Kratki naslov na koricama “Rajački ** Ninđa” (zvezdice u ovom tekstu su, na žalost, nedostojna oznaka za šurikene) uz adekvatnu ilustraciju nepobedivog maskiranog ratnika iz senki, iskusnijim stripoljupcima sa ovih prostora sasvim je dovoljan da znaju šta ih čeka između tvrdih korica. Oni mlađi će kroz tekstove i strip epizode polako otkrivati još jedan fenomen popularne kulture iz 1980-tih sa prostora sada nepostojeće a tada (činilo se) vrlo postojane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavija. Konkretno, tada su na kioscima među (za današnje pojmove – nepojmljivim) mnoštvom šarenih svezaka tzv roto romana (od milošte zvanih i ‘pisani romani’ da bi se razlikovali od – ‘crtanih romana’) kroz koje su se, na radost klinaca (malih i velikih), šepurili znani i neznani kauboji, detektivi, policajci i kriminalci, povremeno i svemirski borci (pa čak i Konan), među najpopularnijim bile (od 1983. godine) sveske plavih korica sa ponosnim naslovom “Ninđa” koje su većinom bile delo izvesnog Dereka Finegana (u stvari ih je pisao Brana Nikolić, strip autor-otac Mije Siledžije i Bendžo Koste, koji je pisao i romane o doživljajima Doka Holideja). Mlađarija je obožavala avanture Leslija Eldridža, Amerikanca koji je ‘izučio’ za ninđu i delio pravdu u San Francisku u sočno opisanim bitkama protiv nevaljalaca svih boja, vrsta i fela. Ova popularnost nije promakla rukovodstvu “Dečjih novina” (na čelu sa legendarnim Srećkom Jovanovićem, koji je stvorio ovaj noseći stub stripa u Jugoslaviji) pa je Ninđa prešao i u medijum stripa i debitovao u 485. broju “Eks almanaha” i postao bezmalo instantno popularan. Ninđu, koji se pomalo razlikovao od pisanog uzora (uloga njegove drage Sumiko i druga-snagatora Tabasko Pita je bitno redukovana), u bezmalo 30 epizoda (sve do poslednjeg 538. broja “Eks almanaha”) stvarala je ekipa proverenih scenarista i crtača (Svetozar Toza Obradović, Dragan Stokić Rajački "Rajac", Petar Aladžić i Miodrag "Mikica" Ivanović; po jednu epizodu su uradili Miodrag i Vladimir Krstić odnosno Branislav Kerac i Sibin Slavković).
Dragan Stokić Rajački (1951)
pojavljuje se u serijalu “Ninđa” u dve uloge: kao kompletan autor ili
kao crtač epizoda koje je osmislio Toza Obradović (1950-2020), još jedna
od ovdašnjih strip legendi koja je nezasluženo bagatelisana ili
omalovažavana. Rajački je napisao i nacrtao prve epizode “Ninđe”
koje su ‘probile led’ i pridobile pažnju čitalaca; te su epizoda
reprintovane u prvom tomu ove svojevrsne (za sada dvoknjižne) monografije,
objavljenom 2021. godine. Novi, drugi tom sadrži epizode crtane po scenariju Toze
Obradovića (“Mrtvac koji hoda”, “Kad sunce udari u glavu”, “Nepobedivi
Danijel”) odnosno Marka Stojanovića (“Ulog(a)”) dok je za “Ukus
smrti” Rajački kompletan autor. Ninđa/Eldridž u njima se bori protiv
‘klasičnih’ kriminalaca u liku snagatora ili ucenjivača koje eliminiše brzinom
i hladnokrvnošću (uz pomoć ‘harageija’, šestog čula koje ga upozorava na
opasnosti) odnosno neverovatnim baratanjem raznim oružjem. No, dah neočekivanog
i iskorak iz rutine dolazi sa epizodama u kojima su protivnici klonovi ili
roboti sa kojima oprobane metode borbe nisu dovoljne. Scenarista Toza
Obradović je voleo da koristi naučnofantastičnim arsenalom i tako
stavlja na dodatne muke svog heroja, na radost najpre zatečenih a posle
očaranih čitalaca. Ko god bio Ninđin protivnik, priče o njihovim
susretima i sukobima prepune su vratolomne akcije, žučnih dijaloga, jurnjava
automobilima, skokova i udaraca što je Rajački majstorski iscrtavao
svedenim, rafiniranim potezima. Njegove table sa crtežima različitih veličina
odražavaju dinamiku dešavanja i vrtoglavom brzinom vuku čitaoca/gledaoca na
nove i nove stranice.
Monografiju upotpunjuju tekstovi, od
šarmantnog uvodnika “Od katane do nirvane” Predraga Ž. Vajagića,
analitičkog pregleda “Ninđa zahvaljujući ‘Ninđi’” Vladimira Stefanovića do
sjajnog teksta “Svetozar Obradović: sinonim za strip-scenaristu” o
karijeri ovog velikana iz pera teoretičara Predraga Đurića. Izuzetan
uvid u promišljanje svog strip stvaralaštva Rajački daje u
intervjuu pod naslovom “Kako je prohodao Ninđa i druge priče”.
Monografiju zaključuju kratke izjave desetak strip autora i teoretičara
odnosno pisaca. Svi oni slažu se da je Rajački izuzetan umetnik a strip
“Ninđa” značajno delo iz istorije domaće 9. umetnosti.
(“Dnevnik”, 2025.)
Нема коментара:
Постави коментар