Beogradski Studentski kulturni centar organizovao je početkom 2001.g. „Fanzinijadu“, susret izdavača i autora andergraund stripa. Jedan od programa ove manifestacije bila je i strip radionica a njeno delo je i nulti broj „Šlica“. Okupljeni autori nisu se razišli posle „Fanzinijade“ već su nastavili sa radom na nekoliko zajedničkih tematskih projekata (Eko strip, Kaiš) da bi se nedavno, kao rezultat, pojavio i prvi broj „Šlica - magazina fanzinskog profila“.
            Na 12 strana velikog formata zainteresovani čitaoci otkriće andergraund u obliku koji se od njega najčešće očekuje, dakle vrcave, lascivne, pornografske, cinične, bizarne, ružne, haotične stripove, dužina od dve sličice do čak 5 tabli, izvedenih u šarolikim crtačkim tehnikama.
            Najduži segment (ne)delo je legendarnog andergraundera prve generacije Mediokriteta, raspoloženog za još jedno karikiranje mas-medijskih heroja, ovog puta grupe „Boney M“ (iz davnih 1970-tih). Članovi dotične grupe, crni momak i tri devojke, posle snimanja sladunjavih fotosa priređuju, za svoju dušu, samo-mazohističku seansu uz pevanje pesama koje šira publika nikada neće čuti.
            Lazar Bodroža, kao jedan od autora koji su došli posle proboja andergraunda iz ilegale u ovdašnju kulturnu javnost, bavi se sudbinom jagnjeta koje je rezultat grešne veze ovce i bika; besni čoban ubiće mu roditelje a ono njega da bi, potom, osvojilo nagradu na vašaru.
            Zoran Jovanović Letač, u nastavku „Šlica“, otkriva svakojake frikove koji čekaju, vole se, mrze, umiru u redu za kačenje na internet.
            Miho se priseća kako je pod vaspitnom prinudom nastavnika, u muškom WC-u osnovne škole, počeo da jede (bukvalno) cigarete i tako nastavio i sledećih 15 godina (lekcija je, dakle, bila uspešna).
            „Šlic“ zatvara Miroslav Lazendić destruktivno mračnim slikama svakodnevice.
            Između pomenutih većih stripova razbacani su, po principu „gde god zgodno mesto nađeš...“ strip gegovi i dosetke proizašli iz pera Loonyja, Maje Veselinović, Matine, Seljaka, Thursday Madnessa, Bureka, Kamperelića, Tatjane, Stoda i Saše Tomasovića. Ukoliko su autori bili voljni da se potpišu čitalac će znati čije je šta a u dva slučaja mu preostaje da po principu eliminacije nagađa ko je za koji strip kriv. Ovakve igrice svakako su zanimljive i zabavne ali je pitanje da li ih treba praktikovati i na duže staze. Isto pitnaje moglo bi se postaviti i povodom formata izdanja (sadašnji je nekako preglomazan). No,  bude li „Šlic“ nastavio da izlazi – što mu definitivno želimo -  svakako će se dodatno profilisati što će domaćoj andergraund strip sceni doneti još jedan, tako potreban „izlazak“ među publiku.
(2001)

0 komentara:

Постави коментар

top