrava ljudoždera) umešaće se nervozni tapir i pleme ljutih indijanaca Šašavona...
            Priča se temelji na veselim gegovima i dosetkama, kao i domišljatom dočaravanju porodično/bračnih muka marsupilamija, pretočenim u dopadljiv karikaturalni crtež što, sveukupno, radoznalim čitaocima nudi puno iskrenog smeha i dobrog raspoloženja.

            („Dnevnik“, 2016.)
Andre Franken (1924-1997) jedan je od najpopularnijih belgijskih strip stvaralaca XX veka, poznat po serijalima „Spiru i Fantazio“, „Gaša Šeprtlja“, „Crne ideje“ i „Marsupilami“. Seriju o dvojici ne preterano spretnih reportera, Spiru i Fantaziju, koji širom sveta upadaju u različite avanture (čitaj nevolje), Franken je  1946. g. preuzeo od Žižea (koji je, pak, preuzeo lik Spirua, stvoren 1938.g. od Rob-Vela i dodao mu drugara Fantazija). I Franken je nastavio da razvija i menja serijal, usavršavajući i svoj prepoznatljivi grafizam, što je doprinelo njegovoj atraktivnosti i uspehu kod publike. Do 1968.g. kada je prestao da crta „Spirua i Fantazija“ Franken je uradio 20 albuma. Oslobođen obaveza prema veselim reporterima Franken se, uz kraće serije i samostalne albume, posvetio svom već legendarnom, maleroznom junaku „Gaši Šeprtlji“ čije gegove je počeo da stvara od 1957. i nastavljao, u 19 albuma, sve do kraja svog života. Ingeniozno sumorni, ponekad i morbidni, humor tema je tabli-epizoda „Crnih ideja“ stvaranih u periodu od 1977. - 1983.g. i sakupljenih u dva albuma.
            Strip legenda kaže da je 1952.g. Frankenu, dok je posmatrao vozača briselskog gradskog tramvaja koji je otvarao i zatvarao vrata, vozio, naplaćivao i poništavao karte te putnicima davao potrebne informacije, palo na pamet da bi čoveku dobro došao dugačak rep kojim bi, po potrebi, mogao da se ispomogne u radu. Tajanstveni putevi invencije od početne ideje su stvorile neobičnu životinjicu marsupilamija koju će Spiru i Fantazio pronaći u džunglama Palombije, državice koju će posetiti u albumu „Spiru i naslednici“. Marsupilamiju će se reporteri dopasti pa će sa njima doći u Evropu, u provincijsku varošicu Šampinjak, odakle će, nadalje, pratiti svoje drugare u brojnim avanturama pomažući im da pobede nevaljalce svojim izvanrednim sposobnostima (kakva je i udarac krajem repa zgužvenim u buzdovansku kuglu) i konciznim komentarima „Huba, huba“ (ponekad i „Hop“); inače masupilami dama isključivo govori „Hubi, hubi“ a deca „Bibi“. Ipak, marsupilami (ukoliko se ime piše velikim početnim slovom misli se na životinjicu koja je došla u Evropu; kad se marsupilami piše malim slovima reč je o čitavoj vrsti) su vrlo živopisni karakteri i pojave pa su u seriji  „Spiru i Fantazio“ uspeli da dobiju i samostalnu epizodu, „Gnezdo Marsupilamija“ o zgodama i nezgodama  porodice „divljih“ marsupilamija u Palombiji. Inače, njegovo/njihovo ime je kovanica reči „marsupial“, torbar, i reči „pil“ što je osnova imena „Pilou Pilou“ koje nosi čudni vanzemaljac iz stripa Popaj (njegovo originalno ime je Eugene the Jeep, kod nas je preveden kao Pošteni Evgenije); poslednji segment kovanice je reč „ami“ odnosno prijatelj. Pošto je Marsupilami u potpunosti Frankenov lik on ga je, pošto je napustio serijal „Spiru i Fantazio“ (koji kontinuirano izlazi do danas a rade ga novi autori), „poveo“ sa sobom i gotovo dve decenije kasnije, posle retkih kratkih epizodica, sa Batemom, Gregom i Janom, uradio tri albuma o divljem marsupilamiju. Serijal „Marsupilami“ je po Frankenovoj smrti nastavio da izlazi u novim epizodama koje po pričama različitih autora crta Batem; do sada se sveukupno pojavilo 26 albuma. Marsupilami je junak čak četiri animirane serije iz 1993. (u Diznijevoj produkciji), odnosno u francuskoj produkciji 2000., 2003. i 2009. (serija i dalje traje) a 2012. je snimljen i celovečernjim film.
