U galeriji najpopularnijih stripovskih super junaka redovno se, već decenijama, pojavljuje i jedan uljez! To je Betmen. Svi poštovaoci čoveka-šišmiša znaju da on nije nadčovek ali ga većina ipak doživljavao kao takvog. Da li je to zbog impozantnog kostima, svakovrsnih „gedžeta“ na čelu sa „opakim“ Betmobilom, koje koristi protiv svojih manje i više bizarnih neprijatelja, tek, Betmen je bio i ostao svojevrsni samoproizvedeni ljudski supermen; uostalom, u jednoj od svojih inkarnacija on se družio i tukao sa originalnim Supermenom koji, ako ćemo pravo, i nije čovek već vanzemaljac koji, ko će ga znati zašto, liči na obične zemljane. Kako god bilo da bilo, Betmen se pojavio 1939. godine na stranica „Detektivskih stripova“ („Detectiv comics“ - DC) kao zajedničko delo crtača Boba Kejna i scenariste Bila Fingera, momaka koji su u ovaj lik smestili svoje ideje o tajanstvenom osvetniku u megalopolisu (a kao primere za ugled su imali vestern osvetnika „Zorooa“ i urbanog osvetnika „Senku“; oba uzora, u međuvremenu, poprilično je prekrila prašina). Betmen je, dakle, pre i posle svega upravo to – osvetnik. Kao dečak on je prisustvovao ubistvo svojih roditelja sa kojima se vraćao iz bioskopa; sitan kriminalac hteo je da ih opljačka ali su stvari pošle po zlu i mali Brus Vejn je postao siroče. Sve što je nadalje, pošto je odrastao pod budnim okom batlera Alfreda, Brus Vejn radio, kao uspešni biznismen i bogataš, bilo je da, kao dobrotvor, pomaže zajednici svojim donacijama i projektima; kao maskirani Betmen, čija je baza u dubokoj pećini sa pravim slepim miševima, on je neumorno čistio ulice Gotama od pljačkaša, siledžija, nasilnih ludaka... U tome mu pomaže dečak Robin kao i, povremeno, kad joj je to po volji, Betdevojka. Glavni Betmenovi neprijatelji su egzotično-fatalni Džoker, Pingvin, Zagonetač, Otrovni bršljan, Gospodin Ledeni, Dva lica, koji sami i sa svojim bandama prete da izazovu haos i unište uzavreli Gotam.
            Betmenov izdavač „DC“ je, prateći svog najvećeg strip konkurenta „Marvela“, održavao serijal zamenjujući stare autore novima koji su, opet, donosili svež senzibilitet na krilima koga i u ime koga je Betmen preživeo mnoštvo reinkarnacija u različitim, manje ili više kompatibilnim, rukavcima osnovne priče. Ove su transformacije izuzetno dobro prihvaćene od novih generacija čitalaca koje su tražile atraktivne junake neopterećene dosadnom prošlošću; na strip formu nadovezale su se, još od 1940-tih radio i TV serije odnosno celovečernju, visokobudžetni filmovi. Betmen je u Novi milenijum ušao kao širom sveta prepoznata ikona popularne kulture koja još nije za bacanje, odnosno koja ima šta da ponudi znatiželjnim konzumentima različitih medija.
