Iskustvo kazuje da su u svim umetničkim delatnostima periodične publikacije - dakle novine, časopisi, magazini, fanzini - najdinamičniji i najinovativniji segmenti jer pružaju direktan uvid u procese stvaranja različitih generacija i umetničkih pokreta. Nepostojanje glasila ili njihova neredovnost dokaz su da neka scena tavori, tapka u mestu, možda čak i srlja u nestajanje. Stoga je pojava bilo kakvog glasila, od časopisa do plakata, kojima se određeni pokret oglašava (koliko god to bilo neredovno) dokaz (ne i garant) postojanja i opstajanja i, možda, začetak nadolazećeg boljitka. U svetlu rečenog, „Strip pressing - magazin za devetu umetnost“ u izdanju Studentskog informativno izdavačkog centra Niš, uprkos neredovnosti izlaženja, nametnutoj nedostatkom sredstava za štampu a ne nepostojanjem valjanih sadržaja, uspeva da koliko-toliko pokrije izostanak periodike na ovdašnjoj strip sceni. Magazin je počeo da izlazi 2001. dakle na samom početku novog milenijuma; izlaženje jednog broja godišnje nije karakteristika magazine već almanaha ali, s druge strane, ovo je “najdugovečniji strip-časopis koji još izlazi u Srbiji” kaže njegov urednik Marko Stojanović. Sa “Strip pressingom” ovdašnja strip scena i dalje ima serioznu publikaciju koja nudi umetničku praksu-stripove i teoriju - intervjue, prikaze, osvrte. To je, naravno, nedovoljno za strasne ljubitelje ali izostanak „Strip pressinga“ svakako bi istanjio (ako ne i raskinuo) veze sa domaćim i svetskim strip zbivanjima. Otuda je pojava svakog broja svojevrsni praznik za strip stvaraoce i ljubitelje 9. umetnosti. Najnoviji, pomalo jubilarni 25. „Strip pressing“, na 80 strana gustog sadržaja, drži se oprobane formule: red stripa - red tekstova o stripu i njegovim stvaraocima. Urednik, u uvodnom tekstu “Mladost i žalost” piše da je ideja bila da se broj posveti strip-školama u kojima stasavaju nove generacije autora; međutim, između dva broja magazina preminuo je veliki broj značajnih strip umetnika čiji je odlazak morao biti pomenut. Tako je stvorena “nepoželjna ravnoteža” koja vezuje životne početke i krajeve, tvoreći večiti krug egzistencije.
        Nezaustavivi tok vremena nosi ljude na čijim smo delima odrastali i stasavali a „Pressing“ dirljivim tekstovima pominje slavne i poštovane koji su iz stripa otišli u večnost: Bogoljuba Arsenijevića Makija (1955-2023), Ninoslava Miljkovića (1957-2024), Askanija Popovića (1949-2024), Damira Pavića Septika (1969-2024) i Zorana Selena (1947-2023).  Svaki je, ne žaleći se, u strip ugradio sebe, darovao talenat i snagu “pričama u slikama”. Na drugoj (a, opet, istoj - umetničkoj) strani je “Tema(t): škole stripa i radionice” u kome se piše o školama koje su zalog budućnosti stripa u Leskovcu, Valjevu, Raški, Beogradu, Pančevu i Kikindi!
        U nastavku tekstualnih priloga su prikazi strip knjiga i albuma kao potvrda bogatstva i raznolikosti strip poetika. Specijalnost magazina su informativni i nadahnuti intervjui: prvi predstavlja crtača Bojana Kovačevića (1957) koji je etablirano ime kako na francusko-belgijskoj sceni tako i na američkom tržištu. Neposredno i spontano Bojan priča o svojim počecima, učenju tajni zanata, od crtanja i pisanja scenarija do usvajanja moderne kompjuterske tehnologije, kojoj se isprva protivio ali sada bez nje ne može. Slično razmišlja i Valerija Butro (1986), italijanska ilustratorka i karikaturista koja još radi na klasični način ali planira da počne sa korišćenjem prednosti moderne tehnologije. Dodo Nita, teoretičar i istoričar stripa iz Rumunije, u svojim odgovorima promišlja istoriju stripa u svojoj zemlji odnosno njegovo trenutno stanje, uz pominjanje umetnika čije radove, na žalost, ne poznajemo; ovim razgovorom je nastavljena prosvetiteljska misija magazina vezana za otkrivanje strip scena okolnih zemalja, potencirana i u ranijim brojevima. Pisac i strip scenarista Željko Obrenović obrazlaže načine rada na stripu i prozi, otkrivajući njihove sličnosti i razlike. Tekstovi o strip fenomenima i klasicima analiziraju alternativne stripove Zerocalcarea (Mikele Reka) odnosno reprezentativni niški vestern strip “Bili lutalica” crtača Vladimira Krstića Lacija i scenariste Miodraga Krstića Profketa. Konačno, osvrtom je obeležena prva godina postojanja fejsbuk stranice “Stripaši” odnosno predstavljena radio i video informativna emisija “Stripovedač”.
        Strip praksa, odnosno nove strip priče, donose nekoliko sjajnih minijatura: mitsko-mistički “Živ ili mrtav” Stojanovića i Kovačevića, Davidenkovog vizuelno uzbudljivog “Starca i more”, naučnofantastičnu epizodu iz Šivakovog serijala o Ajli, Drageljevićevu krimi “Igru mačke i miša”, prljave vesterne “Najbrži” Stojanovića i Hajdarevića i Jovičićev “WW poker”; Vidonijevo “Finale kupa” je (ne)vesela epizora iz rumunskig socijalističkih godina dok se grčki tandem Athanasiadis i Kourtis bavi savremenim “Urbanim legendama” a Ozkan mistično-refleksivnim “Galebom”; “Flop” Avramovskog je teskobno-horor seciranje savremenosti a Zavišanov gorko-humorni “Želim biti pas” je dobrodošli dah infantilnog. Broj zaključuje Olivierina tabla “Naslovnica u šest koraka” kao uvid u nemilostdnu strip mašineriju. Nizom humornih dosetki na strip kaiševima i polutablama predstavljaju se Janjetov, Kalajžić, Mihailov, Čelanović, Geto, Žulić, Pamfil…
        Zaključimo da je i jubilarni „Strip pressing“ dragoceno mada retko ovdašnje izdanje koje donosi mnogo radosti i pouka stripoljubcima te zbog toga zaslužuje svu pažnju, poštovanje i podršku.

            (“Dnevnik”, 2025.)

0 komentara:

Постави коментар

top