U FOKUSU
Tima Pauers (1952) spada u retke pisce
koji uspevaju da pomire krajnosti kakve su tragalaštvo u žanrovskoj
književnosti i popularnost kod čitalaca i kritike. Mnogo je češća situacija u
kojoj su žanrovski inovatori u nemilosti ili publike koja ne voli knjige koje
iskaču iz njoj poznatih žanrovskih granica ili kritike koja takođe ne voli
autore voljne da traže nove puteve jer je stavlja na muke procene i ocene
rezultata. Pauers, ipak, ne odustaje
od svojih namera a publika i kritika i dalje su mu skloni.
Osnovni
„problem“ Pauersovog reda je da, mada
je ispisao i „čiste“ naučnofantastične
knjige, u većini ostalih odbija da poštuje žanrovske granice odnosno meša
različite teme, od istorije i mistike do horora.
Tako je u romanu „Istakanje tamnog“
(1979) u odbranu Beča od opsade Turaka, 1529. godine, upleo i odbranu
misterioznog „čudotvornog piva“; u
romanu „Na čudnijim plimama“ (1987)
zapleteni su vudu magija, gusari, na
čelu sa Crnobradim, izvor mladosti, ukleti brodovi sa zombijima
i zli guverneri Kariba (motivi ovog
romana iskorišćeni su za film „Gusari
Kariba 4“); „Snaga njenog pogleda“ (1987) horor je verzija priče o odmoru tokom
koga je Meri Šeli stvorila Frankenštajna i njegovo čudovište – ova
priča je nastavljena 2012. romanom „Sakri
me među grobovima“. Roman „Objava“ (2001)
„dopunjuje“ špijunski milje mračnom fantastikom a „Poslednji poziv“ (1992) i „Zemljotresno vreme“ (1997) revitalizuju
priču o Kralju ribara. „Tri dana do
nikad“ (2006) dograđuju naučnofantastički
žanr a „Čudni bedekeri“ (2005)
sabiraju Pauersove kratke proze. Za
svoje knjige Pauers je dobio nekoliko
prestižnih žanrovskih nagrada; „Kapije
Anubisa“ (1983), svakako najpoznatiji Pauersov
roman, okrunjene su nagradom „Filip K. Dik“.
REČ KRITIKE

Kroz
vrcavu, neodoljivo vrtoglavu igrariju Pauers
čitaoce vodi poletno i brzo, sigurno i precizno, nadmoćno vladajući doziranjem
tenzija i vizurama (sa efektnim menjanjem lica kroz koje se radnja razvija i
prati). Knjiga se čita sa grozničavim nestrpljenjem, u potpunoj uronjenosti u
začudnu, neodoljivu magiju avanture. A njen konačni efekat nije instant
konzumentski (čitaj – zabavi se – zaboravi) jer se i posle sklapanja korica u
svesti otkrivaju slike i detalji koji, u naletu eruptivne čitalačke strasti,
nisu zapaženi ili im je poklonjena nedovoljna pažnja. Rečju - nezaobilazna
knjiga.
(“Dnevnik”, 2014)
0 komentara:
Постави коментар