PREŽIVLJAVANJE U SRBIJI

(Ne)vesela svakodnevica NOVA GODINA I ŠTA SA NJOM?
 
I eto, ničim izazvana, nova godina tek što nije, takoreći - ’kuca na vratima’! Još uvek važeća godina svima je prošla prebrzo, nisu se ni okrenuli kako treba a ono došlo vreme da se menja kalendar, okiti jelka i reši krucijalna dilema – kuda za doček Nove? Šta uraditi sa sobom u najluđoj noći (naravno, i sve ostale noći i dani u godini su ludi, neki manje neki više ali jesu ludi samo se zvanično ne zovu tako), kuda se denuti, kako ponašati itd i sl.? U običan razgovor na ulici, na poslu (ko ga ima), u redu za ono čega nema (ali će stići), uvuklo se pitanje koje se različito formuliše a isto znači; bilo da vas pitaju ili pitate „Gde si uplatio doček“ ili „Ideš li negde za doček“ ili „Gde slaviš Novu“ najmanji zajednički činilac samo je jedan – znamo mi da je u pitanju praznik samo, šta nam je činiti u ovim smutnim vremenima kad se novčanik providi kao da je prozorska zavesa? Oni sa dužim pamćenjem sećaju se (ali već kao kroz maglu) vremena kada je Nova godina bio ozbiljan praznik, kada su se u novinama i na televiziji (na prvom i drugom programu) s ponosom čitali izveštaji o rastu proizvodnje, o novoizgrađenim objektima, iskopanim tonama rude, a sve u cilju dokazivanja da je za državnom zajednicom još jedna uspešna godina u kojoj se živelo bolje nego ranije a da svima predstoji Nova godina u kojoj će se raditi još više i živeti još lepše. Tada su postojali razlozi da se proslavlja odlazak starog leta i dolazak novog pa su se građani, trudbenici i đaci ’ozbiljno’ pripremali da učestvuju u ispraćaju i dočeku. Ne treba zaboravitida su, zahvaljujući tome što su svi radili, slavljenici imali pada da finansiraju svu tu rabotu.
            Od tih i takvih dana do ovih sadašnjih prošlo je po broju ne mnogo godina ali se u njih naguralo previše događaja, ratova, slomova, propasti nekoliko država, propasti privrede, sistema vrednosti; retki su bili trenuci kada smo se zaista radovili dolasku neke Nove godine jer je ona obećavala boljitak, smanjenje tenzija i neizvesnosti, jada i bede. Ni godina koja nas napušta nije se pokazala blagom prema običnom svetu a za dolazeću je već objavljeno da će biti teška. Nismo doživeli izlazak iz krize, mada je on proglašen, kao što ne vidimo svetlo na kraju tunela (ili zato što je tunel najmanje deceniju dug pa je izlaz-svetlo sitno, ili smo mi suviše u blatu svakodnevice i ne možemo da dignemo savijeni vrat). Pa, čemu se onda radovati? Jesu li Nove godine neželjeni ostaci boljih vremena, nešto kao uslovni refleks na koji se nesvesno i nepotrebno luče hormoni? Ima li mesta sreći u doba kada je i nabavka novog kalendara trošak koji se odmerava pred praznim budžetom? A ko da misli na doček Nove kad mu krči stomak?
            Naravno, biće onih koji imaju i mogu da otputuju na egzotične lokacije, izađu u prestižne restorane sve u toaletama, sa nakitom i pedigreom. Malo više je onih koji će hteti da se pokažu i budu viđeni pa će dići ’keš kredit’ i obesno ga, po staroj ’udri brigu na veselje’, spiskati u bližim izletištima i manje skupim restoranima. Biće i sveta koji dočekuje Novu na trgovima, u veseloj gomili, sa vatrometom i pucnjavom nad glavama i petardama pod nogama, trubačima i golišavim pevaljkama na populističkoj bini i čašom besplatnog kuvanog vina i rakije u ruci. Ipak, najviše stanovnika zemlje Srbije za doček neće ići nigde jer će biti kod kuće, u krugu porodice i prijatelja. I oni će se radovati punoj trpezi, šarenim TV programima, vicevima koje su već čuli. U ponoć će, kroz ciku i vrisku, čestitati sebi i najmilijima što su, uprkos svim mukama, preživeli još jednu godinu. Poželeće da, ako ikako mogu, svi prežive i godinu koja je stigla. Za sve koji hoće da čuju istinu to su prave reči. Jer, uprkos svim obećanjima, konfetama i šarenim lažama, potonuli smo dublje nego što smo mislili da je moguće i izdržali duže nego što smo sami od sebe očekivali. Svi stanovnici ove države pobednici su u mega-rialiti-šou programu „Preživljavanje u Srbiji“ koji se, međutim, ne prekida već nastavlja. Jedan krug se izvrteo a novi zavrteo, pa ko duže izdrži pričaće unucima – ako ih bude bilo.

0 komentara:

Постави коментар

top