Majska „Stripoteka“ donosi drugi deo epizode „Prijatelj Žaven“ (originalno objavljene 1988; čak 11 godina deli je od prethodne) iz serijala „Ratnici sa Akbara“ (ili „U potrazi za pticom vremena“ kako je originalni naslov). U njoj mladi pustolovi, pomalo smotani Bragon i vragolasti ženskaoš Žaven, stižu do Oblasti Penušavih talasa, da bi prisustvovali prazniku Dan Č’tina, na kome će pokazati svoju srčanost spašavajući simpatičnu i prsatu princezu Maru, što ih kvalifikuje za slobodno prisustvo na dvoru i vojničku obuku. Da bi zadovoljili damin kapric prijatelji i suparnici u borbi za njenu naklonost, pridružuju se lovu na opasnog boraka iz koga se Žaven neće vratiti. Maru, pak, vrlo obraduje trofej, borakov jezik, ali, u skladu sa igrom ’femkanja’ koju opisuje Erik Bern, zamera Bragonu što žal za prijateljem pretpostavlja njenoj pažnji. Mladom vitezu trebaće vremena da odraste, što ćemo videti u sledećim epizodama. „Ratnici“ i ovom epizodom potvrđuju da su jedan od zanimljivijih stripova koji su se pojavili u poslednje dve decenije a o njihovim kvalitetima (priči, crtežu, koloru) nadahnuto piše Zoran Đukanović u eseju „Pripovedanje prostorom“ koji otvara „Stripoteku“.
            „Grad zaborava“ E. Serpijerija (znanog nam kao autora „Drune“) standardno-solidna je vestern priča o avanturisti koji traži blago tajanstvenog plemena Indijanaca. Ono što, konačno, nađe ni malo mu se neće dopasti pa je njegov zaključak, dok bekstvom spasava glavu, da je bolje ništa ne znati. S ovim zaključkom bi se složili osnivači „Novog doma“ u kome su zatvorena deca roditelja osuđenih na smrt iz antiutopijskog stripa „Kosmopolis - Bekstvo“ Rafa Negrete. Naravno, uvek će postojati barem jedno dete spremno da pokuša beg, u čemu će mu pomoći slepi starac koji je davno takođe pobegao. Tako se nit nepokoravanja nastavlja, makar to značilo samo pojedinačnu subverziju sistema, što bi bio tužno-optimistički kraj ovog stripa crtanog s lakim ugledanjem na Maestra Moebiusa.
            Kraj ovomesečnog sledovanja svetskih stripova poveren je prosečnim (pa i manje od toga) „Kromanjoncima“ i starom lafu Hogaru Strašnom. Ovog puta svedoci smo Helginih muka da održi čistim svoju prljavu polovinu i vikingovih patnji da ostane čist jer, čak i kada ne izigrava narogušenog ratnika već poželi da bezazleno skakuće po cveću, dubi na glavi, preskače žabu i vere se po drveću, on završava u – blatu, što će naterati Helgu da rezignirano izjavi: „Uh! Što je teško biti žena vikinga!“ i nastavi da pere veš.

0 komentara:

Постави коментар

top