Miroslav Lazendić jedno je od imena iz generacije koja upravo stupa na jugoslovensku strip scenu. Rođen je 1980.g. u Novom Sadu, preselio se sa četiri godine u Suboticu a u rodni grad vratio da studira tehničke nauke koje ubrzo menja za ekologiju. U Subotici 1997.g. pohađa strip školu Damira Šmita i Saše Marijanušića i likovnu školu „Art ateljea“, kod slikarke Nevenke Grbić Bukvić, u kojoj se priprema za polaganje ispita u novosadskoj Akademiji umetnosti, gde ga „zbog korupcije naravno ne primaju“.
            Strip je njegov stalni pratilac: „Sa 4-5 godine čitao sam tj. gledao slike u stripovima. Sa 15. godina čitao sam gomile stripova a najviše Alana Forda i Dilan Doga. Pošto sam celog života nešto crtao normalno da sam eksperimentisao i sa stripom ali prilično površno. Prvi preokret u mom odnosu prema stripu desio se kada sam sa 15.g. ukrao prvu sveščicu Roberta Kramba. Može se reći da mi je on prvi uzor u crtanju stripova jer mi je njegov način rada, tada skroz nov i nepoznat, predočio da strip ne mora biti, kako sam mislio, perfektno i klasično urađen kao i da zavisi samo od autora. Drugi preokret desio se kada sam kupio (HA!), u jednom cugu, „Striper 1“, „Patagoniju 3“ i „Stripburger 4-5“. U njima sam otkrio ogromnu slobodu i raznolikost izraza. Svi autori su ostavili snažan utisak na mene a najviše Wostok i Zograf. To se desilo krajem ’96. a u leto počela je sa radom strip škola, koja je okupila ljude koji su godinama crtali i one koji to skoro nikad nisu radili. Tu sam naučio najosnovnija pravila stripovskog izražavanja, upoznao se, kroz časopise i albume, sa ogromnom gomilom autora, nacrtao prve stripove i posle svega odlučio da se njime aktivno bavim. Strip je postao način razmišljanja i življenja koji i danas upražnjavam. Mada su razni autori kao Moebius, Žeželj ili Šelton uticali na ovu odluku, presudan je bio uticaj  andergraund autora. Jako je dobar osećaj kada si bar jednim malim delom i sam deo tog (pod)sveta.“
            O onome što je do sada uradio-objavio i o planovima Miroslav kaže: „Prve radove objavio sam u Katalogu škole stripa 1997.g. a potom tek 2000.g. kada sam na Konkursu „Srbija 2001“, organizovanom od strane REX-a i Zorana Penevskog, zajedno sa Zoranom Stojiljkovićem Kizom osvojio prvu nagradu za strip „Giljotina“, potom objavljenim u „Grafičkoj zaveri 2 – Odiseja Srbije 2001“. U „Grafičkoj zaveri 3 – Katarza“ takođe imam strip, kao i u „Stripburgeru 28“, i, uz još dva stripa, to je za sada sve. Očekujem pojavljivanje stripova u „Lavirintu“ Dejana Đokovića, u publikaciji koja prati konkurs „“Smert fašizmu“ a uspostaio sam veze i sa drugim izdanjima.
            „Decembra 2000.g. završio sam prvi samostalni fanzin „Gnoj komiks“, za sada umnožen u 50 fotokopiranih primeraka, sa radovima nastalim od 1998. do 2000.g. Planiram da ovaj fanzin izdajem jednom godišnje i da u njemu budu samo moji stripovi. I prvi broj kolažnog fanzina „Deblokiranje“ činili su moji radovi. Drugi broj urađen je u saradnji sa Pavić Damirom – Septikom i Cicvara Nebojšom, a ’trojka’ će okupiti još nekoliko autora kolaže. Sa Septikom radim i fanzin „Psyho creeps“ koji se sastoji uglavnom od ilustracija posvećenih frikovima i lujkama koji nas okružuju. Najozbiljniji projekat na kojem radim je fanzin za vizuelnu komunikaciju „Entropija“ i trebalo bi da izlazi svaka 2-3 meseca, a baviće se stripom, grafitima, ilustracijom... „Entropija“ uključuje i grafičku radionicu koja bi okupila ljude koji se bave ovim medijima, radi zajedničkog stvaranja. Kako je ovo projekat subotičkih „postpesimista“ nadam se da ću uspeti da prikupim i novac za štampanje.“
            Osnovna tema Lazendićevih stripova i kolaža je obesmišljenost savremenog urbanog života ugušenog reklamama, propagandom i ostalim medijskim manipulacijama čije je svrha brisanje samosvesti pojedinca. Brutalnost situacija potencirana je ’primitivnim’ crtežom koji u potpunosti odgovara mračnom tonu radova. Kombinovanje crteža i isečaka iz novina ili fotografija odnosno njihovo kolažiranje pokazuje se kao vanredno zahvalan postupak i izraz kojim se autor približava i savremenim kretanjima u likovnoj umetnosti.
Razgovarao Ilija Bakić
(2001)

0 komentara:

Постави коментар

top