Vest od odlasku sa životne scene Hermana Ipena (Hermann Huppen,17.07.1938. – 22.03.2026) više je od pukog navođenja činjenica – ona obznanjuje nestanak jednog od poslednjih velemajstora francusko-belgijske strip škole iz druge polovine XX i prvih decenija ovog veka ali i svekolike 9. umetnosti, svestranog autora jednako veštog sa perom i četkicama kao i sa rečima. Na Hermanovim avanturističkim, vestern, naučnofantastičnim stripovima odrastale su generacije evropskih i ovdašnjih dečaka i na očiglednim primerima učile kako vizuelno pripovedanje može biti dinamično i impozantno, kako je ‘prljavi, ružni grafizam’ lep i kako se samostalne epizode sabiru u impozantne panorame epoha.
Herman je bio agilan i
disciplinovan i za više od šest decenija rada stvorio ogroman opus visokog
kvaliteta uz nekoliko remek-dela. Crtao je bukvalno do poslednjeg daha i pred
smrt, mada iscrpljen bolešću, završio poslednji album. Nesuđeni stolar i
arhitekta kao strip crtač debitovao je 1964. godine u magazinu „Spiru“.
Hermanov vizuelno samosvojan rad (kojim dominiraju izdužene figure aktera)
na stripu „Jugurta“ po Vernalovom scenariju (dva albuma; serijal
je nastavio da crta Franc) koji opisuje sukobe rimskih osvajačkih legija
i slobodoljubivih Numiđana, zapazio je afirmisani scenarista Greg
(Mišel Regnier,1931 – 1999) i ponudio mu saradnju na klasičnom
mornarsko-pustolovnom serijalu „Bernard Prins“ koji je Herman
crtao od 1966. do 1980, godine (ukupno 18 albuma). Po Gregovim
scenarijima Herman 1969. godine započinje rad na vestern serijalu
„Komanča“ (do 1983. ukupno 14 albuma). Oba serijala bila su vrlo
popularna; “Komanča” je
često navođena kao jedini konkurent stripu “Bluberi” Šarlijea
i Žiroa. Gregove priče su, zbog njegove prezauzetosti, bivale sve
slabije pa je Herman, čiji se crtačka veština razvijala, počeo da
razmišlja o samostalnom radu. Konačno, 1978. godine pojavila se, u nekoliko strip
magazina (1979. u jugoslovenskom magazinu „Strip art“), prva epizoda
serijala „Džeremaja“, spretno zamišljenoj mešavini naučne fantastike
i vesterna. Temelj svih priča je građansko-rasni rat u SAD koji
je uništio dotadašnju civilizaciju. Iako državne vlasti nema a genetske mutacije
izazvane radijacijom postaju očigledne, ljudi žive kao u doba Divljeg zapada
organizovani u manje zajednice a praznim prostranstvima lutaju horde bandita i
otpadnika... Junaci serijala su mladi momci, Džeremaja i Kurdi Maloj.
Džeremaja je oličenje poštenja i naivnosti dok je Kurdi „ispekao
zanat“ lutalice. Dvojac na svom putovanju bez cilja, upada u razne nevolje, Džeremaja
polako sazreva i menja se, dok Kurdi ostaje neukrotivi vragolan,
veran samo sebi i svojoj mazgi Ezri. Hermanove priče o Džeremaji (pretočene
u 42 albuma) vremenom su bivale sve složenije, sa mnoštvom likova i životno
uverljivih situacija; od obojenog crteža Herman je, od 19. albuma, prešao
na tehniku akvarela u svakom kvadratu.
Godine 1983. Herman započinje
serijal „Tornjevi Boa-Morija“, situiran u srednji vek, koji će se
okončati posle 10 albuma i pretočiti u serijal „Boa-Mori“
(5 albuma, po scenarijima Hermanovog sina Iva). Heroj svih
priča je časni vitez Emar od Boa-Morija, ratnik starih principa i nazora
koji se vraća u svoju postojbinu jer su „tornjevi Boa-Morija najlepši i
najviši koji postoje u hrišćanskim zemljama!“ Viteza putevi vode od Francuske
i Engleske do vojevanja za hrišćansku slavu u pustoši Svete zemlje
i nazad do sanjanog zamka Boa-Mori, za koji će voditi odlučnu i fatalnu
borbu. Naslovi epizoda su imena likova koji su sporedni i prolazni dok imena
viteza Emara nema. Herman subverzivno/postmodernistički
sugeriše da je svako junak svoje priče-života i, istovremeno, marginalna pojava
u životu drugih ljudi koje sudbina vodi drugim smerovima pa se oni tek ovlaš
sreću i upoznaju (tu ima mesta za bogalje, beslovesne i lude, one koji tragaju
za verskim prosvetljenjem, one koji uveseljavaju i rastužuju okolinu). Ovako
ravnopravan i produbljen tretman svih junaka daleko je od klasične stripovske
postavke priča sa jasno podeljenim ulogama. „Tornjevi… “ su remek-delo
9. umetnosti koje fascinira neodoljivom magijom pripovedanja i vizuelnim
majstorstvom. Seriju „Boa-Mori“ čine atraktivne nezavisne priče koje se
dešavaju na različitim lokacijama i labavo su vezane za “Tornjeve…”. Pored
pomenutih serijala Herman je sa sinom Ivom radio vestern epopeju “Duk”
(7 albuma) i starorimsku avanturu “Brigantus” (2 albuma); kao kompletan
autor ili po tuđim scenarijima uradio je 30-ak nezavisnih albuma različitih
žanrova (od gusarskih avantura preko krimića do horora i naučne
fantastike). Na sreću ovdašnjih stripoljubaca većina Hermanovih
radova objavljivana je i kod nas u strip magazinima ili albumima.
Herman je nesporno jedan od najznačajnijih strip autora. On je velemajstor crteža/slikanja (od grimasa lica i tela u pokretu, arhitekture i pejzaža u raznim godišnjim dobima), njegova montaža tabli dinamički je precizna uz često kontrapunktiranje kretanja i mirovanja. Znatiželjni čitaoci jednako uživaju u otkrivanju složenih, suptilnih priča i posmatranju maestralnih pojedinačnih slika i njihovog organizovanja u celine-table. Herman traži posvećenu pažnju i najdublje uvažavanje zauzvrat darujući spoznaju istinske, neponovljive, bezvremene Umetnosti.
(“Dnevnik”, 2026.)
.jpg)






Нема коментара:
Постави коментар