SUPERSAD PROTIV SUPERNEVALJALACA


Svi smo - ili gotovo svi - čitali stripove jednom (poslednji put) kad smo bili mali (a neki su to nastavili i u ozbiljnijim godinama). A da li je bilo ko pomislio da će se ono što vidi na šarenim crtežima obistiniti u Pravom, Realnom Životu? Najverovatniji odgovor je - niko ili gotovo niko. Da je u pitanju nešto iz debelih, mudrih knjiga još bi se i premišljali ali stripovi, ma hajte molim vas. Stvarnost nas je, međutim, demantovala. Evo dokaza...
            Svi znaju strip o Supermenu koji se svodi na to da imenovani, zahvaljujući svojim vanzemaljskim moćima, neprestano, već decenijama spasava svet (u stvari, on je jedan od buljuka super-junaka koji se bave tom rabotom ali je najpoznatiji širokim belosvetskim masama). U ostvarenju svetog cilja momak radi sam jer je jedinstven, takoreći svetsko čudo; ako mu se neko pridruži - u redu, ako ne - opet u redu; uostalom pomoć i nije preterano efikasna i delotvorna jer su pomoćnici samo obični ljudi a oružje konvencionalno. Usto, neretko ljudi ne vide pravu opasnost, ne uzimaju je za ozbiljno, ljenji su i glupavi pa u triko utegnuti spasilac mora i njima da objašnjava šta se dešava i ko su nevaljalci. A ti su, opet, patološki ambiciozni, pohlepni, voljni da osvoje čitav svet, zatru sve živo i rade svakojake gnusnosti ženama, deci, starcima, mačkama, ptičicama i zlatnoj ribici u kugli-akvarijumu. Supermen za protivnike uvek ima Super Zloće. Na šta bi ličilo da on hvata kradljivce žvaka po samoposlugama ili one što pljuju po ulici, mokre u fontane, možda vuku devojčice za kosu i otimaju bočice toplog mleka bebama? Naravno, bilo bi smešno, smehotresno, ponižavajuće. Šta će nam Super pravednik za te svakodnevne trzavice. Čak ni pljačke banaka (oni običnih, ne nacionalnih), ubistva i silovanja nisu Njegov fah; On je zadužen samo za globalne stvari jer On bdi nad sudbinom svih (koji su, prevashodno, belci i iz prave države). Možda nam takav kavav je ne bi trebao da nema maksimalno kvarnih, podmuklih, do srži zlih neljudi spremnih da unište sve i vrate se sami ali, na sreću njegovu, uvek ih je bilo i biće. Ko zna šta bi sa  onima koje štiti bilo da nije Njega.
            Zabavna pričica, zar ne? Baš tako lepa, mila, nežna, zrači sigurnošću, utehom, toplinom a, istovremeno, promoviše beskompromisnost, snažan i odlučan odgovor pretnjama i bezrezervno poverenje u našeg zaštitnika. A, što je najlepše, kad zatvorite strip sveščicu i otvorite dnevne novine, uključite TV, otkrijete da ništa nije izmišljeno već se upravo događa uživo. Možda neki detalji skrivaju osnovnu liniju priče ali oni su tu tek različitosti radi, ne bi valjalo ni da se sve podudara. Dakle...
            Super heroj je tu: jedna i jedina Super sila-Zaštitnica Sloboda, Morala, Ljudskih prava i svega što vole mladi. Ona je Spasiteljka, bez nje mi ne bismo bili živi. A tu je zlo i to ne bilo kakvo već Super Zlo. Ono je Moćno (toliko da se može govoriti o Osovini Zla), Podmuklo i Pokvareno, skriva se kukavički pa ga čas-vidiš-čas-ne-vidiš, ne nosi uniformu - zato je svako sumnjiv, nije mu sveto ono treba da je (ali to nikako ne znači da se radi o sukobu civilizacija), pustilo je pipke preko cele mile nam plave kugle koristeći naivnost običnih liberal-kapitalističko-civilno-postindustrijskih dobronamernika koji su verovali da će svi ostali shvatiti božansku blagost sistema u kome ne žive (ali