LJUBAVNI TROUGAO U VELIKOJ PUSTINJI

Povodom prvog Marketpintovog albuma «Krejzi Ket» Džordža Herimena
Za stotinu i koju godinu preko koliko je mlad-star, strip je doneo nekoliko remek-dela koja ulaze u baštinu svekolike civilizacijske kulture. U tom Partenonu 9. umetnosti jedno od mesta pripada «Krejzi Ketu» Džordža Herimena. Mada je nastao u ranim godinama novog medija, tek koju godinu od pojave priča u slikama (1896.g. većina autora smatra nultom godinom za strip), «Krejzi Ket» (prevođen u nas i kao «Maca Šiza») odlikuje zrelost i sloboda u razvijanju priče koja je retko dosegnuta do današnjih dana. Tvorac Lude Mačke, Džordž Herimen, rođen 1880.g, podlegao je čarima priča u slikama odmah po njihovoj pojavi u dnevnim novinama i kao 20-togodišnjak se odmetnuo u Njujork kako bi se priključio stvaraocima stripa. Počeo je da objavljuje 1901.g. novinske kaiševe sa doživljajima mnoštva junaka koje je potom prepuštao mlađim kolegama. U jednom kaišu serije «Porodica sa gornjeg sprata», 1910.g, da bi ispunio donji deo sličica Herimen je nacrtao miša koji se prikrada mački i pogađa je kamenom u glavu. Otada ovi podstanari glavnog stripa žive sopstveni život: cinični i zlobni miš gađa mačku svim raspoloživim predmetima, od bejzbol palice, golf lopte, flaše do famozne cigle koja će postati njegov zaštitni znak, u jednom trenu joj kaže da je «krejzi ket (luda mačka)» i to ime ostaje za dalje; sa svoje strane, mačka se, čudnovatim obrtom autorove ironije zaljubljuje u malog mišonju i svaki udarac smatra divnim izlivom ljubavi. Publici, ali i magnatu Herstu koji je bio vlasnik novine u kojoj je strip izlazio, dopao se ovaj paralelni 'strip u stripu' pa su, pošto je serija o «Porodici sa gornjeg sprata» privedena kraju, Krejzi Ket i miš, imena Ignjac, nastavili svoja nadmetanja najpre, od 1913.g, kao dnevni strip kaiš a od 1916.g. kao nedeljna tabla i u tom formatu izlaziće sve do 1944.g. i Herimenove smrti. Krejzi Ket, Ignjac i društvo 1916.g. prešli su sa nepokretnih u pokretne slike u crtaću «Predstavljanje Krejzi Keta i miša Ignjaca» da bi tu avanturu okončali 1939.g. filmom «Slučaj izgubljene ovce». Iako je imao umeren uspeh kod širokih masa čitalaca, «Krejzi...», kao prvi strip sa mačkom u glavnoj ulozi, uživao je naklonost i poštovanje političara, umetnika i intelektualaca: predsednik SAD Vudrou Vilson ga je čitao, Gertruda Štajn ga je preko telefona čitala Pablu Pikasu, slikar Falstorm ga ovekovečio na svojim platnima a Džon Adler Karpenter je 1922.g. postavio balet inspirisan stripom. Dizni je Herimena priznavao za velikog pionira stripa koji je inspiracija hiljadama crtača. Čak je i krajnje poslovični Herst tvrdio da je «Krejzi...» uzvišeniji od običnog, komercijalnog stripa, da je umetnost, pa ga, načinivši presedan, nije sindikalizovao tako da niko nije nastavio ovaj strip posle Herimenove smrti. Krejzi i njegovo društvance nisu, do sada, prečesto posećivali stranice ovdašnjih strip magazina i sličnih publikacija; osim ponekog teksta (nekolicinu je napisao alternativni strip umetnik A. Zograf) i dokumentarnog pregleda u reviji «Pegaz», Krejzi je 'obrađivan' u knjigama Vase Pavkovića «Slatki strip» i Svetozara Tomića «Do visina Olimpa»; Tomić je autor i uvodnog eseja za ovaj album kojim (konačno) započinje objavljivanje kompletnih dogodovština legendarnog «Krejzi Keta» u nas.
