INCIDENTI SA DRUGOŠĆU

Prikaz knjige "Sedam dodira muzike" Zorana Živkovića
izdavač: Izdavački atelje Polaris, Beograd 2001.
            Nova knjiga Zorana Živkovića (1948) zadire u zbunjujuće, intrigantne i fascinantne trenutke kada se ustaljeni redosled svakodnevice  raskida i kada se jedan sistem mišljenja, vrednovanja i ponašanja briše potpuno novim. Biva, u tom času, razderana košuljica kolotečine i kroz procep se ukazuje, obznanjuje neznana, paralelna struktura sposobna da jedinku koja ima tu (ne)sreću da se nađe na pravom mestu u pravo vreme potpuno prekrije, prožme i obuzme, otkrivajući joj kako drugačije perspektive sagledavanja okruženja tako i sameravanja samoga sebe. Ovakvo prosvetljavajuće iskustvo, međutim, nije dugog veka, rana na obrazini stvarnosti brzo se zatvara i vraća stvari u uobičajeni tok, upravo kao da se bori za sopstvenu neprikosnovenost. Sledstveno, i život svih ljudi umešanih u događanja vraća se, makar prividno, u ustaljene koordinate. Ipak, čak i ako namerno pokušavaju da poreknu promenu odbijajući da se priklone čak i mističkim odgovorima, doktor Martin (koji je video da je muzika jednom i samo jednom izazvala reakciju kod autističnog dečaka), gospođa Marta (koja je sanjala zapaljenu prastaru biblioteku), gospodin Oliver (spreman da se odrekne slika moguće prošlosti "izazvane" muzičkom kutijicom), gospođica Adela (koja vidi smrt svojih saputnika), gospodin Adam (koga muziciranje u parku goni u neobuzdani slikarski trans), profesor (koji na samrti saopštava tajne svemira dok se priseća muzike koju je čuo kao mladić), i, konačno, gospodin Umbertini, pomoćnik graditelja violina (koji je čuo zvuk savršenog instrumenta), kao zadesni svedoci-provodnici bezimene sile, ostaju trajno obeleženi i promenjeni onim što im se desilo. Jer, čak i majušni, kratkotrajni (a kamoli dugotrajni) iskorak u drugost, izazvan muzikom kao medijumom, ne može se izbrisati jer ti incidenti dokaz su postojanja jedne ili nekolikih nad-stvarnosti u kojim vladaju posebni materijalno-duhovni zakoni i principi egzistiranja odnosno vrednosti po kojima se sve zbiva i meri. Zašto se, pak, stvarnost vraća na staro a ne pomera se ka novom ostaje pitanje na koje u ovoj knjizi nema odgovora, baš kao što ga nema ni u naukama. Stoga su ekskluzivni susreti različitih dimenzija, njihova preplitanja i razlaz, odnosno tokovi jedino je što je čitaocima darovano. Druge odgovore svaki čitalac će tražiti i davati samostalno već prema svojim afinitetima i spremnosti da se prepusti slobodnim konstrukcijama i spekulacijama.
            Sedam priča ove knjige nastavak su Živkovićevih literarnih traganja započetih 1993.g. u "Četvrtom krugu" i nastavljena u "Vremenskim darovima" i "Nemogućim susretima". U svim knjigama autor prati nekolike varijacije spoja različitih prostorno-vremenskih dimenzija. Svi slučajevi/susreti najpre se čine potpuno nepovezanim da bi u finalnoj priči svake knjige bili spojeni u celinu (istina, to sjedinjavanje je u "Sedam dodira u muzici" sasvim simbolično). Otuda se pomenuta dela mogu čitati kao specifičan roman u pričama a svako od njih ima po jedan segment više od prethodnog, počev od četiri u "Četvrtom krugu", pet u "Vremenskim darovima", šest u "Nemogućim susretiima" i sedam u ovoj knjizi. Živkovićeva rečenica je precizna i svedena, usredsređena i jasno vođena, bez posezanja za literarno-stilskim efektima ili egzibicijama. Time su dešavanja u pričama maksimalno potencirana a njihova bizarnost potcrtana upravo kontrastiranjem racionalnog s jedne i začudnost s druge strane. Napomenimo da je ova knjiga doživela i svoju svetsku premijeru u uglednom britanskom SF časopisu "Interzone" koji je tokom prošle pa do februara ove godine sukcesicno objavio sve njene priče.

0 komentara:

Постави коментар

top