U MREŽAMA ALTERNATIVNOG STRIPA

Samoproklamovani cilj (post)modernog, postindustrijskog društva s kraja prošlog i na početku novog milenijuma sažet je u istovremeno obožavanom i proklinjanom terminu "globalizacija". Osim ekonomske komponente u ovom pojmu-doktrini sadržani su i oni tzv kulturni segmenti. I mada se globalna sve-dostupnost svekolikih kultura, tradicija i/ili običaja zemaljskog šara, u praksi, svodi na amero i (eventualno) evropo centrizam, blagodeti opšte prisutnih i dostupnih mas-medija iskorišćavaju i neki potpuno, dotada u uske krugove stvaralaca i konzumenata, zatvoreni umetnički koncepti i prakse. Dok svetski reflektori obasjavaju filmske, literarne, slikarske ili pozorišne mega-zvezde, negde u polusenci neki drugačiji stvaraoci grade svoju uporednu umetničku stvarnost i emituju je kroz sopstvenu alternativnu mrežu. Mnoštvo takvih mreža obavija zemaljsku kuglu i njihovo otkrivanje i uključivanju u njih veliki je izazov za slobodno misleće i delujuće pojedince.
            Jedna od tih pomalo-tajnih-pomalo-javnih mreža je i ona ispletena između alernativnih strip stvaralaca i njihovih čitalaca. Alternativni strip ima dugu tradiciju koja počinje negde 1930-tih godina u ekonomski slomljenim SAD. Tada su obskurne strip sveščice krimi, porno ili dnevno parodijskih sadržaja bile popularne među širokim masama ali i intelektualcima. Stabilizacija privrede potisnula je ali ne i uništila ovo tajno štampano i kupovano (najčešće u Meksiku) štivo da bi ono ponovo grunulo na pozornicu studentskih nemira krajem 1960-tih i postalo, uz rok'n'rol i hipi pokret, deo bunta mladih generacija koje su tražile promene. Mnoštvo izdanja u  kućnoj radinosti, od letaka, postera do fanzina, donosilo je priče u slikama svakojakog tehničko-zanatskog i umetničkog kvaliteta. Protek vremena, starenje "buntovnika bez razloga" i promena društvenih okolnosti, uticali su da se i tzv andergraund strip menja. Oni koji su i dalje istrajavali na početnim idejama i idealima gubili su čitaoce dok su umetnici širom sveta - jer pokret nije ostao ekskluziva severno američkog kontinenta - spremni da tragaju za novim vizurama ovog medija, počeli da grade ono što danas nazivamo alternativni-autorski strip. U poslednjim decenijama prošlog veka autorski strip je svoje stvaraoce i čitaoce našao na svim meridijanima i geografskim širinama. Zajedničko svim umetnicima je istovremeno potenciranje kako lokalnog miljea tako i nekih opšte prihvaćenih antikonformističkih simbola, vrednosti i svetonazora. Čitaocima ne smetaju ovi elementi, čak naprotiv, i oni insistiraju na njima obzirom da je reč o konzumentima koji ne tragaju za pukom zabavom već imaju aktivan stav prema stripu. Višedecenijski razvoj ove mreže doneo je uobičajene načine distribucije -u specijalizovanim knjižarama ili putem pošte, odskora i interneta- kao što je izgradio i odgovarajuću ikonografiju te, konačno, inaugurisao svoje klasike (pokojne i one žive), proverene autore i mlade nade. Rečju, mreža autorskog stripa živi punom snagom, koristeći blagodeti savremene tehnološke civilizacije odnosno barem nominalne globlane kulturne decentralizacije.
            Gde su u svom tom dešavanju naši strip staraoci?
            Činjenica da živimo na ili skrajnutim, po zaostalosti i/ili po zlu čuvenim krajevima, uglavnom je rezultirala kaskanjem za svetskim kulturnim dešavanjima. Jednostavno, nismo bili u klubu odabranih baštinika velikih umetničkih tradicija i ta se slika-predrasuda nije nikako ili tek se pomalo menjala. Sa svoje strane je i opšta a i kulturna politika države/država s ovdašnjih prostora slabo marila za promovisanje umetnosti (probitačnije je bilo ulagati u sportske reprezentacije no u tamo neko piskaranje, slikanje ili, ne daj bože, komponovanje ozbiljne muzike; o stripu tu nije bilo pomena ni pod razno). Ipak, neki novi klinci imali su smelosti da se, potpuno sami, bez kompleksa manje vrednosti, upuste u avanturu "osvajanja belog sveta". Prvi koji se odvažio i učinio svoje ime prepoznatljivim i cenjenim je Aleksandar Zograf iz Pančeva.
