U FOKUSU
            Srpski strip imao je, do sada, četiri velike plime: prvu između dva svetska rata kada je strip kao medij, u staroj Jugoslaviji počeo da osvaja štampu a paralelno za „uvezenim“ stripovima stvarani su i kvalitetni, originalni domaći stripovi (mnogi aktivni autori bili su  emigranti iz carske Rusije); druga se plima, u novoj Jugoslaviji, izdiže polovinom 1960-tih sa legendarnom edicijom „Nikad robom“ i pratećim školskim listovima izdavača „Dečjih novima“ iz Gornjeg Milanovca. Dve decenije kasnije, posle aktivnosti grupe „Novi kvadrat“, izdigla se treća plima mladih strip autora okupljenih oko nekoliko izdanja „YU strip“, „Naš strip“, „Stripoteke“. Raspad SFRJ doneo je kraj klasične strip scene i pojavu jakog andergraund strip pokreta. Istraživanje istorije domaćeg stripa nije sistematsko i svodi se na delanje pojedinaca, bez podrške institucija; zahvaljući tim naporima prva strip plima koliko-toliko je poznata i sistematizovana dok su strip aktivnosti iz 1960-tih i kasnijih godina slabije proučavane. Otuda je pojava knjige „Stripovi iz Nikad robom (1963-1966)“ Radivoja Bogičevića itekako bitna sa strip istoriografiju.
            Prvi strip u ediciji simboličnog naslova „Nikad robom“ pojavio se maja 1963. godine (drugi broj pet meseci kasnije); edicija je trebala da u strip mediju Titovim pionirima priča o slobodarskim tradicijama naroda i narodnosti Jugoslavije (i bude protivteža pustolovnim i vestern stripovima iz inostranstva). Ovaj zadatak veoma je uspešno ispunjen ali je koncepcija ipak promenjena pa se edicija od 1969. fokusirala na doživljaje dečaka-boraca-kurira Mirka i Slavka dok su drugi junaci uglavnom zaboravljeni.

REČ KRITIKE

           Radivoj Bogićević (1940) debituje sveskom „Neustrašivi“ („Nikad robom“ br.4) kojom započinje serijal o doživljajima tri srpska vojnika u I svetskom ratu. Već u narednom broju edicije, „Pod zidinama drevnog Borča“, Bogičević otvara priču o borbi srpskog naroda sa turskim osvajačima. U broju 12 pojavila se prva epizoda serijala o Akantu, staroslovenskom junaku. Tokom 1964. Bogičević je nacrtao još dve epizode ratnih avantura srpskih vojnika ostajući veran početnoj ideji. Blaža, junak priče „Pod zidinama...“ u sledećoj epizodi dobija dragu Jelicu koju spasava u tri epizode, istovremeno se boreći sa Turcima; početna ideja serijala unekoliko je promenjena uvođenjem sentimentalne intrige. Mladi Akant i njegovo pleme isprva se bore protiv hordi Kublaj kana a potom, sa ratnicima Ogatajem i Asurom, luta starim svetom; ovaj popularni serijal, u dvadesetak epizoda štampanih od 1964. do 1971., izrasta u avanturistički „strip o borilačkim veštinama“ kako zaključuje Vasa Pavković u analitičkom pogovoru koji prati i informativni pogovor Zdravka Zupana.

            Bogićević je silovito krenuo u strip avanturu; vremenom je crtački „popustio“ što je posledica intenzivnog rada na tri serijala a ne nedostatka talenta i veštine. Na žalost, Bogičević je prebrzo napustio strip lišivši čitaoce uzbudljivih priča u slikama. „Omnubusova“ knjiga sa sedam epizoda (tri o srpskim vojnicima i po dve o Blaži i Jelici odnosno Akantu) povratak je ovog autora iz istorije i legende pred mlade i stare čitaoce. Stripovi su reprintovani, dakle originalnog formata i tehničkih karakteristika (dve strane crnobele, dve u „petobojnoj ofset štampi“), što knjizi daje i melanholično-romantičnu notu podsećanja na neka prošla, bolja vremena. Rečju, ovo obavezno štivo za svakog ljubitelja stripa.

