(Tajanstvenost i prepletenost puteva izdavaštva, knjižarstva i čitalaštva na ovdašnjim prostorima oduvek je bila fascinantna, a posebno u prethodnoj ratnoj deceniji. Stoga, spram raspada države, propasti velikih izdavača i knjižara, osiromašenja kupaca odnosno njihovog masovnog emigriranja u "toplije krajeve" čak i ako su oni na dalekom, snežnom Severu, nimalo se čudnim ne čini fakat da se jedna knjiga, kojoj na prvim stranicama stoji da je štampana 1997. godine, iznenada pojavi u knjižarama a da za nju pre toga niko niti je čuo niti ju je ikada video. Gde je dotična čamila, u kakvim paketima, sve ove godine, u kom magacinu koji je, može biti menjao vlasnike, išao iz ruke u ruku sve do konačnog pojavljivanja na policama, svakako je materijal za zanimljivu priču koju bi neko, nekada, mogao ispričati, mada najverovatnije neće. No, kako god bilo da bilo, tek, evo nje u društvu onih kojima je, davno još, i bila namenjena.)

            "Kamikaze l'amour" je nedovršeno-opsesivni album pop zvezde koja je, izgubivši se u vrtešci koncerata, droge, seksa, slave i očekivanja velikih bosova muzičke industrije voljnih da iz njega iscede još više love, pokušala da se ubije nakon koncerta za Novu godinu - Novi vek. Pošto u tome ne uspeva, biva smešten u luksuzni sanatorijum iz koga beži na jug Amerike, u San Francisko da bi se tamo utopio u sveopšti haos civilizacije koja se raspada pod naletom Prirode koja "uzvraća udarac". Naime, iz ko zna kog razloga, džungle Amazonije su podivljale i nezaustavljivo se raširile iz Južne u Severnu Ameriku, gutajući, uprkos svih prepreka, spaljivanja i trovanja, stari, dobri "američki način života". Na ovoj košmarnoj pozornici, među svakojakim čudacima, vojnicima, skinhedsima, mutivodama, fizikalcima, švercerima i krijumčarima, kvazi ekolozima, bivša zvezda pod novim imenom Rajder proživljava svoje traume, baulja bez cilja, drogira se, pokušava da se oslobodi tabletomanije, upoznaje devojku opsednutu željom da otkrije Duhovne linije mesta-džungle zbog čega snima zvukove oko sebe i stvara čudesnu muziku. Unaokolo se muva i izvesni Virilio i opskrbljuje Rajdera potrepštinama, od dokumenata do tabletica, a u stvari je dvostruku agent jer radi za muzičke bosove nevoljne da se odreknu svoje investicije.
            Sve u svemu, priča deluje poprilično poznato u gotovo svim segmentima, od eko-katastrofe do ludila raskalašnih zvezda koje su izgubile dodir sa onim što se uobičajeno naziva "stvarnost" ma šta to značilo. Ono što je, uprkos tome, čini zanimljivom i vrednom čitanja jeste pokušaj autora da pronađe korelacije spoljnog i unutrašnjeg haosa uzrokovanih raspadom ustaljenog sistema (naopakih) vrednosti, što, nadalje, implicira da postoji neki viši princip Pravde kome se ne može pobeći te da se ravnoteža, ma kako dugo bila poremećena, mora povratiti. Zbog toga će džungla progutati sve sjajne holivud-mekdonalds građevine i vratiti na delo svakodnevno iskušavanje čovekovih snaga u borbi za goli opstanak među zverima i boleštinama. Isti princip oteraće Rajdera u samoubistvo jer je izgubio svoj primarni lik. Hipoteze o povratku Majci Prirodi kao konačnom odredištu, naravno, sasvim su spekulativne i nedokazive upravo kao i one o "plemenitom divljaku" ali su, nesporno, intrigantne i literarno funkcionalne; setimo se samo Balardovog "Potopljenog sveta" sa sličnim okruženjem (ali i mnogo šire postavljenom osnovnom linijom o čovekovom mentalnom silasku niz lestvice evolucije sve do golog, beslovesnog instinkta). Kadrey je svakako čitao ovaj roman jer je scena sa drvećem u bioskopskoj sali vrlo slična onoj u bioskopskoj sali potopljenog grada kod Balarda. Rajderovo lomatanje kroz prašume, međutim, vodi ga, kroz mamurluke, "naduvanost" i malarične halucinacije, ka pročišćenju koje mu donosi tek izoštreniji pogled na prethodni život i sasvim priručnu katarzu.
            Osim vrlo plastičnih opisa raspada urbanog življenja (mada ne bez žilavog otpora), burnog bujanja biljaka i životinja i njihovog osvajanja prostora nekad davnom otetih im, te bezbrojnih Rajderovih "tripova", nesporno je zanimljiva i šarena parada svakojakih plemena koja su, prateći napredovanje džungle, iz Amazonijske primarne kolevke stigla do XXI veka ali ga, u principu, ne primećuju (baš kao što ni taj novi vek na severu SAD, u Japanu ili Evropi na promene gleda samo sa dokonim interesovanjem upakovanim u fine TV emisije o egzotičnim mestima). Ta plemena su povratak praistorije "uživo" ali, takođe, i objekati određene doze ksenofobije prema divljim strancima, posebno kada više ne radi proslavljeni američki kazan za mešanje rasa i kultura (o čemu se, danas, 7 godina po originalnom objavljivanju ovog romana, konačno, otvoreno govori i u američkim doktrinarnim komentarima).
            Širina postavke romana krije i zamke preteranog mudrovanja na zadate teme kojima pisac nije uvek izbegao pa su dijalozi, ponekad, previše nategnuti i didaktički na šta se nadovezuju i nedoslednosti u Rajderovim izjavama koje umeju da su suviše razborite za tipa potopljenog u votku i tabletice. Ipak, priča o bizarnim likovima u još čudnijem svetu uspeva da zaintrigira, održi pažnju i sveukupno opravda vreme utrošeno za njeno čitanje jer, u krajnjem, na pitanja koja se u njoj postavljaju ili nameću, ne postoji jednostavan odgovor.

(“Znak Sagite” br. 8, 2002.)

0 komentara:

Постави коментар

top