            „Ulovite Marsupilamija“ objavljen je 2002.g. i njime je obeleženo 50 godina od pojave ovog strip junaka. Album čine kratke pričice i geg-table nastajale u periodu od 1955. do 1981.g; zbog ove raznovrsnosti i šarolikosti album je označen kao nulti u serijalu. U dvadesetak celina Marsupilami, Spiru i Fantazio kao i Mali Boža (redovan Frankenov junak) upadaju u razne nezgode, sa domaćim životinjama, pticama koje Marsupilami obožava, posebno crvendaće, odnosno nasrtljivim prodavcima ili nezgodnim aparatima. Poneki doživljaji su smešno-poučni dok se drugi iscrpljuju u pukim nesporazumima i bizarnim situacijama. Frankenov crtež se vidljivo razvija, od kvadrata sa „krupnim“ prizorima do „zrelih“ majstorskih slika, zgusnutih a opet preglednih. Posebnu, mini celinu čine dve kratke epizode o „divljim“ marsupilamijima u prirodnom staništu, džunglama Palombije, koje pokušava da ulovi uporni momak živopisnog imena Jovo Kradica. Posprdni ton neutralnog pripovedača, gegovi, vrcave dosetke i upečatljivi crteži sjajno su izbalansirani u efektne celine u kojima ničega nema ni previše ni premalo.
            „Uhvatite Marsupilamija“ zabavan je i veseo album i pravi uvod u naredne marsupilamijevske avanture potekle iz pera i pod patronatom sjajnog Frankena.
            („Dnevnik“, 2015.)
           

NAŠ PRIJATELJ MARSUPILAMI

U bestijarijumu 9. umetnosti (koji broji bezbroj svakojakih živuljki) jedno od zapaženih mesta pripada i tajanstvenoj životinjici tajanstvenog imena Marsupilami. Ovo simpatično biće pomalo liči na majmuna mada su mu glava i nos okrugli, a klempave uši podsećaju na pseće; između ušiju ’nosi’ žbun šiški. Krzno mu je žuto i na leđima posuto crnim pegama dok su grudi i stomak samo žuti. Marsupilami je prepoznatljiv po vrlo dugom repu koji je maksimalno funkcionalan - pomaže u kretanju kroz drveće, može da se savije u oprugu i odbacuje svog vlasnika, služe kao mamac za pecanje riba, ako se savije tako da ima ’džombu’ na kraju odličan je mlaćenje protivnika. Marsupilami je draga i simpatična životinjica - dok se ne naljuti. Svaštojed je, tamani voće, uživa da jede pirane. Zaljubljiv je mada su Marsupilamovice vrlo probirljive i ćudljive što njihove udvarače vodi od potištenosti do furioznog besa (koji na svojoj koži, ni krivi ni dužni, iskušavaju stanovnici džungle). Kada se, konačno, posle svih peripetija, srećni par Marupilamija skući (stanište im visi sa lijana, ispleteno je pa liči na polusklopljeni list tapaciran papagajskim perjem), dama će sneti par (ili više) jaja iz kojih se izlegu Marsupilamčići, koji mogu biti obični (žuti, bez pega) ali i crni. Prvi zadatak roditelja je da podmlatku raspletu repiće koji su se zamrsili u jajetu; i tokom odrastanja mladi često zapletu svoje repove što ih ometa u puzanju i istraživanju sveta. Podizanje dece je težak posao, zahteva donošenje raznovrsne hrane i neprestano teranje svakojakih grabljivica. Muški Marsupilami prevashodno se oglašava vrlo sadržajnom reči „HUBA“ dok ženka suptilno govori „HUBI“ a mladi „BIBI“. Stanište ovih životinja je u  zemlji Palombiji i u ostatku sveta su bili nepoznati dok ih nisu otkrili lutajući reporteri Spiru i Fantazija; sa tog putovanja su sem uzbudljive reportaže doveli i jednog Marsupilamija, koga su, logično, nazvali – Marsupilami i koji će ih pratiti (čitaj pomagati i odmagati, praviti red i nered) u svim daljim avanturama.
