SATURN: DO PLANETE SA PRSTENOVIMA I OKO NJE

Saturn, šesta (i druga po veličini) planeta Sunčevog sistema, prepoznatljiv je po  prstenovima koje je 1610.g. kroz svoj teleskop ugledao Galilej; on je mislio da je prsten spojen sa planetom (tek će Kristijan Hajgens 1655.g. pravilno videti i opisati sedam prstenova). Egzotični izgled ’pomogao’ je Saturnu da postane poznat među običnim svetom; ovo, naravno, ne znači da je bilo kome od onih koji su ’po liku’ prepoznavali planetu išta jasno o njoj. Saturn je, kao poslednju planetu Sunčevog sistema (Uran i Neptun će biti otkriveni kasnije, 1781.g. odnosno 1846.g.) prvi posetio literarni heroj Volterovog „Mikromegasa“, 1752. godine i na planeti otkrio enormna bića sa 75 čula i životnim vekom od 15.000 godina! Junaci romana „Na kometi“ Žila Verna (1877) prolaze, ’jašući kometu’, pored Saturna i njegovih 8 satelita i 3 prstena. Ilustracije koje su pratile knjigu prikazuju noćno nebo Saturna kojim dominiraju suncem obasjani prstenovi; površina planete je kamenita i suva. Godine 1894.g. u romanu «Putovanje na druge svetove: romansa budućnosti» Džona Džekoba Astora (1864-1912, pronalazača, jednog od najbogatijih ljudi svog vremena, koji je suprugu otpratio do čamca za spasavanje a zatim potonuo sa Titanikom), koji se dešava u 2000. godini, postoje tri utopije u Sunčevom sistemu: Saturn je nalik hrišćanskom raju, Jupiter je verzija biblijskog Edena na praistorijskoj zemlji a planeta Zemlja je tehnološko-biznismenski raj.
    U prvoj polovini XX veka Saturn je bio česta pozornica svakojakih petparačkih svemirskih jurnjava da bi, postepeno, kako se naučna fantastika ’uozbiljavala’ dobijao i ’teže uloge’. U priči „Marsovski način“ (1952) Isaka Asimova, led uzet iz Saturnovih prstena služi kolonistima na suvom Marsu. Artur Klark, u romanesknoj verziji „2001: odiseja u svemiru“ (1968), u orbitu Saturna smešta monolit ka kome putuju hrabri astronauti i poludeli Hal 9000 (zbog nemogućnosti da se sačini ubedljiv model Saturnovih prstenova filmska destinacija svemirskog broda je premeštena u orbitu Jupitera a Klark je ovo poštovao i u romanu „2010: druga odiseja“ iz 1982.g.). U romanu „Oblaci Saturna“ Majkla  MekKoluma, iz 1998.g, Saturn je novo stanište ljudi koji su pobegli sa Zemlje spržene pomahnitalim Suncem. Mada ga ima u naslovu romana Bena Bove („Saturn“, 2003. iz serijala „Veliko putovanje Univerzumom“), Saturna nema previše u priči koja opisuje putovanje broda do ove planete. U serijalu „Enderova igra“ Orsona Skota Karda, Saturn je poprište značajne bitke tokom Druge invezije vanzemaljaca. I u romanu „Akcelerado“ Čarlsa Strosa (2005) Saturn postaje utočište za nevoljnike sa Zemlje. Saturn je našao mesta i u romanima „Trnje“ Roberta Silverberga (1967), „Ako su zvezde bogovi“ Benforda i Eklunda (1977), „Mraz i vatra“ Zelaznija (1989)...
    Planeta sa prstenovima postoji i u vizuelnim medijima kakvi su strip (neustrašivi Bak Rodžers iz XXV veka ’muvaće’ se oko Saturna), film i TV serije; pojavljuje se u nekoliko epizoda serijala „Svemirska patrola“ (1962) i u „Zvezdanim stazama“ (1967). U uvrnutom filmu Tima Bartona „Bitlđus“ (1988) deo radnje odvija se na izmišljenom Saturnu naseljenom ogromnim peščanim crvima.
    Pored Saturna i njegovi meseci su bili interesantni autorima naučne fantastike, bilo da se pominju kao živopisna mada nedefinisana grupa bilo da se pojedinačno imenuju. Janus, najmanji unutrašnji Saturnov mesec, u romanu Alestera Rejnoldsa „Guranje leda“ (2005) skriva vanzemaljski svemirski brod koji će promeniti istoriju. Takođe mali Mimas, prekriven ledom poslužiće Laki Staru, heroju omladinskih romana Isaka Asimova, da tamo sakrije svoj brod od progonitelja (u „Laki Star i prstenovi Saturna“ 1958.). Tetis, mesec srednje veličine, poprište je uzbudljive priče filma „Saturn 3“ iz 1980.g. Japet, veliki mesec na udaljenoj orbiti od Saturna, meta je ekspedicije iz 2034. iz priče „Komičareva deca“ (1958) Teodora Sterdžena. U romanu „2001: odiseja u svemiru“ astronaut Boumen na površini Japeta otkriva tajanstveni monolit; sonda „Vojadžer“ je, 13 godina posle romana, zaista usnimila crno područje na površini Japeta. Kim Stenli Robinson je u romanu „Sećanja svedoka“ (1985) Japet naselio kolonistima iz Rusije koji su zadržali komunističko uređenje.
Najveći Saturnov mesec, zemljoliki Titan, privlačio je najviše pažnje fantastičara, počev od priče „Let na Titan“ (1935) Stenlija Vajnbauma. Robert Hajnlajn je na Titan smestio bazu vanzemaljaca koji u „Gospodaru lutaka“ (1951) pokušavaju da ovladaju ljudskom rasom; isti pisac je godinu dana kasnije u romanu „Kotrljajuće kamenje“ na Titan poslao porodicu miroljubivih kolonizatora. Titan je mesto bizarnog raspleta romana „Sirene sa Titana“ (1959) Kurta Vonegata. „Igrači sa Titana“ (1963) Filipa Dika prate dvoboj između zemljana koji su preživeli apokalipsu i njihovih protivnika sa Saturnovog meseca. U Klarkovoj „Imperijalnoj Zemlji“ (1973) na Titanu živi i radi 250.000 ljudi. U „Titanu“ (1979) Džona Vorlija  ekspedicija istraživača Saturnovih prstenova biva uhvaćena od ogromnog, superinteligentnog organizma; za ovim romanom usledili su nastavci „Čarobnjak“ (1980) i „Demon“ (1984) čineći znamenitu „Gea“ trilogiju. Prva poglavlja remek-dela „Fijasko“ (1986) Stanislava Lema dešavaju se na Titanu gde junak ostaje smrznut nekoliko stotina godina. Titan je svoje mesto našao i u ostalim vidovima naučne fantastike (strip, film, TV, kompjuterske igrice). Ben Bova je svoj „Saturn“ nastavio u „Titanu“ (2006), u kome ekspedicija od čak 10.000 ljudi stiže do ovog meseca i pokušava da pobedi sve opasnosti; ipak, roman je ostao upamćen samo po tome da su ga jedni kritičari nominovali za nagrade a drugi pisali da je to ubedljivo najlošiji roman ne te godine negočitave decenije!
Čudesni i vizuelno atraktivni Saturn, njegovi enigmatski prstenovi i bizarni meseci bili su - i nadalje ostaju - predmet interesovanja naučne fantastike, literarne i vizuelne, na zadovoljstvo znatiželjne publike.

0 komentara:

Постави коментар

top