ŽANROVSKA PRAVILA I ODSTUPANJA

Prikaz romana "Drveno more" Džonatana Kerola
izdavač - Kojot, Beograd 2003.g.
            Kada u kancelariji Frenija Mekejba, šefa policije u pastoralnom Ždralovom Vidikovcu, u državi Njujork, ugine nedavno nađeni tronogi pas Stari Dobrica a odmah zatim, nestane svađački nastrojeni bračni par... Redovni čitalac horor literature posumnjaće da je pred njim još jedna priča po receptu "strava u maloj varošici" koji je začeo Stiven King a nastavili da ga, do bezličnosti rabe, bezbrojni manje-više loši pisci. Na pomenuti podžanr podsećaju i lagani, kolokvijalno-ispovedno-mudrijaški monolog Mekejba, uplitanje njegove porodice (žene i pastorke) te vrckavi fil dosetki serviranih iz usta sporednih likova. Međutim, dok priča odmiče, bolje rečeno, juri bez predaha, postaje jasno da je u pitanju nešto sasvim novo, neobično i vrlo zanimljivo. Kerol (1949.) uopšte nema volje da se bavi šablonima, njegova namera je, čak šta više, da ih krši i razgrađuje. Otuda će nesretni šerif uskoro sresti samog sebe u tinejdžerskim godinama, pa otići u zadnji i predzadnji dan svog života, pa se vratiti, sa svih svojih 47 godina u vreme detinjstva pa u sadašnjost koja, pak, više nije onakva kakva je bila. Tu mu se, da gužva bude veća, pridružuje i on u dečačkim godinama u otmici, ubistvu i zakopavanju leša tipa koji je sumnjiv (iz sumnjivih razloga). Rečenom treba dodati pojavljivanje mrtvog psa, drugare-čudake, oca švalera, suprugu koja umire (na njeno mesto dolazi nova) u jednoj liniji dok je, u drugoj, Mekejb spasa i, konačno, pojavu vanzemaljaca koji su sve to zamešali a ne bi li ispunili plan o stvaranju svetske mašine koja ima zadatak - pazite sada - da probudi Bog-Tvorca; kada se sve ovo zamešateljstvo pokuša upiti u glavu čitaoca rezultat je oštra vrtoglavica, začuđenost, zbunjenost i, postepeno, zadivljenost. Jer, Kerol u svakoj sceni poništava dotadašnje zakonitosti koje su se podrazumevali, briše ih ili vitoperi; iako priča liči na one o putovanjima kroz vreme ona to nije jer se uzročno-posledični nizovi lome i budućnosti nisu zadate; priča svakako nije ni horor. Pisac nema nameru da se odmakne od glavnog junaka i otkrije više nego što ovaj zna tako da neizvesnost, posle 100 strana, postaje frustrirajuća a posle 200 je dosegnuta granica strpljenja. Ipak, očekivanog razrešenja svih šerifovh muka nema jer ovaj umire; njegov naslednik - on kao tinejdžer - dobija lakonski odgovor od vanzemaljaca da operacija nije uspela u prvom cugu ali će, možda, u sledećem. Time se definitivno izneveravaju uobičajena pravila jer nema zaokružene logične celine i svrhe (to je kao kad u krimiću ne biste saznali ko je ubica). Kerol konstantno stavlja na probu čitalačko pristajanje na pogodbene zakone žanrovske priče jer ih menja prema svojim potrebama. Tako se približava opasnoj granici zasićenosti iznenađenjima koja se ne objašnjavaju a sebi nameće obavezu da, s jedne strane, servira sve veće opsene i, s druge strane, oseti kada je tren da se sve završi kako se ne bi urušilo pod sopstvenim teretom. Zadaci su poprilično teški ali, takva je svaka inovativnost. Kerol pomalo gubi dah u poslednjoj trećini romana da bi se uzdigao tužno-srećnim finalom koji zatvara knjigu ostavljajući mogućnost da ova bude nastavljena u novom krugu pravila i odstupanja. Da je ovakvo delo pisao zagovornik postmodernizma, nastavak bi bio  izvestan jer je poigravanje varijacijama neodoljivo. Hoće li Kerol nastaviti u ovom smeru ostaje da se vidi ("Drveno more" je originalno objavljeno 2001.g.); za sada je on primer vrsnog autora tzv 'slipstrima' jedinstvenog spoja žanra i glavnotokovske literature, čija dela su sveža, vrcava i provokativna.

0 komentara:

Постави коментар

top