            Iz bogate ponude stripova o Betmenu agilna „Čarobna knjiga“ je u svojoj biblioteci „DC gold hot - Kolekcija najnovijih izabranih priča iz DC multiverzuma“ ljubiteljima ponudila album „Betmen: Noć mračnog viteza“ autora Džoka; reč je o mini seriji u tri nastavka, originalno objavljenoj 2022. godine koju je u potpunosti osmislio i nacrtao Džok, što je umetničko ime Marka Simpsona (1972), prekaljenog crtača i ilustratora naslovnih strana, koji je karijeru započeo u legendarnom magazinu „2000 AD“ i nastavio da radi za „DC“, „Marvel“. Džok je prepoznatljiv po raskošnom crtežu, neobičnom kadriranju i netipičnom, ambicioznom korišćenju boja.
            Osnovna priča „Betmena: Noći mračnog viteza“ je obećavajuće intrigantna: metaljudskog superzlikovca poznatog kao EMP potrebno je, tokom noći, premestiti iz „Arkam“ ludnice, u kojoj je zatvoren u specijalnu privremenu zatvorsku ćeliju (koja ga „smiruje“ izolujući ga od svih oblika energija kojima se EMP hrani) u stalnu ćeliju u zatvoru „Blekgejt“. Sve je to smislila Vaskezova, ambiciozna političarka iz Zatvorskog biroa koja je ljuti protivnik Gordona, komesara policije i Betmena koga smatra zločincem. Povorka policijskih vozila, u kojoj je i faradejski kombi sa EMP-om, mora da prođe kroz ceo Gotam da bi stigla do zatvora. Betmen će takođe pratiti kolonu. Očekuje se da put, uz jako obezbeđenje, prođe glatko mada se pretpostavlja da EMP-ova banda hteti da oslobodi svog šefa dok bi neke druge bande mogle da požele da se osvete EMP-u. Naravno, ono što može da krene naopako krenuće u najgorem mogućem smeru...
            EMP, oslobođen i konfuzan, i ranjeni Betmen, beže kroz grad u kome nema struje niti efikasnih snaga reda a proganjaju ih sve moguće bande i čudovišta podzemlja. Put je iskušenje za sve, od zlikovca i osvetnika do nadobudne političarke; svako od njih ima svoje dileme i ranjiva mesta iz prošlosti, ambicije i strahove. Pitanje je samo šta je svako od njih spreman da žrtvuje u ime svojih ciljeva...
            Sve zamešateljstvo, od pretećeg grada u mraku, svakovrsnih kreatura i fizičkog nasilja do oštrih svađa, daju mogućnost da se Džok crtački i koloristički razmaše. Table su dinamične, neogranične belim okvirima na ivicama strana, grube slike su neobuzdane u predstavljaju udaraca, razbijanja, lomljenja struktura i kidanja tkiva, prštanja krvi u dubokom mraku ili zloslutnim senkama... Vratolomna likovna razuzdanost ostavlja čitaoce bez daha darujući im utisak da se nalaze na licu mesta, u središtu brutalnih dešavanja. Reči i slike srasle su i nemoguće ih je odvojiti jer daju sasvim novi kvalitet koji prevazilazi njihove pojedinačne vrednosti. Otuda je album „Betmen: Noć mračnog viteza“ kompaktna celina visokog energetskog naboja koja traži predanog čitaoca koji će je pratiti širom otvorenih očiju.