            („Dnevnik“, 2014)
Strip priča počinje na kraju 2024. godine i uoči Nove 2025. godine u Novom Sadumada bi mogao da bude i bilo koji drugi grad...“. Vreme jedva da se može nazvati „bliskom budućnošću“ tako da u pojavnom obliku tih dana skoro da nema razlike u odnosu na našu, čitalačku sadašnjost. Jedino ozbiljnije odstupanje je masovna potrošnja leka „Fragnilan“ koji je svojevrsni pandan „piluli sreće“ koja rešava sve probleme konzumenata. A kako je problema - stvarnih ili onih umišljenih, nastalih iz bolesnih ambicija i dekadentno-hedonističke razmaženosti - bezbroj i zarada na „Fragnilanu“ je basnoslovna što bogate čini još bogatijim, moćnijim i oholijim. No, takvo se stanje stvari podrazumeva i prihvata. Dakle, kakav god da je, svet se kotrlja uhodanim tokovima. U njemu živi i profesor Sveto Krčmar koji je na ivici snaga. Zaokupljen je poslom, na pragu velikog otkrića i u stalnom je sukobu sa suprugom koja od njega očekuje jedino novac za svoje kaprice. Sin se odavno odmetnuo od porodice i imperativa „funkcionalnog, aktivnog potrošača“ i živi kao klošar.
Nakon istraživanja i višestruke provere rezultata profesor otkriva nesporne dokaze o štetnosti „Fragnilana“ i žuri da ih predstavi svojim pretpostavljenima. Njima su, međutim, odavno poznate sve te činjenice, baš kao što im je poznat (i vrlo drag) enormni profit koji ostvaruju prodajom samo tog leka. Zbunjenom naučniku nominalno je data mogućnost da razmisli o tome hoće li da potpiše izjavu o lojalnosti i zaboravi sve što je otkrio. Ali i pre nego što profesor bilo šta odluči za njim kreću ubice...
U begu od potere i javnih optužbi profesora spasavaju nepoznati mladići i odvode u skriveno sklonište a potom mu nude nešto od čega će mu se zavrteti u glavi – da postane vođa tajne organizacije koja podiže svetsku revoluciju kojoj je cilj Pravda za sve i svakoga! Na profesoru je izbor između mirenja sa situacijom ili otpora, između uloga pasivne žrtve ili borca za dokazivanje sopstvene nevinosti ali i spasavanja Čovečanstva od tiranije bezočnog kapitalizma.
Posle kratkog premišljanja - uostalom, koliko je „normalno“ potrebno da se čovek odluči da pokrene borbu protiv svih silnika sveta? - profesor odvodi svoju grupu, zvanu „Uliks“ (naravno po Džojsovom romanu) u prvu akciju. I kao što sva velika putovanja i svi veliki poduhvati počinju prvim korakom, tako i svetska revolucija počinje sabotažom dočeka Nove 2025. godine!
Prva akcija vodi u novu i objavu proglasa u kome se otkrivaju načela preokreta koji je utemeljen na pretpostavci pojedinačnog osećaja za pravedno i humano, na solidarnosti i međusobnoj pomoći, uvažavanju ljudskog dostojanstva a protiv svega što ponižava čoveka, od kapitalizma do religijskih dogmi.
