Izdavačka kuća „Čarobna knjiga“ u okviru svoje „Biblioteke Beskrajni svet fantastike“, koja donosi prevode knjiga značajnih za istoriju fantastičkih žanrova (ponajpre naučne fantastike), upravo je objavila roman Roberta A. Hajnlajna „Stranac u tuđoj zemlji“. Hajnlajn (1907-1988) je jedan od klasika naučne fantastike iz tzv „zlatnog doba naučne fantastike“ (1940-1950) i od fanova je svrstavan u „veliku trojku“ (uz Isaka Asimova i Artura Klarka) najboljih pisaca naučne fantastike. Njegov obiman opus obuhvata niz dela za mlađe čitaoce (omladinu) odnosno cikluse dela pod nazivom „Istorija budućnosti“ i „Svet kao mit“. Pošto je počeo da objavljuje krajem 1930-tih Hajnlajn je „pokupio“ niz manira iz „palp“ literature ali je kasnije vidno napredovao u pravcu serioznije literature. Baveći se svakovrsnim obrascima, od „spejs opera“ preko ustrojstava budućih društava do putovanja kroz vreme, on je ispisivao dela različitih kvaliteta i domašaja koja su imala veliki uticaj na publiku i kolege po peru. Nekolika njegova dela pominju kao primeri određenih podžanrovskih usmerenja: npr. „Zvezdani jurišnik“ kao militantno-ratna „spejs opera“, „Mesec je surova ljubavnica“ kao roman od ljudskim naseobinama van Zemlje, „Svi vi zombiji“ kao egzemplar za „princip leptira“ (putovanja kroz različita vremena i susretanja samog sebe).
            „Stranac u tuđoj zemlji“ (1961) primer je dela koje problematizuje temelje moderne ljudske civilizacije (one tzv „Zapadne“). Hajnlajn je na ovom delu radio punu deceniju; izdavač je tražio da rukopis, na 800 strana, bude skraćen za 25% (zbog, za ondašnje prilike, neuobičajene dužine i zbog „problematičnih“ sadržaja). Roman je privukao veliku pažnju publike pa je dobio i nagradu „Hugo“ kao najbolji naučnofantastični roman te godine. „Stranac...“ je prvi naučnofantastični roman dospeo na best-seler listu „Njujork tajmsovog književnog podlistka“ („The New York Times Book Review's“) iako je kritika u tom listu bila vrlo suzdržana. Roman je stekao i brojnu vanžanrovsku publiku - postao je kultna knjiga u hipi zajednicama (među njima i Čarlsa Mensona). Roman je uvršćen u izložbu „Knjige koje su oblikovale Ameriku“ Kongresne biblioteke SAD. Godinu dana po Hajnlajnovoj smrti bila je potrebna obnova autorskih prava pa je njegova udovica zatražila od izdavača da objavi knjigu bez skraćenja i upravo ta verzija je, po privi put, prevedena i objavljena u Srbiji.
            Roman prati dogodovštine Valentina Majka Smita, vanbračnog deteta dvoje članova prve ekspedicije na Mars, rođenog na „crvenoj planeti“ i jedinog preživelog u tom poduhvatu, koga su odgajili Marsovci a, 25 godina kasnije, druga ekspedicija vratila na Zemlju. Po prispeću na planetu roditelja, Smit je izolovan iz medicinskih razloga; on je, naravno, svetska senzacija a oko njega se zapliću svakojake političke zavrzlame i interesi. Njih je svestan ambiciozni  novinar Ben Kakston koji je u kontaktu sa medicinskom sestrom Džil Bordman. Pošto upozna Smita i spozna u kakvoj je opasnosti Džil otima Smita iz bolnice i, pošto je Ben nestao, odvodi  u kuću Džubala Haršoua, advokata, lekara i popularnog pisca. Sledi političko nadmudrivanje kojim će Smitu biti obezbeđena sigurnost i priznata njegova prava (bogatog naslednika roditeljskih patenata i suverena-vlasnika Marsa). U međuvremenu, Smit koristi sve svoje sposobnosti (a one pored intelektualne superiornosti podrazumevaju potpuno vladanje svojim telom kao i sposobnost da se pretnje fizički otklone tako što će - nestati) kako bi upoznao zemaljsku kulturu sa mnoštvom njemu stranih koncepata (od vlasništva do institucija braka). Kad se oseti sposobnim Smit sa Džil napušta Džubalovu kuću i odlazi u svet, priključuje se putujućem cirkusu, prijavljuje u vojsku (iz koje ga izbacuju) a potom osniva Crkvu svih svetova. Tamo propoveda slobodnu ljubav i dosezanje viših nivoa svesnosti koji, uz savladavanja marsovskog jezika, podrazumevaju i telepatsko povezivanje grupe. Pristupanje mnoštva članova ugrožava do tada moćne crkve, posebno „fosterite“, pa centralno sedište Smitove crkve biva spaljeno a on bukvalno raskomadan. Ipak, Smitovo učenje se ne može iskoreniti kao što i on nadalje postoji u višim sferama stvarnosti.
            Hajnlajn piše o Zemlji bliske budućnosti: na njoj živi pet milijardi ljudi, politička organizacija je unekoliko drugačija (postoji svetska Federacija), tehnika je napredovala (leteći automobili, stereo televizijski tankovi) ali su osnovni koncepti Zapadnog sveta i dalje isti (neupitnost svojine, političke igre moći, religijske mahinacije i fanatizam, seksualna frustracija). Civilizacija Marsovaca je, uprkos nizu bizarnosti, nadmoćnija i „humanija“ a kako je Smit, u suštini Marsovac, sukob sa zemaljskim svetom neminovan je zbog sudara rigidnog kapitalističkog ustrojstva sa idejama slobodne ljubavi, neopterećenosti posedovanjem materijalnih bogatstava i nerobovanja institucijama (državne prinude, braka...).
            Bezmalo šest decenija od pojavljivanja, „Stranac u tuđoj zemlji“ se predstavlja kao provokativno delo koje, pod okriljem naučne fantastike, preispituje temeljne vrednosti „Zapadne civilizacije“ druge polovine XX veka.
            („Dnevnik“, 2020.)

0 komentara:

Постави коментар

top