![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmo2BMlfrwfmHy0Elc3sn8rs5THY_m-41xbAJ6toGKcc4cwtDQs6A9smGZNUMaVtYRSRB4r17mYf7Tj6smji9VorxhqteCpXNOeKruZVmqgsE7SXG8rUOnzugcYkSdT60vvv76FqmLSD8/s320/TheThreeStigmataOfPalmerEldritch(1stEd).jpg)
Još za života stekavši
status kult pisca, Dik je spadao u
onu vrstu stvaralaca čije delo, onakvo kakvo je: nesavršeno, sa puno ćor-sokaka
ali i blistavih stranica, poštuju i uvažavaju i oni koji ga slave i kritičari.
Mnoštvo mladih pisaca prihvatilo ga je i uči od njega. A ima se i šta naučiti.
U desecima romana Dik gradi svetove,
i male ljude u njima, da bi potom građevinu prepustio laganom ali neumitnom
raspadanju u kome, u neuhvatljivom trenutku, stvarnost prestaje da bude
zdravorazumska, uzročno-poslediča, i počinje da se izvija iz same sebe u
halucinaciju, košmar.
Tako će i u romanu „Tri stigmate Palmera Eldriča“ nova
droga iz dubokog svemira umesto da, kao i ranije droge, stvori samo iluziju i
olakša život nevoljnih kolonizatora Marsa,
suočiti uživaoce sa velikim metafizičkim umom koji nudi, kao neki novi mesija,
brisanje granica realnosti i snova, ostvarenje želja, mogućnost da se isprave
greške počinjene u prošlosti. Junaci će prolaziti kroz serije fantastičnih
scena iz sopstvenih prošlih dana i budućnosti, da bi se, na kraju romana,
otvorenom kraju kakvima je Dik bio sklon,
umesto definitivnog razjašnjenja svi akteri, zajedno sa čitaocem, zapitali: Je li ovo zaista stvarnost ili samo iluzija,
droga?
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmlhvf6YaEcJyQJ0RBxopraJD_WAqfRVhy9dLPkMYO57VXBJN8rR0gl-BpAKztWZb1DVbZdOFM9onRzGmPi8Lw9yuXubHQITjr89uSxFUTCmj73xcZwo3uZxjVSO0N0v3ePnEAvDDnyWA/s320/PhilipDick.jpg)
Na žalost, Dik-čovek, dugogodišnji uživalac teških
droga sprečio je Dika-pisca da,
uprkos svom nerazumevanju i bednim honorarima, istraje i stvara duže i bolje.
Ipak, bez obzira na sve, Dikovo delo
stoji kao putokaz razvoju i usponu naučne
fantastike u veliku, ozbiljnu literaturu. „Tri stigmate Palmera Eldriča“ bitan su deo tog uspenja.
(„Dnevnik“, 1992)
0 komentara:
Постави коментар