Tako počinje Revolucija a zatvara se prva epizoda budućeg strip serijala „Uliks“ koji, iz ove se perspektive čini, obećava da će se kretati na razmeđi dva podžanra naučne fantastike - utopije i njene suprotnosti antiutopije. Ova prva, utopija, ima duboke korene u svekolikoj filozofiji i literaturi dok je anti ili negativna utopija, uprkos nekolikim remek-delima nastalim i ranije, svoj vrhunac doživela u drugoj polovini XX veka jer su finalne decenije tog stoleća nedvosmisleno otkrile da niko ideološki neostrašćen više ne može da veruje u mogućnost uspostavljanja ljudskog društva koje je humano i pravedno. No, kako su antiutopije uveliko funkcionisale u Zapadnom svetu, pod plaštom Potrošačkog raja, i svesrdno se trudile  - i uspele - da svoje podanike opčine šarenim lažama, umetnička dela o antiutopijama nisu imala dovoljno konzumenata da bi bila isplativa vlasnicima izdavačko-produkcijskih kuća pa su skrajnuta na literarnim scenama. Namesto ukazivanja na opšte probleme nepravednih društava budućnosti, danas u svakovrsnim delima tzv korporacijske-zabavne umetnosti (ali i u nezavisnim umetničkim delima, kao opšte mesto) neskriveno postoje loša, nemilosrdna, korumpirana društva u kojima se svako trudi da opstane sam za sebe ne pomišljajući da krene u borbu protiv okova koji su mu nametnuti. Tako je, razbijanjem osećaja za kolektivitet i solidarnost te insistiranjem na „političkoj korektnosti“ i „demokratskim“ rutinama, svaki režim postao većinski opravdan i poželjan dok su ideje Slobode i Pravde, Prirodnog prava na život dostojan Čoveka postale floskule u koje niko ne veruje, posebno ne ni oni koji ih izgovaraju na javnim gala tribinama.
U ovom globalnom i globalističkom nihilizmu svako delo koje poseže za aktivizmom u ime nekada priželjkivane Revolucije koja će doneti pravedni svet, zbunjuje modernog, znatiželjnog čitaoca jer nudi sasvim drugačije koncepte življenja i delanja. Đurićev scenario (a i neki raniji, koji su takođe na sličnim relacijama) stoga, iako barata prepoznatljivim obrascima i situacijama, iskače iz uobičajenih, standardnih i standardizovanih „strip priča“. Pošto je, odabravši veliku temu, prinuđen da barata velikim istinama i njihovim obznanama, autoru nije ostalo previše prostora za karakterološko razvijanje junaka tako da su oni, osim profesora, samo ovlašno skicirani što je, pak, dobra podloga za njihovo predstavljanje u sledećim epizodama serijala koje će doći iza poslednje table ovog albuma na kojoj je famozni poziv na promenu sveta. Ovako gromoglasni, romantični, idealistički finale definitivno traži da bude nastavljen. Možda ćemo u novim epizodama prisustvovati trijumfu Revolucije, kad ona u stvarnosti već nije podignuta i neće pobediti.
(2014)
U rutinskom, trivijalnom svetu naše svakodnevice Miloš je sasvim običan dečak koji bezbrižno izrasta u mladića. On ima 16 godina, živi u okrnjenoj porodici baš kao i mnogi njegovi vršnjaci. Majka mu je prezaposlena, uvek u zakašnjenju. Otac je nestao tokom rata na Kosovu. Miloš ide u srednju školu, kao većina đaka nije previše savestan i zainteresovan za učenje i ispunjavanje svojih obaveza. Zadivljen i, možda, zaljubljen u atraktivnu profesorku. Kad ne misli na školu on je veseo dečko sa mnogo drugara, ljubitelj je kompjuterskih igrica. Rečju, sasvim prosečno dete, ni po čemu izuzetno.
            Ipak, u samo jednom danu Miloš postaje svestan čudnih pogleda upućenih mu ispod oka da bi malo kasnije susreo klošara koji ga upozorava da je ceo svet protiv njega. Zbunjen, vraća se kući gde ga posećuje nezvani gost i donosi mu neobične darove. Potom stiže drug sa novom, hit igricom. Ali umesto zabave začuju se pucnji.
Od tog trenutka događaji se nižu vrtoglavom brzinom. Miloš shvata da je meta napada i mora bekstvom da spasava svoj život, skriva se nalazeći privremeno utočište upravo kod omiljene nastavnice. Pregledom diska dobijenog od neznanog posetioca Miloš saznaje neverovatne istine zbog kojih ponovo beži, prelazeći iz ruke u ruku pomagača koji ga vode  dalje od rodnog grada pa preko granice domovine, u strane zemlje, u susret nepoznatoj sudbini.
