Kao šesta knjiga u biblioteci “Najbolji krimi-romani sveta” agilne “Čarobne knjige” upravo je objavljen roman “Na usamljenom mestu” Doroti B. Hjuz (1904-1993), spisateljice slabije poznate na ovim prostorima koja je, pak, dobila nagradu “Edgar” za doprinos književnoj kritici a 1978.g. za svoje delo zaslužila titulu velemajstora žanra koju dodeljuje cehovsko Udruženje krimi-pisaca Amerike. Hjuzova je bila najaktivnija u decenijama oko polovine XX veka a njena je dela odlikovala tzv “noar” atmosfera i vešto poigravanje obrascima žanra koji važi za muški mada je prisustvo niza valjanih autorki itekako vidljivo. Među 14 krimi romana koje je Doroti B. Hjuz objavila izdvaja se delo “Na usamljenom mestu” objavljeno 1947.g. Popularnost romana podstakla je “Kolumbija pikčers” da otkupi filmska prava, angažuje ozbiljnog režisera Nikolasa Reja i popularne glumce Hemfrija Bogarta i Gloriju Graham i 1950. u bioskopsku distribuciju pusti film “Na usamljenom mestu” koji se, međutim, voljom razigranih scenarista ali i zbog poštovanja Holivudskog “star sistema” u krucijalnim elementima razlikuje od romana, što je izazvalo ozbiljne polemike u stručnoj javnosti. 
        Roman prati život Diksa Stila, demobilisanog pilota koji se krajem 1940-ih doselio u Los Anđeles da bi, kako se na prvi pogled čini, pronašao svoje mesto pod suncem. Ali, Stil nije pripadnik u ratu istraumirane “izgubljene generacije” koja ima probleme da se navikne na civilni život. Naprotiv, on je patološka ličnost koja je pre vojne službe naučila da zloupotrebljava ljude i tako iživljava komplekse sopstvene više vrednosti sprečene da se iskaže zbog nedostatka novca i luksuza za koji smatra da mu po prirodi stvari pripadaju. Stil je brzo naučio da parazitira kao prijatelj bogatih studenata koje je prezirao. Mada se istakao u ratu on nije ostao u vojsci a povratak u domovinu otvorio je stare probleme novca koje njegov striko Fergus nije hteo da mu daje u neograničenim količinama. Ipak, Stil ga je ubedio da mu godinu dana šalje po 250 dolara mesečno na ima troškova dok on navodno piše knjigu i to - krimić. U novom gradu on je sreo prijatelja Mela iz vojske i ubio ga, prisvojio njegov stan, automobil i kreditne kartice (prijatelj je navodno otišao na rad u Rio). Osim frustrirajućeg nedostatka novca koji bi zadovoljio njegove isprazne prohteve Stil ima i drugi problem – nemogućnost da pronađe pravu ženu zbog čega je postao serijski ubica usamljenih devojaka u noćnim senkama, ubica koji se tim činom sveti jedinoj devojci koju je voleo (i zadavio je dok je bio raspoređen u jedinici u Engleskoj). Kad se u njemu nagomila bes zbog osujećenosti – a za to treba oko mesec dana – on kreće u akciju. U želji da dokaže svoju nadmoć ali i da bude blizu istrage zločina Stil obnavlja prijateljstvo sa ratnim drugom Brabom Nikolajem, policijskim detektivom. Brab se u međuvremenu oženio Silvijom koja postepeno počinje da sumnja u Stila. Istovremeno, Stil upoznaje Lorel Grej, otresitu, nezavisnu crvenokosu devojku kojoj je Mel ostao dužan 700 dolara. Grej uzvraća Stilovu ljubav ali, nepogrešivo prepoznajući mladićeve mane, ne deli njegove ideje o večnom zajedničkom životu. Stil polako ali sigurno gubi kontrolu nad svojim postupcima sve dok, u uzbudljivoj završnici, ne prizna zločine koje je počinio.
        Hjuzova pripoveda iz pozicije Diksa Stila, njegovih ideja, nervoza, mušičavih promena raspoloženja, napada besa, izliva ljubavi i ljubomore. Ona se ne bavi samim činom izvršenja zločina već onim što mu prethodi i onim što sledi posle njega. Stoga je ovo prevashodno psihološka studija bolesne ličnosti a ne roman akcije i policijske istrage. Sa zavidnom spretnošću autorka održava tenzije, postupno otkrivajući fragmente iz Stilove prošlosti, kombinujući priču o zločinu sa frustracijama socijalne neprilagođenosti, trenucima lucidnog razmeravanja sopstvenih sposobnosti i opravdavanja postupaka ali i periodima ubeđenosti u svoju superiornost te ljubavnom melodramom. Opisi zaljubljenosti jednako su uverljivi kao i oni izliva gneva odnosno opisi besciljnih vožnji, bezazlenih kućnih sedeljki ili trivijalnih poseta restoranima i susreta sa drugim, lepim i uspešnim, parovima. Hjuzova pažljivo barata naizgled nebitnim detaljima koji se postepeno slažu u uznemirujuću sliku poremećene jedinke koja je nemilosrdni predator u zajednici ljudi uljuljkanih blagodetima civilizacije koja ih, u velikoj većini, čini nesposobnim da prepoznaju opasnosti koje im prete. Čak ni istrenirani policajci nisu u stanju da otkriju ono što (sugeriše spisateljica) ženska intuicija (i njeni bazični instinkti borbe za opstanak) konačno razotkrivaju.
        U vreme prvog objavljivanja ovog romana vizura koju je Hjuzova otkrila bila je u rangu novotarije koja je istovremeno zavodljiva i intrigantna. Više od sedam decenija kasnije “Na usamljenom mestu” nema oreol iskoraka jer je žanr upio i razvio njene ideje ali je to i dalje sveže i uzbudljivo delo koje znatiželjne i pažljive čitaoce nagrađuje uzbudljivom pričom te rafiniranim opisima različitih psihopatoloških stanja u svetu koji se oporavljao od užasa svetskog rata.

            (“Dnevnik”, 2023.)

0 komentara:

Постави коментар

top