Čačanski „Gradac, časopis za književnost, umetnost i kulturu“ jedna je od najuglednijih publikacija ove vrste u zemlji. Svaki broj posvećen je određenoj pojavi ili autoru i, obzirom na izuzetan odabir tema i njihovu temeljnu obradu, u konačnom rezultatu čitaocima donosi knjigu trajne vrednosti. Ostajući veran ovako atraktivnoj koncepciji časopisa, njegov urednik Branko Kukić priredio je, u novoj svesci, zbornik važnih tekstova o Vasku Popi za koga Kukić piše da je „jedan od najvećih pesnika ovog veka“. Na preko 230 strana objavljeni su brojni članci i ogledi o pesništvu odnosno značaju dela znamenitog umetnika koji je bio vezan za Vršac čitavog svog života.
            Zbornik otvaraju pesnikovi članci o Voltu Vitmenu i Žeromu Nuvou odnosno partijskoj umetnosti u Francuskoj, koji otkrivaju Popin široki i slobodoumni odnos prema umetnosti. Ponovo je objavljen i ciklus pesama „Prepreke“ iz 1953.g. koji je izazvao oštre polemike o modernizmu u tadašnojoj domaćoj poeziji te pesma „Živećemo u doba noža“ iz 1990.g. koja predoseća teška vremena koja dolaze.
            U nastavku slede ogledi, beleške i odlomci tekstova značajnih teoretičara i tumača poezije (Mišića, Pavlovića, Velmar Jankovićeve, Bogdanovića, Radovića, Petrova, Petkovića i drugih) koji sa različitih aspekata sagledavaju Popino delo. Konstantna je, u svim tekstovima, fascinacija bogatstvom značenjskih nivoa, s jedne, i jednostavnošću stihova, s druge strane, odnosno njihovom univerzalnošću, svežinom te svojevrsnom obnovom samog jezika, razotkrivanjem njegovih starijih slojeva. Priređivač je insistirao na tekstovima koji su argumentovani i lišeni proizvoljnosti. Logičan nastavak ove celine je „Mali brevijar“ koji sadrži poglede savremenih pesnika (M. Petrović, Tontić, Lazićeva, Jelenković...) na velikog prethodnika koji je otvorio vrata novom u domaćoj poeziji.
            Segment „Polemike o Vaku Popi“ donosi već znamenite tekstove Milana Bogdanovića o besmislenih 8 nogu konja iz Popine pesme i dekadenciji ciklusa „Prepreke“ te odgovore Gluščevića, Makavejeva, Palavestre koji su se zalagali za razvoj a ne stagnaciju pesništva. Druga polemika vezana je za navodni nacionalizam u Popinom ciklusu „Poklonjenje hromom vuku“ iz 1969.g. na koji dušebrižno ukazuje Igor Mandić a argumentovano mu odgovara Karlo Ostojić.
            Pod naslovom „Vasko Popa u svetu“ sabrano je nekoliko članaka u kojima poznati autori iz različitih zemalja sa neskrivenim oduševljenjem pišu o Popinim pesmama dokazujući da je reč o pesništvu planetarnih vrednosti. Među velikanima koji su slavili Popu su Ted Hjuz, Oktavio Paz, Tadeuš Ružević, Artur Lundkvist, Ežen Gilvik, Nikita Stanesku, Čarls Simić.
            Serijom kratkih članaka o Popinim zbornicima te sećanjima prijatelja i saradnika odnosno Popinim portretima i ilustracijama njegovih pesama i knjiga, zatvara se ovaj nadasve zanimljiv i važan zbornik koji još jednom potvrđuje da je Vasko Popa ostavio neizbrisiv trag kako u domaćem tako i u svetskom pesništvu, da je, dakle, bio i ostao veliki maestro i mag stihova.
(1999)

0 komentara:

Постави коментар

top