Tik za dečakom i njegovim pomagačima su moćni progonitelji koji im ne žele dobro. Ali ni njegovi vodiči nisu bezazleni jer pripadaju tajnoj organizaciji sa velikim zadatkom, organizaciji u kojoj već postoji posebno mesto za Miloša jer je on, upravo kao i oni - predodređen za veliku misiju prevrata i uspostavljanja novog društvenog i vrednosnog sistema na čitavoj planeti, sistema koji će ukinuti ugnjetavanje i nepravde uspostavljajući pravedno društvo. Grupa pobunjenika koja sebe naziva Predodređeni prinuđena je da se krije od neprijatelja - bogatih i moćnih predstavnika kapitalističke doktrine. U tajnim učionicama borci se obrazuju, u fiskulturnim salama treniraju telo, u laboratorijama otkrivaju načine da se leče teške bolesti... Sve ove pripreme u cilju su podizanja velike Revolucije čije vreme se neminovno približava. Miloševa uloga u budućim događajima važna je i odgovorna.
Znatiželjni će čitalac u Đurićevoj priči pronaći mnoštvo prepoznatljivih elemenata i njihovu specifičnu nadogradnju. Zaplet  će iz okrilja pripovesti o odrastanju iskočiti u akcioni veleslalom tajanstvenih progonitelja i isto tako misterioznih progonjenih kroz živopisne predele izvan neposrednog iskustva dečaka (ali i čitalaca). Dolazak na cilj vreme je otkrivanje velikih tajni koje su se mogle naslutiti a sada su ogoljene i iznesene bez ikakvog predomišljanja. Njihova osnova je u globalnim mračnim zaverama moćnika i uspostavljanju organizacije koja će im se suprotstaviti kako bi odbranila Slobodu i Dostojanstvo Čovečanstva lukavo gurnutog u večno robovanje Kapitalu. Teorije zavere tako su dobile još jednu svoju varijaciju, jednako (ne)verovatnu i uznemirujuću. Time se bezvremena, mitska borba Dobra i Zla, Svetla i Tame, nastavlja, koliko plemenita toliko i zaludna. Ovog puta na strani Dobra su Predodređeni, organizacija koja svoju snagu traži u eliti visoko obrazovanoj, sposobnoj i svesnoj svoje pozicije, uloge i snage. Principi racionalizma pomešani su sa idealizmom, zdrav duh sa zdravim telom što rezultira aktivizmom a ne povlačenjem, tonjenjen u apatiju, depresiju ili dekadenciju, čemu su intelektualci najčešće skloni. Svet XXI veka, koji je nasledio razočarani XX vek, u kome se uzlet nadanja posle II svetskog rata pretvorio u sunovrat postindustrijskog doba, neoliberalnog kapitalizma i teorija u rasponu od Bodrijarovih simulakruma do Fukujaminog endizma i Hantingtonovog sukoba civilizacija, mora se otrgnuti iz kandži cinizma i etičkog nihilizma ukoliko želi da opstane. Tehnologija je umesto da oslobodi čoveka postala sredstvo za njegovo izrabljivanje i ponižavanje. Sloboda se ponovo mora otimati a tu borbu će predvoditi moralno i intelektualno nadmoćna manjina. Predodređene ne muče dileme uloge elite u velikim pokretima masa odnosno opravdanosti borbe. Oni su spremni na vođstvo i žrtvovanje. Takve izjave u prvom trenutku mogu će činiti prostodušno naivnim ali je na svakom od čitalaca da se zapita da li je odista jedinka bez osećaja za kolektivno, spremna samo da zadovoljava svoje egoističke prohteve bez obzira na one oko sebe.
Prvi album „Predodređenih“ ispunjen poletnim, mladalačkim slikama sa malo ugledanja na japanske mange, tek je skicirao i započeo priču najavljujući da će ona izrasti u serijal pred kojim su mnoge zanimljive opcije. Dok ne pristignu sledeći nastavci čitaocima ostaje da iščitaju i razgledaju prvu epizodu pokušavajući da se prisete kada su izgubili romantičnu želju i volju da se bore za bolje sutra, kada su izgubili ideale i iluzije.
