Iskustvo
kazuje da su u svim umetničkim delatnostima periodične publikacije - dakle
novine, časopisi, magazini, fanzini - najdinamičniji i najinovativniji segmenti
jer pružaju direktan uvid u procese stvaranja različitih generacija i
umetničkih pokreta. Nepostojanje glasila ili njihova neredovnost dokaz su da neka
scena tavori, tapka u mestu, možda čak i srlja u nestajanje. Stoga je pojava bilo
kakvog glasila, od časopisa do plakata, kojima se određeni pokret oglašava (koliko
god to bilo neredovno) dokaz (ne i garant) postojanja i opstajanja i, možda,
začetak nadolazećeg boljitka. U svetlu rečenog, „Strip pressing - magazin za
devetu umetnost“ u izdanju Studentskog informativno izdavačkog centra
Niš, uprkos neredovnosti izlaženja, nametnutoj nedostatkom sredstava za
štampu a ne nepostojanjem valjanih sadržaja, uspeva da koliko-toliko pokrije izostanak
periodike na ovdašnjoj strip sceni. Magazin je počeo da izlazi 2001. dakle na
samom početku novog milenijuma; izlaženje jednog broja godišnje nije
karakteristika magazine već almanaha ali, s druge strane, ovo je “najdugovečniji
strip-časopis koji još izlazi u Srbiji” kaže njegov urednik Marko
Stojanović. Sa “Strip pressingom” ovdašnja strip scena i
dalje ima serioznu publikaciju koja nudi umetničku praksu-stripove i
teoriju - intervjue, prikaze, osvrte. To je, naravno, nedovoljno za strasne
ljubitelje ali izostanak „Strip pressinga“ svakako bi istanjio (ako ne i
raskinuo) veze sa domaćim i svetskim strip zbivanjima. Otuda je pojava
svakog broja svojevrsni praznik za strip stvaraoce i ljubitelje 9. umetnosti.
Najnoviji, pomalo jubilarni 25. „Strip pressing“, na 80 strana gustog
sadržaja, drži se oprobane formule: red stripa - red tekstova o stripu
i njegovim stvaraocima. Urednik, u uvodnom tekstu “Mladost i žalost”
piše da je ideja bila da se broj posveti strip-školama u kojima stasavaju
nove generacije autora; međutim, između dva broja magazina preminuo je veliki
broj značajnih strip umetnika čiji je odlazak morao biti pomenut. Tako je
stvorena “nepoželjna ravnoteža” koja vezuje životne početke i krajeve,
tvoreći večiti krug egzistencije.
Nezaustavivi tok vremena nosi ljude
na čijim smo delima odrastali i stasavali a „Pressing“ dirljivim
tekstovima pominje slavne i poštovane koji su iz stripa otišli u večnost: Bogoljuba
Arsenijevića Makija (1955-2023), Ninoslava Miljkovića (1957-2024), Askanija
Popovića (1949-2024), Damira Pavića Septika
(1969-2024) i Zorana Selena (1947-2023). Svaki je, ne žaleći se, u strip ugradio sebe,
darovao talenat i snagu “pričama u slikama”. Na drugoj (a, opet, istoj -
umetničkoj) strani je “Tema(t): škole stripa i radionice” u kome se piše
o školama koje su zalog budućnosti stripa u Leskovcu, Valjevu, Raški,
Beogradu, Pančevu i Kikindi!
U nastavku tekstualnih priloga su
prikazi strip knjiga i albuma kao potvrda bogatstva i raznolikosti strip
poetika. Specijalnost magazina su informativni i nadahnuti intervjui: prvi
predstavlja crtača Bojana Kovačevića (1957) koji je etablirano ime kako
na francusko-belgijskoj sceni tako i na američkom tržištu. Neposredno i
spontano Bojan priča o svojim počecima, učenju tajni zanata, od crtanja
i pisanja scenarija do usvajanja moderne kompjuterske tehnologije, kojoj se
isprva protivio ali sada bez nje ne može. Slično razmišlja i Valerija Butro
(1986), italijanska ilustratorka i karikaturista koja još radi na klasični
način ali planira da počne sa korišćenjem prednosti moderne tehnologije. Dodo
Nita, teoretičar i istoričar stripa iz Rumunije, u svojim
odgovorima promišlja istoriju stripa u svojoj zemlji odnosno njegovo
trenutno stanje, uz pominjanje umetnika čije radove, na žalost, ne poznajemo;
ovim razgovorom je nastavljena prosvetiteljska misija magazina vezana za
otkrivanje strip scena okolnih zemalja, potencirana i u ranijim
brojevima. Pisac i strip scenarista Željko Obrenović obrazlaže načine
rada na stripu i prozi, otkrivajući njihove sličnosti i razlike.
Tekstovi o strip fenomenima i klasicima analiziraju alternativne
stripove Zerocalcarea (Mikele Reka) odnosno reprezentativni niški vestern
strip “Bili lutalica” crtača Vladimira Krstića Lacija i scenariste Miodraga
Krstića Profketa. Konačno, osvrtom je obeležena prva godina postojanja
fejsbuk stranice “Stripaši” odnosno predstavljena radio i video
informativna emisija “Stripovedač”.
Strip praksa, odnosno nove
strip priče, donose nekoliko sjajnih minijatura: mitsko-mistički “Živ ili
mrtav” Stojanovića i Kovačevića, Davidenkovog vizuelno uzbudljivog “Starca
i more”, naučnofantastičnu epizodu iz Šivakovog serijala o Ajli,
Drageljevićevu krimi “Igru mačke i miša”, prljave vesterne “Najbrži”
Stojanovića i Hajdarevića i Jovičićev “WW poker”; Vidonijevo “Finale
kupa” je (ne)vesela epizora iz rumunskig socijalističkih godina dok se
grčki tandem Athanasiadis i Kourtis bavi savremenim “Urbanim
legendama” a Ozkan mistično-refleksivnim “Galebom”; “Flop”
Avramovskog je teskobno-horor seciranje savremenosti a Zavišanov
gorko-humorni “Želim biti pas” je dobrodošli dah infantilnog. Broj
zaključuje Olivierina tabla “Naslovnica u šest koraka” kao uvid u
nemilostdnu strip mašineriju. Nizom humornih dosetki na strip kaiševima
i polutablama predstavljaju se Janjetov, Kalajžić, Mihailov, Čelanović,
Geto, Žulić, Pamfil…
Zaključimo da je i jubilarni „Strip
pressing“ dragoceno mada retko ovdašnje izdanje koje donosi mnogo radosti i
pouka stripoljubcima te zbog toga zaslužuje svu pažnju, poštovanje i podršku.
(“Dnevnik”, 2025.)
0 komentara:
Постави коментар