            Po njegovim rečima priča o počecima objavljivanja u inostranstvu ima više početaka. Nešto je bio sklop okolnosti a nešto stvar namere. On veruje da je najvažnije bilo to što je negde u sebi doneo odluku da želi da objavljuje tamo gde se stvari dešavaju - na sceni kao što je američka, dakle u zemlji gde je alternativni strip pustio najdublje i, možda, najdalekosežnije korene. Tako su, krajem 1980-tih i početkom 1990-tih, njegovi radovi dospeli do časopisa kakvi su "The Comics Journal" ili "Bonus!", koji se besplatno distribuirao u Čikagu, ili časopisa "Weirdo" čije je urednik bio legendarni Robert Crumb. Ono što je takođe bilo važno za Zografa jeste da nije napustio Srbiju, čak ni u vreme najgorih kriza koje su se smenjivle tokom ove burne decenije. Posle uspostavljanja saradnje sa izdavačima u Americi sledila je saradnja sa evropskim izdavačima u ovoj oblasti. Jednostavno, hteo je da dokaže da se može sedeti u nekakvom Pančevu i objavljivati u, recimo, Sijetlu - i uspeo je.
            Zografov svet krajnje je specifičan. Stripovi su mu uglavnom autobiografski jer je nadahnut i uvek iznova zaprepašćen stvarnošću. Čak i kad opisuje najfantastičnije snove to su snovi koje je zaista sanjao, dakle i tu postoji element stvarnosti. Istovremeno, radovi mu nisu preterano realistični jer smatra da svako iskreno posmatranje realnosti mora da poseduje senku misterije, nemogućeg. Mrzeo je da čita stripove koji su puko reportažno beleženje a još više bi mrzeo da sam tako nešto crta.
            Pored stripova koje je objavio po stranim časopisima Zograf je objavio i nekoliko knjiga, strip-albuma, u Americi i Evropi. Upravo se pojavila njegova treća knjiga na španskom, izdavač je "Under Comics" iz Madrida a naziv "Vida en los Balcanes" ("Ima li života na Balkanu"). Pored toga dizajnirao je i svoj prvi plakat koji je masovno distribuiran povodom velikog muzičkog festivala koji organizuje jedna od najboljih nezavisnih italijanskih radio stanica "Radio Onda D'Urto" iz Breše. Prijatelji ga obaveštavaju da plakat privlači pažnju, izgleda prilično šareno i stripovski a takve stvari se sve ređe viđaju na gradskim zidovima. Zograf je u sopstvenom izdanju, posle mnoštva minijaturnih knjižica stripova i ilustracija, počev od "Kretena", jednog od prvih fanzina izdavanih na ovim prostorima, preko "Alas!Comicsa" do "Hypnagogic Review", objavio, na engleskom (savremenom esperantu) prvo samostalno izdanje u obliku knjige "Jamming with Aleksandar Zograf" ("Džem sešn sa Aleksandrom Zografom"). U njemu je pokušao, nalik muzičarima, da kreira stripovski džem sešn i stvori strip storije sa crtačima iz zemlje i inostranstva, od vršačke strip legende Wostoka do Roberta Crumba, svog velikog uzora sa kojim već godinama sarađuje. Svoje priloge dali su autori iz Francuske, Britanije, SAD. U najboljoj tradiciji alternative Zograf će knjigu distribuirati preko pošte i specijalizovanih knjižara širom sveta. To je spor i mukotrpan posao ali on je voljan da proba nešto novo. Upravo je želja za iskušavanjem sebe u novim poduhvatima na širokom polju 9. umetnosti rasprostrte diljem Zemlje odlika pravih alternativaca kojima Aleksandar Zograf nesumljivo u potpunosti pripada, kao pravi umetnik-posvećenik. Njegove priče u slikama, zajedno sa mnoštvom drugih, nesterilisanih konvencijama, uzbudljivih i provokativnih, krstare mentalnim prostorima i obavijaju plavu planetu jednom plemenitom mrežom pozitivne energije.

0 komentara:

Постави коментар

top