(2014)


U FOKUSU

            Fenomen super heroja u stripu vezuje se za američku strip scenu na kojoj je nominalno nastao i na kojoj je i nadalje vrlo tražena roba pod okriljem korporativne indistrije zabave. Od samog nastanka (pre gotovo osam decenija) na tržište se „punom parom“ izbacuju buljuci junaka sa svakovrsnim natprirodnim moćima koje trebaju da zadive čitaoce, primarno dečake koji  više nisu mali ali nisu dostigli do puberteta (kada će ih zainteresovati druge teme). U tom nadmetanju heroji su trebali da budu što neobičniji a avanture što uzbudljivije (naravno, super junaci moraju da imaju super neprijatelje da bi borba bila impozantnija). Naknadno su generacije odrasle na ovakvim stripovima pokušale da ih uozbilje, analiziraju i opravdaju što, ipak, nije potpuno uspelo. „Očovečenje“ super junaka kao tekući trend uglavnom donosi proizvode sumnjivog domašaja i kvaliteta.
            Izvan sfera američkih super heroja nastalo je srazmerno malo njihovih strip kolega; na ovdašnjim prostorima najduže opstaje Kapetan Nitrat, koga je osmislio Borislav Stanojević a prvu avanturu, objavljenu u Beogradu 1996. g., nacrtao Siniša Radović. Posle premijernog albuma „Usamljenost superheroja: Kapetan Nitrat 1- Nitratna Zavera“ slede epizode „Captain Nitrate 2 - War Games“ (Bitolj, 1999) i „Kapetan Nitrat 3&4 - Kratki(?) rezovi“ (Beograd, 2011) koje je nacrtao Aleksandar Sotirovski. Sada su sve četiri epizode, kao svojevrsni prvi tom avantura Kapetana Nitrata, sakupljene u jednu knjigu sa tvrdim povezom i visokih tehničkim standardima štampe; u knjizi je objavljeno i nekoliko ogleda o ovom stripu iz pera domaćih i stranih autora a posebnu pažnju zaslužuju i Stanojevićevi pronicljivi eseji o serijalnoj naraciji odnosno super herojima.
           
REČ KRITIKE
            Kapetan Nitrat je najpre bio Vatroslav Vostok, filmski arhivista iz Slavigrada u Južnoj Beoviji, koji pokušava da od propasti i samozapaljivanja spasi stare nitratne filmove čija je slika neprevaziđeno kristalna. Služeći se alhemijom otkriva čudotvornu materiju koja može da poprimi bilo koji oblik i koja se mentalno povezuje s njim. Zahvaljujući tome on preživljava eksploziju, koju su podmetnule zle sile namerne da nitratne filmove iskoriste za oružje kojim će pokoriti svet i svemir, i postaje Kapetan Nitrat sposoban da kontroliše snagu nitrata. Obmotan filmskom trakom kroz koju i gleda i viteškim plaštom, Kapetan se bori protiv vladara sveta iz senke, pod imenom „Odozdo“, otima nitratne filmove i šalje ih u orbitu Zemlje koju potom spasava do Sunčevog metka. Kapetanu pomažu elektromagnetni Razvodnik Daljinac i Žonglari (molekularne veličine); s duge strane, odmažu mu i gnjave ga Melijes i braća Limijer, bogovi filma koji se međusobno ne trpe, te Orson Vels, otpadnik, kontraverzni, haotični genije. Listi neprijatelja priključiće se Fantomas, doktor Mabuze i Fu Manču koji će sići sa velikog platna praćeni King Kongom, Godzilom i zmajem Fafnerom. U velikom finalu Kapetan izaziva na dvoboj organizaciju „Odozdo“. Naravno, nastavak sledi...
            „Kapetan Nitrat“ je nadahnuta parodija superherojskih koncepata (kao i njihovog očovečenja) koja se iz epizode u epizodu razvija i lako nadrasta šablone postajući zanimljiva i zabavna igrarija povezana sa bogatom istorijom filmske umetnosti. Kako se priča usložnjava tako se i njen strip jezik oslobađa i razmahnuto dopunjuje tekst. Rečju, „Kapetan Nitrat“ nije obični super heroj već samosvojna pojava koja, u najboljoj tradiciji postmoderne, spoja iskustva raznih medija i kultura u originalnu, razbarušeni i vrcavu celinu.
            („Dnevnik“, 2014)


top