Ima
li žanra
Odabir
zadatka u slučaju projekta "Na
tragu" skreće pažnju i na pitanje postojanja kriminalističkog
literarnog žanra ovde i sada. Mada je prisutna već jedan vek, od Tanasija Mladenovića 'prvog srpskog
policajca', krimi priča u srpskoj literaturi nema pravu, kontinuiranu
tradiciju, što će reći da nema autora koji su joj se isključivo ili, barem
prevashodno, posvećivali. Razlozi za ovakvo stanje su brojni, od društvenih jer
je krimić urbani žanr, do kulturno-političkih, pošto je ovaj žanr u doba
socijalizma tretiran kao šund produkt 'trulog
zapada'. Stoga su ozbiljni autori izbegavali ovaj skliski teren, mada je
krimić u svetu uznapredovao do literature kojoj se priznaju kvaliteti ako ih
ima (a ne odbacuje se 'a priori').
Ovakav stav s jedne, i potražnja odgovarajućih sadržaja u zlatno doba
roto-romana, 60-tih i 70-tih, stvorili su grupu domaćih krimi pisaca -
ilegalaca, na čelu sa legendarnim tvorcem Luna, kralja ponoći, Frederikom Eštonom/Mitrom Miloševićem i
njegovim učenikom, ocem inspektora
Hejzija, T. H. Greičom/Gradimirom Pašćanovićem; pre pomenutih stvarao je, i
to najčešće pod svojim imenom i prezimenom, Milan
Nikolić koji je, na žalost, gotovo zaboravljen. Pomenuti ilegalci obilno su tezgarili u brojnim roto edicijama,
dnevnoj štampi i časopisima. Kriza i rat uništili su ovu
'delatnost', izbrisali je sa trafika mada se stari krimi romani vrlo dobro
prodaju na buvljacima. Trenutno, dakle, domaće krimi literature, ni one s
umetničkim ambicijama, ni one štancajuće, nema iako svakodnevna dešavanja daju
obilje materijala odgovarajućeg predznaka. Poduhvat "Na tragu" je pokušaj skretanja pažnje piscima na mogući
pravac stvaranja.
U
klišeu i van njega
Pozivu
priređivača odazvalo se 26 autora različitih generacija i umetničkih
opredeljenja, što je otvorilo široku lepezu odgovora na postavljeni zadatak.
Tako se na jednom polu nalaze realistički, stvarnosni pogledi (J. Lengold, M. Prodanović, M. M. Dimovska)
a na drugom su, s većom ili manjom ironijskom distancom, preuzeti šabloni
žanra, ponajviše one tvrde struje (Đ.
Pisarev, Z. Ćirić koji dešavanja prebacuje u fiktivno-domaći Nišvil, delom
i V. Tasić i D. Nikolić). Između ovih bitno različitih odgovora nalazimo
nekoliko stilskih slojeva: upliv artizma u žanrovsko (S. Arsić, M. Pavlović, Saša i Slobodan Ilić, Lj. Đurđić, M. Vuković);
reciklaža žanrvoskih iskustava (Lj. Arsić
koja u priči gradi paralelu romanu "Ubojstva
na festivalu" Arta Bourgeona, objavljenom u ediciji "Trag", br. 250, T. H. Raič se bavi slučajem Boni i Klajd, V. Pavković iz novog ugla
otkriva velikog detektiva Nero Volfa, S.
Damjanov kombinuje Luna, Poa i
Vidakovića); grupa priča za predmet ima same krimi priče, kao fenomene koji
oblikuju stvarnost (M. Pantić) ili je
određuju (S.Tešin, M. Vuruna, S. Radonjić);
konačno, nekoliko priča egzistira u labavim, pogodbenim okvirima krimića (V. Žurić, S. Basara, J. Vrbavac, G. Petrović).
Ukršanja i preplitanja pomenutih (sasvim pogodbenih) kategorija u istim pričama
dodatno zamagljuju, relativizuju problem i, u krajnjem, otvaraju pitanje šta
jeste krimi žanr.
Zločini
i kriminalne 'aktivnosti', kao segment realnog sveta svakako 'izazivaju'
literaturu koja mimetički obrađuje model. Kriminalistički žanr ovaj sloj
podrazumeva ali izmiče i korak ustranu, gradeći
specifičnu stvarnost sa sopstvenom ikonografijom, pravilima i
varijacijama arhetipskih odnosa. Ta paralelna stvarnost teži da se izdvoji i
nametne kao prevashodna, što joj u ponekim podžanrovima uspeva manje a u
drugima više (u policijskom podžanru, kakav su pisali Simenon ili Mekbejn doza
paralelnog mnogo je manja nego u detektivskom podžanru, koji se odmetnuo u
potpuno konstruisane realnosti, što je započeli Rejmond Čendler i Miki
Spilejni a nastavili ini sledbenici). Koji i kakvi odnosi realnog i
artificijelnog će postojati u konkretnom krimiću zavisi od zahteva tržista,
tako gde je krimić popularna roba, i afiniteta samog pisca, ako ima slobodu da
ga izrazi. Dilema da li krimić postoji ili ne izvan granica žanra ostaje
otvorena, stalna i promenjiva. Nju
definiše i junak priče Saše
Radonjića rečima: "Kakav je
smisao krimi priče izvan klišea?" Knjiga "Na tragu" daje 26 mogućih odgovora, a ta je raznovrsnost
čini zanimljivim dokazom o zrelosti i fleksibilnosti savremene srpske proze.
(1999)
0 komentara:
Постави коментар