            Marsupilami se prvi put pojavio 1952.g. u magazinu „Spiru“ u četvrtoj epizodi stripa „Spiru i Fantazija“. Njegov ’otac’ je strip genije Andre Frankin (1924-1997), najpoznatiji kao tvorac legendarnog Gaše šeprtlje. Marsupilami je bio treći dobri junak serijala (četvrti je mala veverica) „Spiru i Fantazija“ koji je Frankin stvarao do 1968. godine. (Marsupilami je ime dobio u čast Frankinovog omiljenog junaka iz detinjstva Eugena Jipa, neobične životinje iz četvrte dimenzije, koja se pojavila u stripu o Popaju.) Lutajući reporteri, kako im zanimanje traži, lutaju svetom, od egzoričnih zemalja do morskih dubina i u 20-tak epizoda, traže atrakcije za svoje članke, bore se sa kriminalcima, ludim naučnicima ili tiranima, rešavaju misterije. Strip je prepoznatljiv po karikaturalnom crtežu, dobro smišljenim pričama i humornim pasažima. „Spiru i Fantazija“ bili su popularni širom Evrope; objavljivani su i u Jugoslaviji u ’Panorami-Stripoteci’ od kraja 1960-tih. Činilo se da će prestanak pojavljivanja novih epizoda baciti u zaborav ove junake jer Frankin nije hteo da im se vrati. Ipak, Žan Klod Furnije uspeva da ga ubedi da se priče o Spiru, Fantaziji i Marsupilamiju nastave pa se 1970. pojavljuje epizoda „Stvaralac zlata“ (u kojoj se poslednji put pojavljuje Marsupilami); serijal „Spiru i Fantazija“ nastaviljen je do današnjih dana a autorska postava je par puta promenjena. Godine 1978. pojavio se album „Gaša i Marsupilami“ u kome su sabrane Frankinove kratke pričice o ova dva heroja.
            Frankin je 1987.g. započeo novi serijal o Marsupilamiju, u saradnju sa Gregom i Batemom (kasnije su se pridružili drugi autori). Ovog puta priče prate doživljaje porodice Marsupilamija u džunglama Palombije. Godine 1991. publikovan je „Enciklopedija Marsupilamija“. Mali veseljaci sa dugim repom pojavljuju se i u delima drugih strip autora, kao znak poštovanja Frankina. Marsupilami je postao omiljeni lik za klince i klinceze i materijalizovan je u lutkama, na majicama, šoljama, koricama svezaka i ostalim dečijim proizvodima, čak i poštanskim markama. Diznijev studio je 1992.g. proizveo crtanu TV seriju o Marsupilamiju ali su autori sebi dali slobodu da po volji dodaju likove kojih nema u stripu; sveukupno, 13 epizoda prve sezone bilo je vrlo slabog kvaliteta pa je serija ugašena, na radost poštovalaca strip originala. Počev od 2000.g. u Francuskoj se stvara serija crtanih filmova o Marsupilamiju, koja je daleko bolja od američke, i koja je na pragu pete sezone. Od početkom ovog meseca u bioskopima se prikazuje francuski celovečernji crtani film „HUBA! Na Marsupilamijevom tragu“ koji bi trebalo da mit o ovom junaku proširi na veliki ekran i među (bez)brojne mase velikih i malih gledalaca. Marsupilami je, zajedno sa svojim tatom Frankinom, tako nešto itekako zaslužio.
(2012)
top