 

https://medjutim.dnk.org.rs/betmen-u-raskosnoj-vizuelnoj-bombi-prikaz-strip-albuma-noc-mracnog-viteza/

 


Marko Stojanović znan je, u poslednjih par decenija, svim poznavaocima strip (ne)prilika na ovim prostorima; on je posvećeni, uporni i tvrdoglavi strip autor, agilni organizator i promoter, najpoznatiji kao ključna figura stvaralačkog tima strip serijala “Vekovnici”. Stojanović, koji je serijal preko “staza i bogaza” uveo u drugu deceniju postojanja, sa trenutnim skorom od 13 albuma, zamislio je “Vekovnike” kao serijal koji će izlaziti u “Politikinom zabavniku” (nedeljniku koji, činilo se, “sigurno” objavljuje stripove) i započeo tu avanturu 2007.g. da bi, zbog neprilika i nerazumevanja, projekat prisilno “premestio” u albumski format uz pojavljivanja u strip periodici u Srbiji i okolnim državama; tako su “Vekovnici” (i njihov “spin off” serijal “Beskrvni”) postali samosvojna kategorija na savremenoj nam strip sceni odnosno ExYu i Balkanski strip događaj/senzacija. Druga karakteristika serijala je timski crtački rad: Stojanović je za svaki album angažovao više crtača koju su crtali pojedine segmente priče čime je oneobičio svaku epizodu drugačijim likovno-estetičkim tonom a šire gledano predstavio lepezu aktivnih crtača sa ovih prostora. Kako je vreme proticalo a broj albuma rastao pojavila se potreba i za integralnim izdanjem, kategorijom koja je u domaćem stripu izuzetno retka za razliku od (belo)svetske izdavačke prakse da se stare epizode nekog uspešnog serijala štampaju u luksuznim izdanjima čime se zadovoljava potražnja za rasprodatim albumima a celokupnom serijalu priznaje status zapaženog dela 9. umetnosti. Dakle, od 2020. godine znatiželjni čitaoci, u tvrdim koricama sa prepoznatljivim logom “Vekovnika”, mogu čitati “Integrale” koji sadrže po dva albuma ovog serijala. Treći integral sadrži albume ”Duhovi u boci” i “Čudovišta”, originalno objavljene 2012. i 2013. godine i koje nastavljaju priču smeštenu u realnost alternativne Evrope XVIII veka u kojoj, u “civilizovanom” delu, caruju vampiri dok u “divljim” delovima žive i druga bizarna bića iz legendi i mitova. Na toj jarkoj i zavodljivoj sceni sreću se dva junaka: vampir Čen koji je u sukobu sa svojom sabraćom i prgavi, besmrtni Kraljević Marko koji već 400 godina vodi svoje ratove. Mada su im koreni slični ova dvojica su krajnje suprotnosti: vampiri su koliko-toliko kultivisani (ali zbog toga nisu ništa manje krvoločni i zli) dok je Marko varvarin koji se ne može kontrolisati. Prijateljstvo Čena i Marka razvija se kroz ispomaganje, zadirkivanja i povremene sukobe. Oni, posle svakovrsnih peripetija, dobijaju mapu (predstojeće apokalipse) koje, po svaku cenu, žele da se dokopaju predstavnici raznorodnih verzija/doživljaja sveta, od animalnog misticizma do vanvremene ezoterije i religijskog fanatizma (psoglavci, živa vatra, elitne ubice vampiri, tajanstveni krstaši vere). U “Duhovima u boci” Marko i Čen plove prema severnom polu koji je odredište mape nesvesni sukoba među mitskim žiteljima okeana; kroz priču Dukljana, cara vodenjaka, saznajemo za fantastičnu avanturu Marka, Relje i Miloša u začaranoj šumi usred srednjevekovne Srbije. Dukljan se odriče osvete pa Marko i Čen nastavljaju plovidbu prema severnom polu dok, u epizodi “Čudovišta”, led ne okuje brod na kome su, pored posade, misionari i avanturistkinja ledi Aleksandra kao i, na santi pronađeni, brodolomnik za koga se ispostavlja da je doktor Viktor Frankenštajn! Njegova priča, o potrazi za čudovištem koje je napravio, prepliće se sa pokušajima da se otme mapa i spreči da ona bude ostavljana na označenom mestu. Posle napada grupe Eskima i ubistva dr. Franknštajna, Marko pokušava da otkrije ko je ubica (Čen je teško bolestan). Prekasno će saznati da misionari nisu ono za šta se predstavljaju ali i otkriti da je ledi Aleksandra u stvari Alea, amazonska ratnica i strastvena žena. U neverovatnom finalu, u večitom se ledu otvara džinovsko oko a Frankenštajnovo čudovište se bori sa ubicom svog tvorca. Led puca, mapa nestaje ali avanturama tu nije kraj…
            Stojanović se nadahnuto poigrava narodnim predanjima i fantazijskim žanrovima (epska fantastika, horor), uz dobrodošlu dozu istoriografske mistifikacije i pozivanja na popularnu kulturu XX veka. U opšti smer pripovedanja on unesi i događaje iz prošlosti junaka čime njihove pojave dobijaju na punoći kao i, u kratkim pričicama na kraju albuma, dodatna pojašnjenja pojave nekih likova. Složenost čitavog epa (ili sage) potenciran je različitim crtačkim manirima (Bora Grbić, Marko Nikolić, Nikola Matković, Dalibor Talajić, Nebojša Pejić, Mijat Mijatović, Goran Sudžuka) i kolorističkim paletama (Vladimir Aleksić, Ozren Miždalo, Vladimir Popov, Mijat Mijatović); utisak je zaokružen i nadahnutim, analitičkim esejima iz pera Miodraga Danilovića.
            Rečju, i ovim albumom potvrđuje se (sada već sa decenijske distance) da su “Vekovnici” ambiciozno, valjano osmišljeno i nadahnuto realizovano delo 9. umetnosti kome svakako treba posvetiti dužnu pažnju.

 

          (“Dnevnik”, 2023.)

 


top