            «Krejzi Ket» ni 90 godina nije oduzelo ništa od zabavnosti i začudnosti. Čak bi se moglo reći da je protek vremena i razvoj umetnosti dao za pravo Herimenovoj kreaciji. Umetnički pokreti i pravci, od avangardističkih dadaizma i nadrealizma, sve do postmoderizma i nove moderne, insistiraju na otkrivanju likova koji se kriju iza maske svakodnevica, na pomerenom, infantilnom, apsurdnom a svega toga prepun je «Krejzi Ket». Priču smeštenu u pustinjsko-snoliki pejzaž Kokonino, u kome mesec visi na kanapu, drveće različitih oblika (npr kao kišobran ili stepenište) raste i šeta u saksijama, dok planine pljeskaju rukama a uokolo niču nepoznati objekti bizarnih oblika (nalik vekni hleba, zgužvanom limu, živahnim flekama),  nastanjuje fantastična menažerija životinja-likova (Patak vojvoda, pas Džo Bark koji mrzi mesec, pčela Bum Bil, pas Kolin Keli koji Ignjaca snabdeva ciglama, komplikator Džo Stark, kojot i esteta Don Kijoti, Patak Rugalica, ostriga Ser Arčibald, Valter Ostridž...); svi oni imaju svoje naravi i želje i učestvuju u osnovnom dešavanju – neobičnoj vezi Krejzija i Ignjaca. Vremenom je pas Pap unapređen u policajca koji voli Krejzija i mrzi miša, tako da je na delu trougao u kome pas voli mačku i mrzi miša a mačka voli miša koji nju mrzi! Dovoljno intriga za mnoštvo situacija u kojima Krejzi i Pap žude za ljubavlju a namćorasti Ignjac za zlobnim podmetačinama na kraju kojih cigla, uprkos svim sprečavanjima, uvek leti u Krejzijevu glavu posle čega je mačka ushićena i prepuna ljubavi a miš i dalje bolesno zlurad. Bacanje cigle ima svoju istoriju koja seže do Starog Egipta kada je cigla bila iscrtana ljubavnim hijeroglifima a zaljubljeni je miš (!) hitnuo prema mački na visokom stubu; protekom vremena ljubavni običaj je ostao ali su se uloge promenile. Ignjac, inače, na nekim tablama ima majku, na drugima suprugu i decu koju zanemaruje a na trećima je deran koji, sa razularenom bandom, hara po okolini. Sa svoje strane Krejzi je beskrajno, bezuslovno zaljubljen, naivan, dobar i prostodušan, brzo oprašta nepravdu i nije zlopamtilo; u nevoljama mu često pomažu mačka-ptica i mačka-riba (ketfiš). Policajac Pap čini sve da se umili Krejziju i da spreči Ignjaca u bacanju cigle (fizičkom silom, hapšenjem i odvođenjem u zatvor) ali njegovi napori ili propadnu ili ostanu neprimećeni tako da već na sledećoj tabli stvari kreću iz početka. Neke od pričica o dobru, zlu i ljubavnim mukama imaju svoj 'izvor' u podsmevanju dnevnim aktivnostima kakve su nadmetanja političkih partija, druge se labavo vezuju za realnost i odnose u njoj a ima i potpuno nadrealnih avantura koje ne slede uobičajene logike uzroka-posledice-pouke i u kojima je sve moguće. Kakve god da su priče-table «Krejzija» iscrtane su neprevaziđeno razigranom, stilizovanim, maštovitom i elegantnom Herimenovom linijom koja svojim bravurama oduzima dah gledaocu. Rečju, «Krejzi Ket» je strip za čitanje i gledanje, za sva vremena i sve koji bi da urone u neki drugi svet koji i jeste i nije ovaj svakodnevni pa da tamo uživaju u nesputanim vragolijama i neobičnim dogodovštinama sa još bizarnijim poukama; stoga je upravo objavljeni, prvi album «Krejzi Keta» u izdanju Marketprinta prava lektira za sve nastupajuće hladne i tople, tmurne i vedre dane.


0 komentara:

Постави коментар

top