Bavljenje
junakom, njegovim psihološkim životom, kao konstanta dela Ursule Legvin, po čemu
je njen rad u žanru, rad u kome je stvorila određene standarde, značajan, u
ovoj knjizi se povezuje sa još jednom žanrovskom neobičnošću. Naime, glavni junaci
„Ruže kompasa“ (osim onih u prelepim pričama o drugačijim životnim oblicima) su
- žene, žene kao bitni učesnici u događajima a ne kao šablonizovane makete vrišteće,
dugokose izazivačice nevolja. Za SF vazi predrasuda (zasnovana, istini za
volju, na popriličnom broju činjenica) da je muško-šovinistički žanr koji je
lepši pol najčešće ili koristio po pomenutom šablonu ili jednostavno prećutkivao
kao deo pejzaža. Legvinova, pak, smešta svoje junakinje u žanrovski već poznata
okruženja i istražuje mesto, reakcije, delovanje žena, netipičnih junaka u
tipičnim (muškim) situacijama, usresređujući se na ispitivanje odnosa
žena-muškarac u totalitarnim sistemima (koji zabranjuju brak, razvoj nauke)
odnosno u istraživačkim misijama ili na novim svetovima. U svakom slučaju, pred
nama je bitan žanrovski pomak, dokaz razvoja, zrelosti žanra. Međutim, u svim
pričama nalazimo prenapadno tipizirane ženske principe: ljubav, nežnost, odanost
mužu, požrtvovanost, i na toj značenjskoj ravni, pitanje 'da li bi takve
junakinje izdržale iole ozbiljnija feministička tj. ginokritička razmaranja' ne
treba ni postavljati, jer je odgovor nedvosmisleno - ne. Tek će kasnije godine
i nove autorke početi da razmišljaju i u tim pravcima. Ipak, neosporno je da je
rad Legvinove omogućio i predstojeća feministička usmerenja.
Pitanje
književno-žanrovskog okruženja u kome se „Ruža kompasa“ našla u trenutku svog pojavljivanja
takođe daje dvostruki odgovor. Jer, priče zbirke nastajale su u jednoj deceniji
a pojavile se u novoj, u 80-tim, u vreme uspostavljanja novog žanrovskog pokreta
- kiber-panka - koji nudi drugačije viđenje budućnosti i mesta ljudi u njoj.
Istovremeno na književnim prostorima glavnog toka, u koje Ursula Legvin ulazi
svojim nežanrovskim pričama, cveta postmoderna. U odnosu na oba pokreta/koncepcije
„Ruže kompasa“ je knjiga koja počiva na oprobanim, potvrđenim i zastarelim temeljima.
Njen realizam je u deceniji kada je stvaran bio i te kako značajan za razvoj
žanra (tj. onog dela žanra koji je hteo da prevaziđe svoja paraliterarna
ograničenja) i Legvinova je zbog toga važna pojava na SF i Fantasy sceni. Ali,
u međuvremenu se stanje promenilo i u žanru i u glavnom toku. Kasnije knjige
Ursule Legvin, roman „Stalno se vraćajući kući“ ili zbirka „Bufalo devojke, hoćete
li izaći večeras“ dokaz su da se autroka nije zadržala na svojim klasičnim
dometima već je hrabro i uspešno krenula u nove vizije. U čitavom opusu Legvinove
„Ruže kompasa“ ostaju dokument o radu na uozbiljavanju žanra, odnosno o pauzi
nastaloj kad je pomak postignut, pauzi nakon koje će uslediti novi umetnički
prodor u nepoznate svetove.
(1994.)
0 komentara:
Постави коментар