Malo šta je 1993.g. ostavila svojoj
naslednici na brisanom prostoru 9. umetnosti. Budućnosti nije puno obećavala.
Ipak, priče u slikama su počele da se vraćaju. Istina, promenjene ali i sve oko
njih bespovratno se izmenilo.
Uvod
Sukobljen sa strahotama
borbe za golu egzistenciju u 1993.g. strip je jednostano iščezao sa ovdašnjih
prostora. Bila je to kruna sunovrata koji je započeo ’zlatnim’ 1980-tim YU stripa jer se vrlo brzo ispostavilo da je
uspon bio rezultat sretnog spoja okolnosti tj. darovite generacije autora i
relativnog blagostanja koje je strip činilo lako dostupnim najširoj publici u
kojoj je sve više onih koji su prerasli detinjstvo do tada doba rezervisano za
konzumiranje stripova. Nije dakle bilo nikakvog smišljenog ulaganja u razvoj
ove umetnosti. I, kad je spoj okolnosti počeo da se razbija, isto se desilo i
sa YU stripom. Deo autora otišao je u
inistranstvo, kasnije su im se pridružili i oni izbegli pred ratom a ostali su
- zaćutali. Broj strip izdanja smanjivao se iz godine u godinu da bi na kraju
1993.g. ostali bez stripova na kioscima (što bi se verovatno desilo i da nije
bilo inflacijionog kolapsa ali koju godinu kasnije). Čast stripa ostali su da
brane „Politikin zabavnik“ i magazin „Tron“, u okviru kliasičnog stripa, i „Patagonija“ i „Krpelj“ u alternativnom stripu.
Alternativa iz podzemlja
Uporedo sa „Patagonijom 2“ pojavio se, u izdanju Pokreta za mir iz Pančeva „AUT! Zidni strip
magazin“. Magazin je u stvari plakat sa strip kaiševima 6 autora koji je
osvanuo na zidovima mnogih mesta u Srbiji.
Bio je to interesantan medijski eksperiment a kako saznajemo u pripremi je u „AUT! 2“. U pripremi je i treći broj „Patagonije“ kao i novi brojevi „Krpelja“, ortodoksnog andergraund
izdanja koje radi vršački umetnik Wostok,
u saradnji sa malom Lolom (najmlađim
strip autorom na svetu – 4 godine!). Značaj i vrednost „Krpelja“ višestruko premaša minimalni tiraž u kome se fotokopira i
o njemu se pohvalno piše u svetskim časopisima koji se bave ovim vidom strip
umetnosti.
I najslabija tačka u
andergraund bloku – teorija – ojačana je u 1994.g: pojavio se zbornik „Tragovi u plavoj ilovači“ u izdanju DOM-a iz Niša. Eseje o nastanku, razvoju i poetici američkog andergraunda
1970-tih sakupio je i opremio serioznim uvodom Branislav Bane Miltojević (uz obećanje da će ova značajna knjiga
imati nastavak koji će se baviti andergraundom 1980-tih).
Klasičari
Za razliku od altenativnog stripa koji funkcioniše po
principima povezanosti istomišljenika, strip
klasičnog umerenja u 1994.g. opstaje u dva vida: knjižarskom i kiosknom.
Zvezda knjižarskog dela
strip produkcije nesporno je magazin
„Tron“ koji je žiža okupljanja i predstavljanja mladih strip autora, ovog
puta sa pretenzijama dugoročnog ulaganja
u njihov razvoj. Ovu svoju ulogu, uprkos usporenom ritmu izlaženja, „Tron“ u potpunosti ispunjava a njegov
izdavač „Orbis“ objavljuje još tri
značajne knjige: „Tarzan“, specijalnu
svesku časopisa „Pegaz“, koju je
uredio Žika Bogdanović i koja sadrži
eseje koji višestrano razmatraju mit o gospodaru džungle; Žika Bogdanović je priređivač knjige „Umetnost i jezik stripa“, udžbenika-početnice koji otkriva tajne
zanata i estetike stripa; kao vesnik novih događanja na domaćoj strip sceni
pojavio se album „Kalokagarti“
Milosavljevića i Jovanovića,
sjajno delo mladih umetnika koji puno obećavaju. Do kraja godine „Orbis“ će objaviti album Stefanovića i Tucića „Treći argument“ po
Pavićevoj prozi te Pratov album „Korto Malteze u Veneciji“ i tako potvrditi svoj status zvezde
knjižarske strip produkcije.
No, bez obzira na kvalitet
knjižarske ponude, strip koji se pojavljuje na kioscima centralni je segment
svakog strip izdavaštva jer se samo jeftinim sveskama dostiže do mlade publike
koja čini većinu konzumenata stripa. Knjižarska izdanja, luksuznija i skuplja,
namenjena su onim starijim čitaocima koji su se sa stripovima sreli na ulici.
Uprkos poboljšanju
ekonomskih (ne)prilika sve do leta 1994.g. “Politikin
zabavnik“ je (u granicama svoje koncepcije) bio jedini strip na ulici. Prvi
izdavač koji se odvažio da na kioske izbaci strip svesku bio je kraljevački „Maverick“ sa svojom „Laso“
vestern serijom. Iako je format bio gotovo minijaturan a epizode stare
20-tak godina „Maverick“ zaslužuje
sve pohvale za hrabrost. Za „Lasom“
isti izdavač izbacuje „Alana Forda“
(koji izlazi i danas – popularnost ovog stripa lako je prebrodila sušne
godine), seriju kolor albuma „Totem“
a pre dva meseca i reviju „Free“ sa
kompletnim strip epizodama i reviju „Kolibri“
za najmlađe. „Maverick“ je
definitivno najveći izdavač stripove za kioske u 1994.g.
Pomenimo još jedno
krajnje osobeno izdanje: „Cepelin“
časopis koji je objavljen (o čemu su izvestili mediji) ali se ne može nabaviti
ni na kiosima ni u knjižarama. Časopis je podeljen samo odabrnanima, po
principu prave subkulturne zavere.
Ostali mediji
Izložbe stripa postale su način življenja
stripa u 1994.g. Na njima su predstavljeni radovi za koje je krajnje neizvesno
hoće li negde biti objavljeni, prvi put ili reprintno. U Gornjem Milanovcu su, tako, okupljene stare snage i ponovo
predstavljeni neki bitni stripovi (pre svih Buinovi
„Mirko i Slavko“) a na letošnjem Bijenalu
domaćeg stripa, Mihajlo Kurtović je predstavio stvaraoce koji dolaze (a ima
ih dosta i vrlo su talentovani).
Strip je našao stalno
mesto i u brojnim časopisima koji se bave kulturom (pored Košave tu su i Književna reč,
Ovdje, Sveske, Valjevska književna radionica, Eterna i dr).
Mnoga vrata otvaraju se
za strip. Ostaje nam da se nadamo da će 9. umetnost proći kroz njih i (ponovo)
izaći pred lice javnosti u svom punom sjaju. Da li će je nove generacije
prihvatiti kao i njihovi roditelji ostaje da vidimo. Ako je suditi po pompi
koju je izazvao povratak Diznijevih
junaka u ove krajeve još uvek ima nade za priče
u slikama. Vremena se jesu promenila a sa njima i mi, ali stvari neminovno
moraju da krenu nabolje sada kad nam se i Miki
Maus vratio...
(1994.)
0 komentara:
Постави коментар