Ivan Nešić (1964) poznat je ovdašnjim ljubiteljima žanrovske fantastike, posebno horora, kao vrstan pripovedač; do sada je objavio dve zbirke priča „Rigor mortis“ (1997) i „Jedan na jedan“ (2009) a zastupljen je u nizu antologijskih izbora fantastičke kratke proze („Tamni vilajet“, „Priča za kraj veka“, „Ugriz strasti: Priče erotske fantastike“, „Beli šum: Antologija priča o televiziji“, „Istinite laži: Priče o urbanim legendama“, „Apokalipsa – juče, danas, sutra: Priče o smaku sveta“, „U znaku vampira: Muške priče o krvopijama“, „Haarp i druge priče o teorijama zavere“, „Nova srpska pripovetka“, „Regia Fantastica“). Otuda je prijatno iznenađenje pojava njegovog prvog romana „Pod imelom“ (u izdanju „Everest media“, Biblioteka Znak Sagite), kojim je pretumbana ovdašnja uobičajena praksa da se prvo (neretko pod pritiskom izdavača) objavljuje roman a tek potom eventualno knjiga priča. Nezavisno od ove komercijalno-formalne strane priče, ono što je mnogo bitnije za kvalitet knjige jeste efikasno savladavanje tehnika i strategija pripovedanja u obe forme (pričama i romanu), a koje je bitno drugojačije i što nisu svi prozaisti u stanju da dostignu. Dobar pripovedač nije isto što i dobar romanopisac i obrnuto i to se vrlo očigledno (i bolno) može videti u mnogim knjigama pisaca koji su prešli iz jedne u drugu formu. No, recimo odmah, za Nešića je ova bojazan potpuno bezrazložna jer on suvereno vlada tekstom i uspešno raspoređuje-dozira tenzije romana do konačnog klimaksa u kome će se pripovedačke linije spojiti zaokružujući jednu situaciju uz problematski nagoveštaj onoga što sledi i naslućuje se (a nije opisano u romanu).
            Nešićev nevoljni junak dešavanja je sredovečni američki profesor književnosti u čiju se životnu rutinu tokom 2014.g. postepeno ubadaju događaji koji se ne mogu racionalno objasniti. On je zdravorazumski tip umereno hedonističkih navika, nesklon religiji i misticizmu, koji je preko glave preturio jedan tragično okončan brak, ima sporadične kontakte sa ćerkama a živi u drugom braku sa svim pripadajućim usponima i padovima. Činjenica da su deda i otac njegove supruge bili pravoslavni popovi (deda je izbegao iz Jugoslavije) ali i stručni isterivači duhova profesoru je prevashodno egzotični kuriozum o kome nema posebno mišljenje kao, uostalom, ni o detinjem imaginarnom prijatelju njegove supruge ili njenim praznovericama. Čak i kada se u tako uređenom i koliko-toliko ušuškanom svet počnu, bez ikakvog povoda, javljati čudna (čudnovata) dešavanja to profesoru nije znak za posebnu pažnju - ili, barem, nije ispočetka. Nagomilavanje anomalija, od bizarnih likova u kupatilu, pojava misterioznog motocikliste, kupovine table za prizivanje duhova, prosutog piva do susreta i razgovora sa davno mrtvim astronautom i ponovne pojave ženinog imaginarnog prijatelja, ipak će naterati profesora da „revidira stav“ i počne da sumnja u ono što vidi odnosno da podozreva kako iza pojavnog postoji i nešto nevidljivo a što će mu se nedvosmisleno obznaniti posle suprugine smrti i pozvati ga na delovanje ali - s druge strane života!
            Temeljna intriga romana - nadmetanje dva koncepta doživljavanja stvarnosti, onog koji insistira na pojavnom i onog metafizičkog - u kojoj izostaju besomučne akcione scene najpre zahteva od autora pažljivo građenje slike realnosti. Nešić uspeva da ispuni ovaj zadatak insistirajući na sijaset običnih, trivijalnih detalja koji se utapaju u široku sliku svakodnevice dodatno oplemenjenu nizom zapažanja i asocijacija o popularnoj kulturi i njenom uticaju na određene generacije. Na ovako bogato postavljenu pozornicu ulaze nezvani gosti koji su naznake drugačije realnosti (zaumne, začudne, magijske) ili su (kao mrtvi astronaut) emisari iz tog drugog nivoa/horizonta. Lepeza profesorovih samodefinisanih reakcija (roman je pisan u prvom licu) ide od zbunjenosti i neverice do postepenog uzmicanja pred navalama neprirodnog (ili natprirodnog) da bi, konačno, stupio u dijalog za onim u šta doskora nije verovao. Ova transformacija opisana je bez pompeznih obznana i melodramatske ekstatike; umesto bombastičnih scena (tako dragih žanrovskoj konfekciji) Nešić se opredelio za postupnost u otkrivanju i prihvatanju stranog elementa što nije umanjilo dinamiku romana istovremeno mu darujući veću ubedljivost kazivanja.
            Rečju, „Pod imelom“ je uspešna romaneskna avantura u kojoj Nešić demonstrira svoje nesporne spisateljske kvalitete i gradi uverljivu priču o temeljnim intrigama i dilemama spoznaje višestrukih stvarnosti, od fizičkih do mentalno-spekulativnih, koje u potpunosti određuju svaku pojedinačnu egzistenciju.
            („Dnevnik“, 2020.)

0 komentara:

Постави коментар

top