on živi od njih). Dakle, dok su pošteni spavali snom pravednika Zlo je rovarilo i kovalo dijabolične planove i onda ih, jednog dana, ostvarilo u fatalnom napadu na kule svetilje Slobodnog sveta. E, to se nije moglo trpeti i SuperSad su razotkrile krivce, njihovu zaveru i leglo i, neminovno, bučno krenule u akciju, sa sve EPP propagandom (u kojoj je valjda najdegutantnija cmindrava pesmica cakanog Enrike Iglesijasa o tome kako bi on mogao biti njen heroj, filovana zagrcnutim rečenicama očevidaca rušenja kule; pitanje je da li bi je i Gering progutao). Udar je bio odlučan, neprijatelj desetkovan a taoci koje su držali oslobođeni i darovani Demokratijom i žvakama. Ali, kao u svakom dobrom strip serijalu, Glavni Zloća i njegovi najbliži saradnici uspeli su da šmugnu iz obruča Pravde i pritajili se neznano gde da tamo skupljaju snagu i kuju opake planove. Svakom čitaocu pričica o Super-herojima (a izmišljeni su i debelo rabljeni baš u krilu SuperSad) jasno je da će se, posle nekoliko epizoda pauziranja, SuperZlo ponovo javiti jer ulog je suviše veliki da bi bilo ko, Dobar ili Loš, tek tako odustao: ko pobedi dobija svet, njegov način života ostaje neprikosnoven i svekoliko resusri biće upotrebljeni za održavanje istog.
            No, kako serijal-šou mora da teče dalje, nužno je potrebna nova epizoda sa novim protivnikom. Taj neće biti tako moćan ali ne sme da bude ni preterano kilav jer to ne dolikuje Super-heroju. Poželjno je i da bude u vezi (kakvoj takvoj, makar i nategnutoj) sa Glavnim Zlobnikom da ovaj ne bude zaboravljen, odnosno da se dokaže koliko je njegova mreža jaka. Stoga, sada će se udariti na jedan pipak Zla, isti uništiti a taoci ponovo osloboditi i darovati (usput će i dobri momci nešto da zarade ali, što bi rekao narod, nema džabe ni kod babe a kamoli kod Super dobrica). Sve u svemu, uz malo dramatskog natezanja osumnjičeno-krivih koje je, što bi rekao prvi čovek SuperSada providno i nalikuje na loš film (zato će visokobudžetni superspektakl biti njihovo privođenje Slobodi i Demokratiji), epizoda će se razvijati u očekivanom pravcu (uostalom, ko bi, i pored najbolje volje, sad vraćao onoliku vojsku kući neobavljenog posla; što bi jedan dramski pisac rekao: ako u prvom činu na zidu visi puška u trećem će iz nje neko biti upucan). Istovremeno, u maniru dobrog, veštog scenariste, već se otkrivaju novi krivci potrebni za sledeći nastavak. Tako se obezbeđuje posao za dobre momke a publici se otvara apetit i golica mašta; kad kupe novu svesku zadovoljno će klimnuti glavom pošto otkriju da je novi nevaljac onaj na koga su već ranije sumnjali.
            Sve u svemu, stvari su pod kontrolom. SuperDobro u liku SuperSad radi svoj posao u ime svih i za sve ne zaboravljajući, naravno, i sebe i svoje blagoutrobije (zar i Bog je prvo sebi bradu stvorio?). Poneki glas sumnje u celokupnu sliku i raspodelu snaga dokaz je da uvek ima sumnjivaca i kolebljivaca koji ne mogu da shvate čak ni ono što se radi za opšte dobro (što bi rekla narodna "ko drukčije kaže, taj blebeće i laže..."); zato i jeste dobro što SuperSad može da se ne obazire na takve glasove (a oni će već morati da shvate da su pogrešili, koliko u sledećoj epizodi koja je mnogo bliža nego što se misli). Sve u svemu, strip se nastavlja. Čitajte ga i gledajte u svim novinama i na svim programima i uživajte -ako ste na pravoj strani!

0 komentara:

Постави коментар

top