Istorija je, poput svemira, beskrajna, njome vladaju "veliki i mali" zakoni na nivoima makro i mikro svetova. Ovo je neprestani izazov kako za naučničko tako i umetničko traganje za motivima i mehanizmima delovanja istorije na pojedince, grupe, narode, čitavo čovečanstvo. U literarnim radovima događaji se rekonstruišu, povezuju, dele, tumače na osnovu do tada poznatih i dostupnih dokumenata i artefakata, uvek uz opasnost da se nekim novopronađenim spisima ili predmetima obesmisle čitavi tomovi knjiga i godine rada. (Istini za volju, moguće je i da nalazi potvrde neke hipoteze ali je ovo ipak ređi slučaj.) Naučna fantastika je istoriografskom korpusu pridodala jedan sasvim nov pravac - alternativnu istoriju koji kombinuje postojeća znanja i spekulacije. Naime, polazna tačka ovih dela jeste (ne)dešavanje događaja koji je svojevrsna prekretnica nakon koje se menja smer istorije i razvijanje ideje o tome šta bi posle bilo, kakvo bi ustrojstvo prevladalo da je npr opstalo Rimsko carstvo ili da je španska zlatna armada pobedila. Svakako najprisutnija tema alternativne istorije je II svetski rat odnosno mogućnost da se on završio pobedom nacista ili nekim kompromisom sa saveznicima. Mnoštvo je dela na ovu temu a nekolicina spada u ramek-dela žanra, takvi su romani "Čovek u visokom dvorcu" Filipa K. Dika i "Zvuk njegovog roga" Sarbana ili priča "Uhvati taj cepelin" Frica Lajbera.
            Osnovno polazište romana Roberta Herisa "Otadžbina" (originalno objavljenog 1992.g.) je špijunsko-kriminalistička afera u svetu u kome Treći Rajh vlada većim delom istočne Evrope i beskrajnim stepama Rusije. Proleće je 1964.g. i Berlin se priprema za impozantnu proslavu Firertaga - 75. rođendana velikog vođe Adolfa Hitlera. Pukim sticajem okolnosti jedan uviđaj utopljenog starca zapada u nadležnost Ksavijera Marta, istražitelja koji već dugo pokazuje nedovoljan entuzijazam prema sveprisutnoj Partiji. Sumnja u samoubistvo odvešće Marta, uprkos zabrani, u traganja po arhivama i na terenu u kojima on počinje da nazire obrise velike zavere kojoj je cilj da se, pred prvi mirovni susret čelnika SAD i Nemačke, koji će doneti "dobrobit" i detant obema državama, definitivno izbrišu krvavi tragovi genocida Jevreja. A kada je tako veliki napredak u pitanju sredstva se ne biraju. Mart nalazi tragove, procenjuje situacije, otkriva istinu, beži od  snaga kojima smeta i sve to u nizu akcija koje ne dozvoljavaju čitaocu da odloži knjigu.
            Heris je uspešni novinar i stručnjak za istoriju Trećeg Rajha te je njegova slika razvoja ove sila impozantna u globalnoj zamisli i u pojedinostima, od opisa toka rata, svetske "posleratne" politike, zauzimanja životnog prostora, terorističkih napada ruskih partizana, do u tančine opisanog policijsko-partijskog upliva u svakodnevni život i impozantne arhitekture Berlina iz planova Alberta Špera. Romanom, takođe, paradira i bezbroj stvarnih nacističkih vođa koje su "napredovale" posle velike pobede. Heris je u čitav zaplet izuzetno umešno upleo i mnošvo originalnih dokumenata (neki baš i nisu pohvalni za Amerikance) tako da je uverljivost maksimalna (tek se tu-i-tamo mogu pronaći poneki propusti ali je to na granici zanemarljivosti). Ovako temeljan postupak pripreme odudara od klasičnih best-seler receptura po kojima se istorijske činjenice (zlo)upotrebljavaju po nahođenju autora i njegovoj nameri da izgradi što spektakularniju priču. Heris se opredelio da preuzme samo one "bolje" delove pomenute recepture (uzbudljivu triler potragu, melodramatski podzaplet, borbu pojedinca protiv mračnog sistema) i napisao knjigu koja se čita lako i brzo a u kojoj nema previše zašećerenih ili patetičnih delova niti posle njenog sklapanja čitaocu ostaje lakši ili teži osećaj da je, ipak, prevaren. Za vreme šestodnevne potrage za istinom i bekstva od progonitelja Mart otkriva sjaj i naličje nacional socijalizma kao dve strane još jednog megalomanskog projekta koji je trebao da usreći izabrani narod. Međutim, kao i u socijalističkim ili liberalno-kapitalističkim državama, i u ovoj su blagostanje i uspeh rezervisani za odabrane a muka i beda su za ostatak puka. Iako se nigde ne postavlja izričito (pitanje je da li je autor imao nameru da ga postavi) nad knjigom lebdi parola iz Orvelove "Životinjske farme" po kojoj su "sve životinje jednake ali su neke jednakije od drugih" i od koje se, definitivno, ne može pobeći ma za kakvim se ideologijama posezalo.

0 komentara:

Постави коментар

top